Voditelj zagrebačkog Muzeja gljiva Zvonko Vuk proveo je Zagreb News kroz kolekciju od 1600 gljiva koju čuva u srcu Zagreba

Na malom stoliću, usred izložbenog prostora Muzeja gljiva na adresi Trg bana Jelačića 3, stoji jedna velika Knjiga dojmova. Njezin sadržaj seže do 2013. godine kada je muzej osnovan. U njoj su upisani brojni dojmovi, od najmanje djece zadivljene zidovima ispunjenim stotinama različitih gljiva do znanstvenika, turista i poznatih političara iz cijelog svijeta koji se dive svjetski unikatnom, ali ujedno i jedva poznatom izlogu hrvatske baštine gljiva.

Rad profesora Romana Bošca stvorio je taj mali biološki raj na drugom katu stambene zgrade. Brojni ljudi pomagali su mu da prostor postane ono što je danas. Na svakom zidu je gljiva; ili prerađena ili u obliku umjetničkih radova koje mladi umjetnici stvaraju inspirirani malim biološkim svijetom profesora Bošca. Zvonko Vuk, trenutni voditelj muzeja, bio je „vrlo blizak s profesorom“. Iznenađenje je bilo za mnoge, pa i za Vuka, kada je profesor početkom 2020. godine preminuo. Muzej je tada ostao bez voditelja. Dužnost je pala, spletom okolnosti, na Zvonka Vuka, inače elektrotehničara, ali i učenika profesora Bošca i velikog „gljivarskog entuzijasta“.

„Ja ne mogu govoriti o sebi i muzeju bez da govorim o njegovu osnivaču, profesoru Romanu Bošcu. Moja veza s gljivama, veza je s profesorom. On je ovaj muzej ustanovio 2013., ali ideja seže do 1995. Princip mu je bio da uspostavi čuvanje gljiva koji tada nije postojao. Godine 2012. je profesor uspio dobiti ovaj prostor od Grada Zagreba. Gljivarsko društvo Kamilo Blagajić, koje je tada imalo skoro 400 članova, imalo je iznimno veliki entuzijazam za muzej. Svi su donosili svoje primjerke kako bi pomogli uspostavljanju muzeja, a profesor je sve što je bilo donirano obrađivao, spremao i svrstavao na svoje mjesto. Vrlo brzo se došlo do 600 gljiva, dok ih danas imamo 1600, od kojih je 99 posto iz Hrvatske. Toliko različitih vrsta vidjeti u jednom prostoru – toga na svijetu nema“, počinje svoju priču o muzeju Zvonko Vuk.

Proces očuvanja gljiva naziva se liofiliziranje. Gljive se na vrlo niskim temperaturama zamrznu te se potom suše pod vakuumom. Za takvo prerađivanje je, ovisno o gljivi, potrebno od 70 do čak 200 sati. Rezultat su gljive „onakve kakve su u prirodi“ – boja i oblik ostaju originalni. Osušene gljive se potom imenuju i svrstavaju među muzejsku kolekciju koja sadrži 1600 različitih primjeraka gljiva iz Hrvatske, sjeverne Europe, Kine i Rusije, razvrstane po znanstvenim porodicama i rodovima, ujedno informirajući posjetitelje o njihovu autoru i jestivosti.

Vlasnik muzeja je Grad Zagreb. Iako prostor nosi naziv muzeja, službeni je naziv Edukativni centar „Svijet gljiva“. U prostor dolaze tako grupe đaka, studenata, umirovljenika, pa čak i dječjih vrtića. Također postoji i prostor za edukacijska predavanja od 50 sjedećih mjesta, gdje se, pogotovo sada za vrijeme proljeća i početka sezone gljivarenja, sve zainteresirane educira o gljivama. Većinom to muzej odrađuje u razdoblju od siječnja do početka lipnja.

„Po meni je ovaj prostor izvanredan uvod u gljivarenje. Prije nego što se profesor Božac počeo baviti gljivama, on je na Agronomskom fakultetu predavao preradu mesa. Kasnije, kada se zainteresirao za gljive, sav je svoj život usmjerio k tome. ‘Enciklopedija gljiva’ jedan je od plodova tog cjeloživotnog rada. Trovanje gljivama u Hrvatskoj skoro je nestalo zbog rada profesora i Gljivarskog društva ‘Kamilo Blagajić’ koje je i dalje neprekidno uključeno u rad muzeja. Svi njezini članovi rado volontiraju i pomažu muzeju. Na tome smo im neizmjerno zahvalni“, zaključio je Zvonko Vuk