Vlasnica Biovege i lanca maloprodajnih trgovina bio&bio specijaliziranih za ekološke proizvode, koja je trend zdrave prehrane sa suprugom započela još 1990., za Gastro&Wine govori o manjku edukacije o benefitima ekološke poljoprivrede na zdravlje i okoliš

Jadranka Boban Pejić pionirka je prirodne prehrane i koncepta organskih trgovina u Hrvatskoj. Sa suprugom Zlatkom Pejićem više od 30 godina uspješno vodi tvrtku Biovega koju su osnovali 1990., kada su odlučili samostalno distribuirati i prodavati osnovne ekološke proizvode. Kroz kontinuirane napore, njihov asortiman je postepeno rastao iz čega je stvoren bio&bio lanac maloprodajnih trgovina specijaliziranih za ekološke proizvode. Kako bi zaokružili cjelovitu poslovnu priču, 2010. su pokrenuli i vlastitu proizvodnju na najstarijem ekološkom imanju Zrno. Osim toga, osnovali su i nakladničku kuću Planetopija, posvećenu literaturi iz područja osobnog razvoja te ustanovu za obrazovanje odraslih Makronova, fokusiranu na edukaciju u području prirodnih i zdravih stilova življenja. Od samih početaka poslovanja Biovega se istaknula postavljanjem visokih standarda kvalitete pa tako u ponudi ima više od četiri tisuće prirodnih i certificiranih organskih proizvoda dostupnih u dvadeset bio&bio trgovina, dvanaest u Zagrebu, tri u Splitu, te po jednu u Varaždinu, Osijeku, Rijeci, Puli, Zadru i Dubrovniku. Jadranka Boban Pejić je bila finalistica programa EY Poduzetnik 2018., a priznata je i kao autorica niza kuharica i knjiga o prehrani.

Hrvatska je postavila cilj da sa sadašnjih sedam posto obradive površine pod ekološkim uzgojem do 2030. dođe do skromnih 14 posto, a što zapravo predstavlja nedostatak institucionalne podrške i izostanak specifičnog know-howa potrebnog za uspješnu eko proizvodnju. Osim toga, Hrvatska ne ulaže dovoljno u edukaciju ljudi, posebice djece, o benefitima ekološke poljoprivrede na zdravlje i okoliš, ističe za Gastro&Wine Jadranka Boban Pejić. Također, pojašnjava na koje sve načine planiranje obroka i korištenje ekoloških i cjelovitih namirnica za razliku od prazne rafinirane hrane postaje temelj brige o vlastitom zdravlju, i kako je takva prehrana, iako naoko skuplja, dugoročno višestruko isplativa.

G&W: U Hrvatskoj je ekološka poljoprivreda još uvijek premalo zastupljena iako je strateška odrednica poljoprivredne politike Europske unije. Što su nedostaci koji koče razvoj ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj?

EU je postavio cilj da do 2030. ukupno 25 posto površina od ukupne količine obradivih površina bude pod ekološkim uzgojem. Svaka zemlja članica pri tome je samostalno odredila svoj cilj. Primjerice, Austrija je već sada prešla 25 posto, Danska je postavila cilj da do 2030. sva poljoprivreda bude ekološka, a Hrvatska je postavila cilj da sa sadašnjih sedam posto obradive površine pod ekološkim uzgojem do 2030. dođe do 14 posto. To je poprilično skroman cilj uzmemo li u obzir snažnu turističku orijentaciju naše zemlje te činjenicu da turisti koji dolaze traže kvalitetnu hranu, a to je svakako ekološki uzgojena hrana. Prakse nekih država su pokazale da snažna podrška u plasmanu namirnica, pogotovo u javne ustanove – škole, vrtiće, bolnice…, itekako utječe na porast lokalne ekološke proizvodnje. Također, države poput Italije i Austrije imale su izrazito jake marketinške kampanje koje su educirale stanovništvo te isticale prednosti ekološke poljoprivrede i proizvodnje. Kod nas, nažalost, takvih konkretnih aktivnosti nema te se vrlo često ističe da je samo „domaće“ dovoljno. To stvara konfuziju, ne educira ljude o benefitima ekološke poljoprivrede i na ljude i na okoliš, i često doprinosi nepovjerenju u ekološki certifikat. Iako kontinuirano raste, ekološka proizvodnja u Hrvatskoj u nekim segmentima, poput proizvodnje eko povrća, još uvijek je izrazito deficitarna. Puno je čimbenika koji utječu na navedeno stanje, ali sumarno gledano rekla bih da je izazov u kombinaciji nepovjerenja na tržištu, nedostatka institucionalne podrške i vodstva te izostanak specifičnog know-howa potrebnog za uspješnu eko proizvodnju. Postoje naznake, poput nedavno donesenog akcijskog plana za razvoj ekološke poljoprivrede, koje upućuju na pozitivne razvojne faktore, ali općenito gledano možemo reći da smo još uvijek ispod svog potencijala. Kao zemlji opredijeljenoj za turizam, razvoj ekološke poljoprivrede nam je definitivno u interesu. Pitanje je samo prepoznajemo li to.

‘U javnim ustanovama je glavni kriterij kreiranja obroka cijena, odnosno, odluka da što manje košta ono što serviramo, a to rezultira niskom kvalitetom namirnica’

G&W: Koliko se zapravo u Hrvatskoj kvalitetno i zdravo hranimo i koliko je kulturu zdrave hrane važno poticati još od najranije dobi?

S obzirom na to da smo vrlo visoko na ljestvici postotka pretile školske djece i odraslih u EU-u, jasno je da se ne hranimo dovoljno zdravo i kvalitetno. Prekomjerno konzumiranje gaziranih i energetskih namirnica, rafiniranih pekarskih proizvoda te slatkiša i brze hrane, uz nedovoljno tjelesnih aktivnosti, vrlo je zabrinjavajuća pojava koja ugrožava zdravlje i kvalitetu življenja. Edukacija je, naravno, ključna, i djeca već od rane predškolske dobi vrlo brzo i lako upijaju korisne i kvalitetne informacije. No ako to nije potkrijepljeno i kvalitetnom prehranom u vrtićima i školama te dobrim modelima, odnosno zdravim navikama roditelja i drugih članova obitelji, sve ostaje samo kao zanimljiva priča bez stvarnog efekta. Predavati djeci o povrću, voću, cjelovitim žitaricama…, a onda im za užinu servirati krafnu je kontradiktornost koja je česta pojava u našem obrazovnom sustavu. Činjenica da je u javnim ustanovama glavni kriterij kreiranja obroka cijena, odnosno odluka da što manje košta ono što serviramo, rezultira vrlo niskom kvalitetom namirnica i ponude. Naša iskustva kroz projekte suradnje s vrtićima i školama pokazuju da djeca itekako razumiju i prihvaćaju ukusna jela pripremljena od kvalitetnih sastojaka, pogotovo ako i sama imaju iskustva u pripremi ili igri pripreme hrane.

G&W: Kako prepoznati ekološki uzgojene namirnice i ekološke proizvode? Naime, stječe se dojam da je kod nas vrlo jednostavno staviti natpis “eko proizvod” i tako namamiti kupce jer to nitko ne kontrolira?

Kontrola postoji, primjerice, u Biovegi godišnje znamo imati i preko 100 inspekcija koje nadziru kvalitetu ekoloških proizvoda i certifikata. No važno je da i sami kupci znaju kako prepoznati certificirani ekološki proizvod. Eko, bio ili organski su sinonimi i kako bismo bili sigurni da se zaista radi o certificiranom ekološkom proizvodu, na njegovu pakiranju mora biti prepoznatljivi „listić“, službeni znak EU-a, a ispod njega je i oznaka nadzorne stanice koja kontrolira taj proizvod. Bez te oznake proizvod niti ne smije imati prefiks eko, bio ili se nazivati organskim proizvodom. Ako se radi o voću i povrću na štandovima (namirnicama koje nisu pakirane), mora biti izložena potvrdnica da je proizvođač upisan u Upisnik ekoloških proizvođača te mora posjedovati certifikat koji se izdaje svake godine – certifikat se izdaje samo na godinu dana i na njemu točno piše kada je točno izdan te popis kultura za koje je certifikat izdan. Svaki kupac ima pravo to tražiti ako nije jasno izloženo na štandu. Upravo zbog stalnih kontrola eko, bio ili organski proizvodi su najbolje kontrolirani proizvodi na svijetu. Nažalost, uvijek postoje, kao i u svakom segmentu života i poslovanja, oni koji „love u mutnom“ i sve takve afere nanose veliku štetu poštenim ekološkim proizvođačima kojih je, na sreću, ipak ogromna većina.

‘Osjećaj da možete doprinijeti da drugi žive kvalitetnije ogromna je pokretačka snaga i sretni smo što smo edukacijama, knjigama i proizvodima mnoge inspirirali da žive kvalitetnije’, kaže Jadranka Boban Pejić. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

G&W: Koliko standard hrvatskih građana utječe na prehranu kad znamo da za hranu izdvajamo velik dio kućnog budžeta, odnosno kako uskladiti sredstva s kojim raspolažemo i zdrave ekološke namirnice?

Prosječno, ekološki proizvodi skuplji su za 30 posto od konvencionalnih proizvoda i to sigurno nije jednostavno za male kućanske budžete u Hrvatskoj. No u isto vrijeme u Hrvatskoj se 1/3 hrane baca, što pokazuje da neracionalno kupujemo i previše hrane završava u otpadu. Bez obzira na razliku u cijeni, smatram da se itekako isplati uložiti u kupovinu organskih proizvoda, pogotovo kad je prehrana djece u pitanju. Jedan razlog je to što organski proizvodi ne sadrže opasne sintetske kemikalije. Budući da je dječji organizam u razvoju te manji težinom, koncentracija toksina je u njemu puno veća u odnosu na tjelesnu težinu nego kod odraslog čovjeka i samim tim su kemikalije puno pogubnije za dijete. Zato danas i ima sve više djece koja pokazuju različite simptome alergija, neurodermitisa, pa čak i do poremećaja u ponašanju kao posljedica konzumiranja proizvoda koji sadrže sintetske kemikalije, aditive, umjetne boje u hrani, a koje nisu dozvoljene u certificiranim organskim proizvodima. Također, mislim da olako izjavljujemo da nemamo vremena ili da je skupo zdravo se hraniti. I jedno i drugo su, prije svega, stvar percepcije, a ne neka apsolutna istina. Primjerice, suština je da svatko može bolje jesti ako jede više povrća i voća nego pekarskih proizvoda. Obitelj je najvažnija pri tome jer se u njoj usvajaju rane navike. Planiranje obroka, korištenje svih dijelova namirnica – kod ekoloških namirnica moguće je koristiti sve dijelove voća i povrća, čak i koru jer nije špricana sintetskim kemikalijama – korištenje cjelovitih namirnica koje su punije i zasitnije okusom i nutrijentima od prazne rafinirane hrane, predstavlja temelj brige o zdravlju. A sve je to dugoročno isplativo.

G&W: Pokrenuli ste vlastitu proizvodnju na ekološkom imanju Zrno, osnovali ste nakladničku kuću Planetopija te ustanovu za obrazovanje Makronova. Što su bili pokretači svih vaših poslovnih aktivnosti i kakve vrijednosti potičete?

Svijest da vlastitim odabirima utječemo ne samo na svoje zdravlje i zdravlje svoje obitelji, već i na stanje okoliša, odnosno planeta u cjelini u temeljima je svih naših aktivnosti. Ono što jedemo, pijemo, čime čistimo sebe i svoj dom određuje stanje zdravlja naše obitelji, ali o tome ovisi i stanje tla, vode i zraka. Svakodnevni izbori su naše „glasanje“ kakav svijet želimo u budućnosti. Naša svakodnevna, osobna ekologija, naš način življenja je ključ svih promjena koje se dalje odvijaju. Ljudi su bili i ostali glavni izvor naše inspiracije. Osjećaj da možete doprinijeti da drugi žive kvalitetnije ogromna je pokretačka snaga i neizmjerno smo sretni što smo svojim edukacijama, savjetovanjima, knjigama i proizvodima mnoge inspirirali da žive kvalitetnije. Naše navike ne utječu samo na naše zdravlje, već i na stanje okoliša, stoga smo jako strastveni pobornici organske i ekološke poljoprivrede koja čuva naša staništa, a time osigurava i kvalitetniji život budućim generacijama. Svakom svojom odlukom o tome što svakodnevno kupujemo, iskazujemo kakav svijet zapravo želimo. Svojim svakodnevnim izborima u prehrani, piću, higijeni i njezi tijela, uma i duha ne odlučujemo samo o vlastitom stanju i zdravlju, već i o stanju okoliša, planeta na kojem živimo. I svaki je glas važan. Svojim načinom života glasamo za bolju budućnost.

G&W: Što zapravo obuhvaća pojam ekološka proizvodnja?

Ekološka (organska) proizvodnja i regenerativna poljoprivreda način je proizvodnje hrane koji je usmjeren na obnavljanje, umjesto na puko iskorištavanje tla. Ona isključuje upotrebu sintetskih gnojiva, genetski modificiranih proizvoda, pesticida, regulatora rasta i aditiva zbog čega je organska hrana dokazano nutritivno superiornija. Značajna su i istraživanja koja pokazuju da se već nakon mjesec dana konzumiranja hrane iz organskog uzgoja u tijelu smanjuje prisutnost ostataka pesticida, teških metala i slično. Ekološka poljoprivreda nije samo priča o zdravoj hrani, već je ključna za očuvanje bioraznolikosti. Unatoč dugogodišnjim apelima i klimatskim promjenama kojim svakodnevno svjedočimo, čini se da još uvijek ne shvaćamo dovoljno ozbiljno te je zaista zabrinjavajuće da većina hrane još uvijek dolazi iz konvencionalne, odnosno kemijske poljoprivrede. Organska poljoprivreda je sustav ekološke proizvodnje koji promiče i potiče biološku raznovrsnost, poštuje i podržava prirodne biološke cikluse i biološku aktivnost tla.

‘Sve više djece ima simptome alergija, neurodermitisa, pa čak i poremećaje u ponašanju kao posljedice konzumiranja proizvoda koji sadrže sintetske kemikalije’

G&W: Sami ulažete u edukaciju jer, kako kažete, na postoji sustavna edukacija od nadležnih tijela. Koliko je edukacija bitna da postanemo održivo društvo i koliko je taj put još dug, kako u Hrvatskoj tako i diljem svijeta?

Edukacija je osnova za evoluciju svakog društva. Dok god postoje nastojanja, postoji i nada. Što više površina u Hrvatskoj pod organskim/ekološkim uzgojem uvjet je opstojnosti, ali i bilo kakve konkurentnosti koju želimo postići. Ulagati u svoje zdravlje i kvalitetu življenja isplati se postaviti kao prioritet jer kad smo zdraviji i vitalniji, onda smo i produktivniji, zadovoljniji, a i kreativniji. Edukacija je uvjet razvoja, neophodnog evoluiranja i u poslovnom i u osobnom smislu, a entuzijazam postoji no neophodna mu je stalna podrška svih subjekata društva kako bi održao svoju efikasnost. Sviđa mi se kako je dr. Otto Scharmer nedavno napisao: “Trenutnoj situaciji trebamo pristupiti kao periodu prije samog svitanja. Tada je najmračnije, no ne sumnjamo da zora ipak dolazi.” U najmračnijem periodu događa se širenje dezinformacija, sumnji i poricanja. Također, u porastu je generiranje polarizacija, plemenskog mentaliteta i mržnje. Naravno da to rezultira pojačanom tjeskobom, depresijom i strahom. Kako bismo transformirali naš put ka plemenitim i pozitivnim stvarima, potrebno je naučiti slušati i biti ponizniji nego što jesmo – osvijestiti važnost društvene povezanosti.

G&W: Završile su prijave za izbor nacionalnog EY Poduzetnika koji će Hrvatsku predstavljati na svjetskom izboru najboljeg poduzetnika za 2023. Na izboru za najuspješnijeg hrvatskog poduzetnika za 2018. bili ste finalistica, a ove ste godine članica žirija. Kako gledate na ovaj izbor, posebice u svjetlu posla koji radite i vrijednosti na kojima insistirate?

Zaista mi je čast što sam prije nekoliko godina bila finalistica na EY događanju za izbor najboljeg poduzetnika. Ovo je jedinstven poslovni događaj u Hrvatskoj koji slavi poduzetništvo, plemenite ideje te doprinos društvu i zajednici i organizira ga tim sjajnih i posvećenih ljudi. Stoga sam s radošću prihvatila poziv da se pridružim žiriju i tako i sama budem „navijač“ svih kvalitetnih poduzetničkih projekata jer što ih je više, cijelo društvo od toga može imati samo benefite. Mislim da je više nego ikada važno da jedni drugima budemo podrška, vjetar u leđa pogotovo u praksama održivosti i eko-logičnosti. Želimo li budućim generacijama omogućiti da i dalje kvalitetno žive na Zemlji te pokušati zaustaviti zastrašujuće posljedice klimatskih promjena koje već uvelike osjetimo. Mora doći do transformacije u biznisu u kojem ćemo na prvo mjesto stavljati okoliš i zdravlje ljudi.