Producent ovjenčan Oscarima za filmove “Schindlerova lista” i “Gladijator”, rođen je 10. lipnja 1932. u Osijeku. Njegov otac Mirko, bio je glavni konobar u Caféu osječkog hotela Central, a njegova majka Vilma, bila je kućanica. Lustigovi djedovi i bake, za razliku od njegovih roditelja, bili su religiozni, stoga je s njima redovito prisustvovao misama u Gornjogradskoj sinagogi.

U Auschwitz je s majkom Vilmom bio deportiran krajem 1942. iz Čakovca, kamo su se sklonili nakon što su pobjegli iz rodnog mu Osijeka. Otac mu je bio poslan na prisilni rad u Mađarsku. Majka mu je spasila život tako što je Nijemcima slagala da Branko ima 16 godina pa je umjesto u plinsku komoru upućen na rad u rudnik ugljena.

“Mamu i mene odveli su u Auschwitz u znak odmazde jer je otac bio pobjegao iz radnog logora. Dobio sam broj A-33-17 i radio sam u rudnicima ugljena, a kad sam se razbolio, na vratima logora. Puštao sam ljude unutra i zatvarao za njima vrata.”
Kasnije ga je, kako je pričao, spasio otac. Kada ga je jedan SS-ovac u logoru stao tući s vjerojatnom namjerom da ga ubije, dječak se rasplakao, a oficir ga je pitao čiji je. Saznavši da je, s tetoviranim brojem A 3317, sin Mirka Lustiga, nekada natkonobara u osječkoj kavani Central, oficir se sjetio kako je njegovom ocu taj konobar znao davati piće na veresiju.

Otac mu, ipak, nije preživio. Strijeljan je pred sam kraj rata. Baka mu je također ubijena u plinskoj komori, a i većina članova obitelji nestala mu je u koncentracijskim logorima diljem Europe. S majkom se pak Branko Lustig sastao s 13 godina u logoru Bergen-Belsen, kamo je dospio s Nijemcima u povlačenju. Na dan oslobođenja imao je samo 30 kilograma.

Branko Lustig preminuo je u studenom 2019. u Zagrebu.