U travnju je u Zagrebu registriran novi sindikat u visokom obrazovanju i znanosti, koji je krenuo s aktivnostima početkom akademske godine. Uz postojeća dva, posebno dobro poznati dugovječni Nezavisni sindikat znanosti, novi i mladi Akademski sindikat štitit će interese svojih članova i, naravno, svih zaposlenika u sustavu visokog obrazovanja i znanosti. Za predsjednicu Akademskog sindikata izabrana je izvanredna profesorica Filozofskog fakulteta Naida-Mihal Brandl, koja je odmah i najavila njegovu središnju aktivnost: izmjene Zakona o viskom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti.

„Ovaj zakon obiluje ozbiljnim slabostima i nedorečenostima. I sama priprema Zakona bila je problematična, jer su se javna rasprava i saborska čitanja vodili u kasno proljeće i ljeto prošle godine da bi Zakon bio usvojen u Hrvatskom saboru i stupio na snagu u listopadu 2022. Većina prijedloga koja je došla iz akademske zajednice nije bila usvojena“, istaknula je Naida-Mihal Brandl. „U cijelom tekstu Zakona očit je primat nastavne djelatnosti i visokih učilišta nad znanstvenom i umjetničkom djelatnosti. U samom naslovu Zakona znanstvena djelatnost je na drugom mjestu, sekundarna i manje bitna. Umjetnička djelatnost se u nazivu Zakona i ne spominje iako se njezin opseg i ciljevi reguliraju određenim člancima, posebno 82. i 84.“ naglasila je profesorica Brandl.

Jedan od inicijatora i utemeljitelja Akademskog sindikata je i profesor na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu Miljenko Šimpraga, bivši prorektor Sveučilišta u Zagrebu, sada predsjednik Akademskog savjeta Akademskog sindikata. Za Šimpragu nema nikakve dvojbe oko toga da je „Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti u sustavu visokog obrazovanja i znanosti doveo do protuustavnog ograničavanja i sužavanja sveučilišne autonomije, koja predstavlja civilizacijski doseg demokratskih društava“.

„Potom, Zakon je doveo do ukidanja nastavno-znanstvenih zvanja i stalnosti radnih mjesta te autonomije nastavnog osoblja, čime su ugrožene akademske slobode i zaposlenici dovedeni u nepovoljniji položaj. Treće, Zakon je doveo do izbacivanja, sa 65 godina starosti, najizvrsnijeg dijela ljudskog potencijala sustava visokog obrazovanja i znanosti iz sustava financiranja države, pri čemu se čak svjesno diskriminiraju javni službenici u odnosu na državne, koji zakonom mogu raditi do 67. godine na teret države“, spomenuo je Miljenko Šimpraga samo neke od velikih grijeha novog zakona. Zato je i osnovan Akademski sindikat kojemu je cilj – uz podršku članstva i eksperata iz sustava visokog obrazovanja i znanosti i političara koji shvaćaju koliko je taj sustav ključan čimbenik razvoja hrvatskog gospodarstva – zaštititi visoko obrazovanje i izmjenama loših zakona, poput ovoga, razvijati sustav visokog obrazovanja i znanosti u skladu s najboljim europskim standardima.

Miljenko Šimpraga, bivši prorektor Sveučilišta u Zagrebu, Naida-Mihal Brandl, predsjednica Novog sindikata i potpredsjednik Viktor Gotovac. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

„Sindikat je interesna udruga radnika, organizacija čiji je smisao djelovanjem utjecati na prava radnika i unaprijediti ih“, istaknuo je profesor radnog i socijalnog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu Viktor Gotovac, potpredsjednik Akademskog sindikata za visoko obrazovanje. „Donošenjem Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti u listopadu 2022. godine, potom općim uređenjem radnih odnosa izmjenama i dopunama Zakona o radu koje su stupile na snagu 2023. godine, bitnije su promijenjeni struktura i uređenje radnih odnosa u sustavima visokog obrazovanja i znanosti. Ta dva složena sustava prevažna su za hrvatsko društvo u cjelini, ali su od početka godine silno opterećena negativnim posljedicama ovih zakonskih intervencija i nedostacima koji otežavaju rad i djelovanje znanstvenika i nastavnika. Stoga je ova godina pravi trenutak da se na izazove odgovori inicijativama nove sindikalne organizacije, kojima će se spriječiti negativne posljedice na organizaciju ovih sustava, a u suradnji s drugim dionicima razvijati produktivno visokoobrazovano i znanstveno okruženje“, istaknuo je Gotovac.

„Ideja o osnivanju Akademskog sindikata, kao novog u sustavu visokog obrazovanja i znanosti, pojavila se kad smo shvatili da nakon donošenja loših zakona nema više organizacije koja će u narednom razdoblju štititi sustav, njegove zaposlenike i institucije i pomoći njegovom razvoju“, naglasio je profesor Šimpraga. „U svakom društvu sindikati moraju djelovati kao zaštitni faktor. Moraju biti demokratski i mora ih biti više. Zašto? Bi li hrvatska nogometna reprezentacija postigla uspjeh na dvama posljednjim svjetskim prvenstvima da u Hrvatskoj nogometnoj ligi igraju samo dva kluba? Sigurno ne bi. U sustavu visokog obrazovanja i znanosti trenutno djeluju samo dva sindikata, koja po mišljenju mnogih nisu dala očekivani doprinos zaštiti sustava za vrijeme donošenja aktualnih zakona. Stoga nam je postalo posve jasno da u sustavu treba još jedan sindikat čija je uloga postati najjači ‘zaštitni faktor’ sustava ili ‘Real Madrid u HNL-u’. Pažljivo smo birali čelne ljude, formirali dodatno ekspertno tijelo Akademski savjet kao savjetodavno tijelo predsjednice i Predsjedništva sindikata“, istaknuo je Miljenko Šimpraga.

‘Meni je osjetljiv dio Zakona kojim su ukinuta znanstvena, znanstveno-nastavna i umjetničko-nastavna zvanja’, kaže doktorica Brandl. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

„Meni je posebno osjetljiv dio Zakona kojim su ukinuta znanstvena, znanstveno-nastavna i umjetničko-nastavna zvanja“, upozorila je Naida-Mihal Brandl, predsjednica Akademskog sindikata. U novom zakonu postoje samo znanstvenici i nastavnici na znanstvenim, znanstveno-nastavnim i umjetničko-nastavnim radnim mjestima. Ukidanje sustava zvanja jedna je od većih promjena u Zakonu, ali i jedna od onih o kojima se najmanje raspravlja. Budući da smo i u prethodnom zakonu imali djelomičnu povezanost zvanja i radnih mjesta, ova promjena ostala je pomalo nezapažena. Objašnjenje Ministarstva bilo je da je dosadašnji sustav izbora i napredovanja zastario, a proces kompleksan i spor. U obranu sustava znanstvenih, nastavno-znanstvenih i umjetničko-znanstvenih zvanja naglasila bih da je bio referentan za cijeli sustav znanosti i visokog obrazovanja, jer iako su izbor i napredovanje bili vezani uz radno mjesto i uvjetovani raspisivanjem javnog natječaja, ipak je takav izbor bio vezan uz osobu znanstvenika ili umjetnika i nije bio puki naziv radnog mjesta. Izbori su se provodili kroz neovisan sustav od institucije u kojoj je znanstvenik ili umjetnik zaposlen preko matičnog odbora na razini države za određeno područje i polje u koje se znanstvenik ili umjetnik birao, a u znanstveno-nastavnim i umjetničko-nastavnim zvanjima i na sveučilišnim tijelima. I to nakon izbora u znanstveno ili umjetničko-nastavno zvanje. Tu je najjasnije bilo vidljivo da su znanstvenici i umjetnici zaposleni na sveučilištima znanstvenici i umjetnici u nastavi koji na sveučilišnim studijima podučavaju studente i znanstvenoj metodologiji. To je važan aspekt sveučilišta i razdvaja ga od sustava veleučilišta koji izvode stručne studije i osposobljavaju studente za obavljanje stručnih poslova. Primjerice, na umjetničkom području glavne predmete struke mogu predavati samo umjetnici. Za razliku od znanstvenika na znanstvenim institutima, znanstvenici na sveučilištima mogu testirati svoja istraživanja u nastavi, a sveučilišni studenti, pak, imaju priliku sudjelovati u cijelom znanstvenom procesu kao neposredni sudionici. Slično je i na umjetničkom području. Taj aspekt važan je za cijelo društvo i trebalo bi ga sačuvati“, objasnila je Naida-Mihal Brandl zašto se zalaže za vraćanje dosadašnje strukture znanstvenih, znanstveno-nastavnih i umjetničko-nastavnih zvanja.

‘Nužno je sindikalno djelovanje koje treba usmjeriti prema uspostavi sustava izbora i reizbora, napredovanja’, rekao je Viktor Gotovac. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

„Slikovito, zvanja su slična činu u vojsci. Zvanje se vezivalo uz pojedinca osobno, a nije bilo naziv radnog mjesta, kao što je to sada slučaj. Netko je bio profesor, a nije radio na radnom mjestu profesora. Iako zavarava preuzimanjem jednakog nazivlja, radno mjesto znanstveno-nastavnu kategoriju veže samo uz sebe i dok se pojedinac nalazi na radnom mjestu. Ali ne izvan toga. Sveučilišni nastavnici su u prvom redu znanstvenici – znanstvenici u nastavi ili umjetnici – umjetnici u nastavi. I jedni i drugi su ukidanjem zvanja degradirani u znanstvenike ili umjetnike i nastavnike – činovnike koji rade na svojim radnim mjestima, bez jasne i čvrste verifikacije svojih znanstvenih ili umjetničkih postignuća“, jasna je u namjeri jedne od prvih aktivnosti novog Akademskog sindikata njegova predsjednica profesorica Brandl.

Viktor Gotovac pridružio se mišljenju dr. Brandl te upozorio na još neke problematične aspekte promjena i rizika koje donosi novi Zakon u uređenju radnih odnosa u sustavima visokog obrazovanja i znanosti. „Prije svega, za već zaposlene nastavnike i znanstvenike napušta se nepotrebno administriranje izbora i reizbora raspisivanjem javnog natječaja te se odustaje od odvojenih izbora u zvanja od onog na radno mjesto. To pojednostavljuje izbore i reizbore nastavnika. Ali ova značajna i praktična promjena mogla bi se pokazati negativnom, osobito u pogledu onemogućavanja stjecanja zvanja, neovisno o radnim mjestima. Naime, tako se pojam nastavničkog i znanstvenog djelovanja u sustavima visokog obrazovanja i znanosti formalno vezuje uz obavljanje određenih poslova u okviru radnog odnosa, uz radno mjesto, a ne uz osobu, njezin integritet i profesionalni opus. Donošenje novih kriterija izbora i reizbora otvara neizvjesnost te unosi profesionalnu i egzistencijalnu nesigurnost u status nastavnika, znanstvenika i suradnika. Slijedom toga nužno je sindikalno djelovanje koje treba usmjeriti prema uspostavi sustava izbora i reizbora, napredovanja, koji će biti praktičan, ali i jamčiti istinsko vrednovanje rada. U stručnim povjerenstvima za izbore i reizbore ne mogu sudjelovati umirovljeni nastavnici ili znanstvenici, čak ni oni u statusu emeritusa ili akademika, što bi moglo otežati vrednovanje rada nastavnika i znanstvenika zbog manjka kompetitivnih članova“, naglasio je Viktor Gotovac, potpredsjednik Akademskog sindikata za visoko obrazovanje. Značajan nedostatak Zakona o viskom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti jest vrlo rigidno zapošljavanje suradnika na određeno vrijeme u trajanju šest, odnosno pet godina. „U kontekstu strogog ograničavanja rada na određeno vrijeme u Zakonu o radu na najviše tri ugovora za razdoblje od tri godine, uz opravdane razloge za takav angažman, to nepotrebno komplicira zapošljavanje i rad asistenata na znanstvenim projektima i dovodi u pitanje njihovu izvedivost. Zakon bi trebao olakšati rad na određeno vrijeme, trebao bi olakšati prohodnost i za različita radna mjesta koja se obavljaju na određeno vrijeme. Uloga sindikata je zalagati se za promjene zakona ili uvođenje određenih iznimki kolektivnim ugovorom. Ne samo s ciljem podizanja prava radnika, već i s ciljem uspostave održivog sustava. To traži suradnju poslodavaca i sindikata“, istaknuo je profesor Gotovac te upozorio i na jedan od najvećih nedostataka Zakona o viskom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti.

‘Posve je jasno da u sustavu treba još jedan sindikat čija je uloga postati najjači ‘zaštitni faktor’ sustava’, kaže Miljenko Šimpraga. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

„Ovaj Zakon je onemogućio nastavak rada nastavnika i znanstvenika istekom akademske godine u kojoj su napunili 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža, na teret proračunskih sredstava, već je to samo na teret vlastitih sredstava koja većina ustanova nema. Tako ne samo da se neselektivno okončava radni odnos i nastavnicima i znanstvenicima za koje ne postoji zamjena ili ih je malo, već se omogućava odljev tih kadrova prema privatnim visokim učilištima. Djelovanjem zakonodavca tako se stvara konkurencija javnom sektoru. Teško je zagovarati i prihvatiti tako strogo djelovanje kad znamo da se, u slučaju potrebe, u drugim javnim službama i državnoj službi omogućava i dulji rad, na teret sredstava proračuna“, upozorio je Gotovac.

Zašto se donose takvi zakoni, na što sve to upućuje?

„Pravne analize zakona donesenih u mandatu ministra Fuchsa pokazale su da se u pozadini niza zakonskih odredbi jasno ocrtava koncept uspostavljanja političkog nadzora nad sveučilištima i akademskom zajednicom“, istaknuo je Miljenko Šimpraga. „To u konačnici može dovesti do urušavanja sustava znanosti i visokog obrazovanja, može donijeti dugoročno štetne posljedice za razvoj hrvatskog društva i demokratski ustroj hrvatske države. Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti je sistemski zakon koji sada znači cjelovitu reformu sustava visokog obrazovanja i znanosti te promjenu niza drugih zakona i podzakonskih akata. Postupci donošenja zakona bili su iznimno kratki, a njihovo donošenje opravdalo se kao donošenje reformskih zakona. Kad se u drugim, normalnim demokratskim zemljama donose reformski zakoni, javne rasprave u krugu dionika traju i do godinu dana, ako ne i duže. Toga u Hrvatskoj nije bilo“, upozorio je predsjednik Akademskog savjeta profesor Šimpraga.

„Zakon određuje etičku i stegovnu odgovornost nastavnika, znanstvenika i suradnika vrlo birokratski, ne razgraničavajući ih, što ne odgovara privatno-pravnom karakteru radnog odnosa“, smatra Viktor Gotovac. „Time nije jasno što ulazi u koji aspekt odgovornosti, radi li se o mogućnosti da se za isto postupanje radnika dvostruko ili različito sankcionira, dok se stegovna odgovornost uvodi na način koji bi mogao ili pretjerano sankcionirati radnika ili učiniti sustav otkazivanja i sankcija sasvim neefikasnim. Ne može se prihvatiti sustav koji je toliko otvoren i nejasan, a nosi potencijal ozbiljnih kršenja prava radnika“, upozorio je profesor Gotovac te zaključio: „Akademski sindikat smatra da bi u okviru upravljačkih tijela u sustavu znanosti trebalo zajamčiti predstavljenost svih sindikata, odnosno, ne samo reprezentativnog, za kolektivno pregovaranje.“ Koje su još negativne posljedice donošenja Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti? Miljenko Šimpraga tu je vrlo izričit. „Odredbama o financiranju ukida se financijska autonomija sveučilišta i dezintegrira četiri najveća javna sveučilišta u Hrvatskoj. Zakon diskriminira javna sveučilišta u Rektorskom zboru, u odnosu na privatna. Zakon stvara pretpostavke za urušavanje sustava javnih i otvaranje umjetnog prostora osnivanju novih privatnih visokih učilišta. Usto, Zakon je oslabio položaj neovisnih i stručnih tijela u sustavu znanosti i visokog obrazovanja te ministru dao ogromnu moć. Možemo zaključiti da je cijeli sustav visokog obrazovanja i znanosti stavio pod izravnu, političku kontrolu ministra što je u koliziji s nizom međunarodnih i europskih dokumenata kojih je potpisnica Republika Hrvatska. Zbog svega toga osnovan je Akademski sindikat, kojim uz podršku članstva i eksperata želimo zaštiti najvažniji sustav u Hrvatskoj. Pozivam zaposlenike da nam se pridruže, da se učlane u Akademski sindikat u što većem broju kako bi kao još jedan reprezentativni sindikat dodatno utjecao na događanja u sustavu visokog obrazovanja i znanosti. Vjerujemo da možemo doprinijeti da se svim zaposlenicima u sustavu vrati ugled i osiguraju mjesečna primanja i standard europskog građanina“, poručio je predsjednik Akademskog savjeta Akademskog sindikata Miljenko Šimpraga, koji je i prije 34 godine bio jedan od utemeljitelja prvog sindikata u sustavu visokog obrazovanja i znanosti.