Mladi poduzetnici Dominik Delić, Srećko Franović i Lovro Ištvančić nedavno su u Markuševcu Turopoljskom otvorili veliki pogon Feed The Beast Nutrition za izradu i dostavu svježih i zdravih obroka koje šalju i izvan Zagreba, a surađuju i s Rimac Grupom
Mi nismo junk food, to je naša najveća prednost i to nikada nećemo biti“, pojašnjavaju Dominik Delić i Srećko Franović dok sjedimo u zelenilu izletišta Cowboy. Dolje niz cestu ovi mladi poduzetnici, zajedno s prijateljem Lovrom Ištvančićem, nedavno su otvorili veliki pogon Feed The Beast Nutrition, firmu specijaliziranu za izradu svježih, unaprijed pripremljenih zdravih obroka.
Za sebe kažu da su brzi, kvalitetni i zdravi. Svi procesi rađeni su u kuhinji koja ima HACCP certifikat koji jamči da su procesi – od kuhanja i pakiranja do skladištenja i prijevoza – napravljeni na najvišoj razini. Jela se spremaju u konvektomatima, konvekcijskim pećnicama koje istodobno mogu peći, kuhati, roštiljati ili pariti na savršen način. Nakon kuhanja, svu hranu šokiraju, što znači da ide u uređaj za brzo hlađenje, kako bi kroz desetak minuta temperatura sa sto stupnjeva pala na tri stupnja. Bakterije se ne stignu razviti, obrok se pakira u sterilnim uvjetima i ne gubi na kvaliteti.
‘Ovo nije raduckanje. Izdajemo 1500 obroka tjedno, to je blizu desetak tisuća eura tjedno. Nije da se igramo kulinarstva pa ćemo vidjeti’
U pogon je dosad uloženo 250 tisuća eura, a dečki danas izbacuju 1500 obroka tjedno koje šalju po cijeloj Hrvatskoj.
„Oprema je izuzetno važna. Moramo imati posebne strojeve. Ne možemo koristiti neku običnu pećnicu ili friteze. To moraju biti konvektomati, šokeri, komore, adekvatni sustavi hlađenja. Zvijeri od strojeva. Nijedna namirnica ne smije izgubiti na nutritivnoj vrijednosti. Tako vakuumirani obroci traju od pet do sedam dana“, naglašavaju. Svi su procesi odvojeni – proces kuhanja, hlađenja i pakiranja. Naglasak je na kvaliteti pripreme, namirnice se spremaju bez dodatnih aditiva, ulja, umaka, ništa od toga ne bi izdržalo visoko postavljene kriterije zdravog obroka.
„Imamo mesna i riblja jela s povrćem, vegetarijanske i veganske obroke. To je jednostavna kuhinja od par namirnica, Srećko je šef kuhinje i glavni kreativac. Želimo da vrlo jednostavan proizvod od nekoliko namirnica bude ukusan i zdrav. Evo, ljudi često uzmu file lososa s rižom i mahunama, ramstek s brokulom i rižom ili trganu piletinu s brokulom i batatom. Ne nudimo klasične nezdrave umake. Ne želimo prodavati nezdravo, to je dio našeg uvjerenja“, tumači Dominik. Njihova ciljna skupina su svi koji žele jesti kuhano i zdravo, a nemaju vremena.
„To su ponekad mame s djecom, firme, sportaši, ljudi koji su radili noćnu smjenu u interventnoj, ljudi koji su na putu, između dvaju sastanaka ili nakon treninga, turisti u kampovima, oni koji dođu navečer doma, a umorni su za kuhanje… Imamo kupce koji već dvije godine svaki tjedan naručuju po deset obroka. Restoransku hranu ne možeš jesti svaki dan, ovi obroci su kuhani na pari ili pečeni, unaprijed promišljeni i balansirani. Kada čovjek pojede našu posudicu, unese savršen broj proteina, ugljikohidrata i masti, jedan obrok organizmu da sve što mu treba“, pojašnjava Dominik.
„Tko su nam klijenti? Mame, poslovnjaci, ljudi koji vode dentalne ordinacije, treneri, ekipa između 25 i 35 godina, svi koji žele znati što su točno pojeli. Zaista široka lepeza ljudi, a zajedničko im je – nemaju vremena i gladni su“, dodaje Srećko.
Obrok stoji oko šest i pol eura. Taj isti obrok u restoranu koštao bi od deset do 15 eura, kažu. „Količinski ima oko 700 kalorija. Imamo čak drugi problem, dio ženske populacije kaže da su im obroci preveliki“, otkriva Srećko.
Na poleđini njihova proizvoda stoje svi nutritivni sastojci.
„Loša prehrana jako se odražava na umor i to je razlog zbog kojeg ljudi sve više osvještavaju što jedu. Ideja je da imate zdrav proizvod u hladnjaku i koncept narudžbi koji vas disciplinira, da ne jedete gluposti. Kad smo u žurbi, uvijek posegnemo za glupostima koje su skupe“, kaže Dominik.
Minimalna količina narudžbe su četiri obroka. Treba se naručiti dan i pol ranije, no mnogi njihovi kupci naručuju jednom tjedno za cijeli tjedan. „Uložili smo u dobru web stranicu i aplikaciju, to nam je jako važan alat, tako da klijent sve riješi u par klikova“, ističe Dominik.
Odakle hrabrost za takvu investiciju? Prvu ideju su postavili Dominik i Lovro.
„Imao sam priliku igrati košarku u Americi i ondje sam se prvi put susreo s konceptom ‘meal prep’, unaprijed pripremljenim zdravim, gotovim jelima. Bio sam jako mlad, živio sam u američkim obiteljima, uz treninge i druge obaveze nisam stizao kuhati, a roditelji nisu bili u blizini. Odgovarala mi je zdrava, unaprijed pripremljena hrana. Vratio sam se u Hrvatsku, priključio se obiteljskom restoranu Cowboy gdje i danas vodim nabavu i niz poslova, i pojavila se korona. Sve se zatvorilo, nastao je zastoj. Bilo mi je dosadno, a vidio sam da ovakve ponude nema na tržištu“, prisjeća se Dominik.
Ubrzo je kontaktirao Srećka Franovića i Lovru Ištvančića, svoje stare prijatelje s kojima je nekada trenirao i radio. Krenuli su u projekt ni sami ne znajući kuda će ih to odvesti. Počeli su krajem 2021., kuhali su za poznanike, uz promotivne cijene, a naveliko su i poklanjali. Klonuli bi i nastavili dalje.
„U početku smo se jako mučili, bez pretjerivanja. Po danu smo radili svoj posao, po noći smo se nalazili i razvijali ideju Feed The Beast Nutrition“, kaže Dominik. „Tada sam radio u jednoj pizzeriji“, nadovezuje se Srećko, „Radio sam od deset ujutro do 11 navečer. U ponoć smo se, bez pretjerivanja, nalazili u kuhinji restorana Cowboy i do pet, šest ujutro razrađivali sve detalje. U početku nismo imali ništa. Trebalo je sve postaviti, pripremu, kaliranje namirnica, testirati kako se ponašaju jela, razraditi sustav narudžbe i dostave. Trebalo je postaviti cijelu priču. Upadali smo u krize, kako ne, i danas upadamo“, obojica su prasnuli u smijeh.
Lovro, najmlađi član ekipe, uvjeren je da dobar projekt ima svoje mjesto na tržištu i put do publike. „U dvije godine tako smo brzo rasli da je i nas pomalo iznenadilo. Ljudi nemaju vremena, a žele zdravo jesti uza sve poslovne i privatne obaveze, treninge… Naša jela nude im upravo to što im treba“, kaže Lovro.
Danas iz Markuševca Turopoljskog, sela pored Zagreba, pokrivaju cijelu Hrvatsku. Dostavnim službama šalju izvan Zagreba, u termoizoliranoj kutiji s medicinskim ledom koji održava temperaturu.
„Ovo nije raduckanje. Izdajemo 1500 obroka tjedno, to je blizu desetak tisuća eura tjedno. Nije da se nas trojica igramo kulinarstva pa ćemo vidjeti. Trenutno je sedam ljudi u pogonu, to je već solidna proizvodnja“, kaže Srećko. Jedina su kuhinja u Hrvatskoj koja nema otpada, vole se pohvaliti. Nema viškova. Unaprijed znaju u gram koja količina im treba, što se jako održava na poslovanje i na odvoz smeća. Prijavili su se na FoodTech Startup Competition, natjecanje za start upove iz ugostiteljske industrije. Jedna od kategorija je bila ‘food waste’, ušli su u uži krug. „Pozvali su nas na Weekend Media Festival da se ondje predstavimo. To je svakako vjetar u leđa food start up firmama“, kaže Srećko.
Predrasude? O da, itekako i dalje postoje, ne skrivaju dečki. Kako nekoga uvjeriti da nešto što je ranije skuhano može biti svježe?
„To je naš najveći izazov s kojim se ponosno nosimo. I na prezentacijama ljudi su skeptični kada vide paket. Tajna je u pripremi hrane, kuhanju i pečenju u konvektomatu, šokiranju, sterilnom pakiranju. Čim probaju naš obrok, ljudi promijene mišljenje“, kaže Srećko. Zanimljivo, sportaši i ljudi koji redovito treniraju nisu toliko skeptični.
„Njima je već dobro poznat ovaj koncept ‘meal prep’“, kaže Dominik.
Dečki ponosno napominju kako odnedavno rade s Rimac Grupom, a brend ambasadorica im je Ella Dvornik. Cilj je da se popnu na više od dvije tisuće obroka tjedno. Veseli ih i to što se pojavila zainteresiranost za franšize u drugim zemljama, već su odrađeni neki važni sastanci.
„Zdrava prehrana je odluka i stil života. Ljudi već prepoznaju Feed The Beast Nutrition, a imamo i slogan koji nosi i našu osobnost – dobro promišljeni obroci. Čovjek radi dobro za sebe i to je poanta ove priče“, zaključuje Dominik Delić.
Komentari