Počelo je projektiranje budućnosti splitskog Kliničkog bolničkog centra, odnosno projektiranje budućnosti splitskog zdravstva. Okončanjem natječaja za izradu idejnog arhitektonsko-urbanističkog rješenja Centra akutne medicine (CAM) s objedinjenim hitnim bolničkim prijemom (OHBP) i natječaja za idejno rješenje Centra za specijalističko-konzilijarnu zdravstvenu zaštitu s dnevnim bolnicama na lokaciji Firule, investitor Klinički bolnički centar Split, uz pomoć Društva arhitekata Split, provoditelja natječaja, velikim je koracima krenuo prema fazi izrade idejnog projekta tih dvaju značajnih medicinskih centara, pribavljanju potrebnih dozvola i stvaranju potpune projektno-tehničke dokumentacije, što bi omogućio pokretanje izgradnje triju splitskih strateških infrastrukturnih projekta. Uz Centar akutne medicine i Centar za specijalističko-konzilijarnu zdravstvenu zaštitu, treći projekt je izgradnja Istraživačkog medicinskog centra Split, čije je idejno arhitektonsko-urbanističko rješenje završeno prošle godine. ICMS se planira graditi na Križinama u neposrednoj blizini Medicinskog fakulteta koji je uz KBC Split i Sveučilište u Splitu raspisao natječaj za taj znanstveno-istraživačko-klinički projekt. Ta tri medicinska centra, za koje se očekuje da će biti realizirani kroz idućih sedam godina, do 2030. godine, i za koje će trebati osigurati od 300 do 400 milijuna eura, već su nazvana sudbinskim projektima budućnosti za razvoj splitskog zdravstva. Sigurno je da se ovi projekti ne bi počeli projektirati ni razvijati da nije bilo uporne i hrabre vizije Julija Meštrovića, ravnatelja Kliničkog bolničkog centra u Splitu koji je 2018. upravo za potrebe razvoja splitskog zdravstva i čak pet krucijalnih projekata u KBC-u Split, osnovao zasebni Odjel za investicije i razvoj, jedini takav odjel u svim hrvatskim bolnicama. U splitskom KBC-u su vođeni idejom da od Sv. Roka do Prevlake, osim Pelješkog mosta, nema važnijeg projekta ni investicije od ulaganja u razvoj splitskog zdravstva, bolničkih kapaciteta i zdravstvenih usluga i da se u tome okretanju budućnosti moraju u potpunosti osloniti na EU fondove, nadležno ministarstvo, ali i druge oblike financiranja, poput Europske investicijske banke.

U gradu Splitu se mnogi ne mogu pohvaliti izrađenom projektnom dokumentacijom, a bez kompletne projektne dokumentacije nema ni natječaja, ni europskog novca. U KBC-u Split misle drugačije pa će ovaj Klinički-bolnički centar, strateški najvažnija zdravstvena ustanova u Hrvatskoj, s više od 4000 zaposlenih, u narednom razdoblju imati spremne projekte za izgradnju. Jer takvu vrstu priprema i odgovornosti za budućnost zdravstvene zaštite traže sljedeće činjenice: Split je najveći grad na istočnoj obali Jadrana, a KBC Split je najveća i strateški najvažnija bolnica od Trsta do Atene. KBC Split služi populaciji od 850.000 stanovnika Hrvatske, od Zadra, preko Šibenika i Knina do Dubrovnika, k tome i 200.000 državljana BiH i 500.000 turista tijekom turističke sezone, pa ukupno broj korisnika doseže i do 1,5 milijuna osoba. Zgrade KBC-a su dotrajale, prostori za kvalitetan i stručan rad su nedostatni i bitno ograničavaju svaki napredak.

Antonia Vuletić i Luka Cvitan, autori idejnog rješenja Centra akutne medicine u KBC-u Split. FOTO: Zvonimir Barisin/PIXSELL

Utoliko raduje što su prve nagrade na provedenim natječajima za izradu idejnog arhitektonsko-urbanističkog rješenja Centra akutne medicine i Centra za specijalističko-konzilijarnu zdravstvenu zaštitu dobili mladi splitski arhitekti, stručnjaci u dobi od 30 do 34 godine. Ovom prigodom predstavljamo uspješni, prvonagrađeni rad, idejno rješenje Centra za akutnu medicinu, djelo tima arhitektonskog ureda Prostorne tehnike koji djeluje pet godina i čiji su osnivači magistri arhitekture Antonia Vuletić i Luka Cvitan. I prvonagrađeno idejno rješenje Centra za specijalističko-konzilijarnu zdravstvenu zaštitu Arhitektonskog biroa Luka Petričević je uspješno i zaslužuje medijsku prezentaciju.

„Do sada su Prostorne tehnike sudjelovale na osam natječaja, među kojima smo nagrađeni na njih pet. Javni arhitektonski natječaji za građevine medicinske namjene jako su rijetki pa je natječaj za Centar za akutnu medicinu prvi takvog tipa na koji smo se prijavili“, kazuje Antonia Vuletić. „Sudjelovati na natječaju za projekt ovako strateške važnosti je gotovo jedinstvena prilika u karijeri. Utoliko je i pristup natječajnom projektu tražio beskrajne, detektivske analize, izradu gomile varijanti u ranoj fazi natječaja, traženje odgovora na brojna pitanja koja sebi postavljamo kao dio projektnog zadatka, a sve to traži mnoge radne sate i odricanje“, ističe arhitektica Antonia Vuletić. „Zgrada CAM-a s objedinjenim hitnim bolničkim prijemom realizirat će se kao dogradnja na postojeću zgradu stacionara, odnosno kao rekonstrukcija i dogradnja središnje bolničke građevine, postojećeg kliničkog dijela bolnice, s planiranom gradnjom podzemne garaže, južno od glavne postojeće bolničke zgrade, sve kako bi se ovim projektom unaprijedila usluga i standard liječenja unutar KBC-a. Nova zgrada CAM-a sadržavat će Objedinjeni hitni bolnički prijem, Operacijski blok u nastavku postojećeg, Kliniku za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje s Jedinicom intenzivnog liječenja (JIL), Kliniku za kardiologiju i Zavod za kardiokirurgiju, Jedinicu intenzivnog liječenja djece s Dnevnom bolnicom i Odjelom za dječju i adolescentsku psihijatriju“, ističe zahtjevnost ovog zadatka Antonia Vuletić.

„Sve projektnim programom zadane funkcije CAM-a bilo je ekstremno teško smjestiti u obuhvat zadan natječajnim programom, u zadanoj zemljišnoj površini od 10.000 četvornih metara. Obuhvat je nepravilnog oblika i jako male kvadrature u odnosu na program koji je trebalo zadovoljiti. Mi smo cijelu građevinu od prijema i pet katova, s podzemnom garažom projektirali na ukupnoj površini od 30.000 četvornih metara“, ističe Luka Cvitan. „Dodatno smo sebi otežali startnu poziciju jer smo htjeli da građevina CAM-a bude što niža, sa što manje katova, čime smo postigli mekše uklapanje u postojeću strukturu. Nismo željeli projektirati građevinu koja nadmašuje svoje okruženje i iskače iz njega, već smo uspostavili komplementaran odnos s postojećim stacionarom koji ima arhitektonsku i kulturnu vrijednost. Potražili smo neka nova i specifična rješenja. S obzirom na izraženu topografiju unutar obuhvata, imamo mogućnost ulaska u građevinu na više razina, čime postižemo odvajanje ulaza različitih grupa korisnika. Prizemlje građevine rezervirano je za Objedinjeni hitni bolnički prijem koji uključuje zone za prihvat i obradu pacijenata različitih stupnjeva hitnosti bez obzira na način kojim pristižu, potrebne dijagnostičke sadržaje i hitne operacijske dvorane“, uvodi nas u specifičnosti idejnog rješenja CAM-a arhitekt Cvitan. „No s obzirom na to da je jedan od glavnih programskih ciljeva bilo jačanje Klinika za bolesti srca i krvnih žila na razini tercijarne skrbi, unaprjeđenjem neinvazivne dijagnostike kardiovaskularnog sustava, daljnji razvoj intervencijske kardiologije i transkateterskog liječenja strukturnih bolesti srca i krvnih žila i povećanje broja elektrofizioloških zahvata, prva etaža CAM-a je posvećena Klinici za bolesti srca i krvnih žila, s dnevnom bolnicom i četiri laboratorija za kateterizaciju srca“, naglašava Antonia Vuletić.

„Sadržaji Zavoda za kardiokirurgiju, koji uključuje Odjele opće bolničke skrbi za bolesti srca i krvnih žila i kardiokirurgiju, raspoređeni su kroz više etaža i orijentirani su na južnu stranu građevine. Tako bi se nastavilo vrednovanje koncepta lođa koje su sagrađene sredinom ili krajem 60-ih godina prošlog stoljeća na južnom pročelju glavne bolničke zgrade, odnosno postojećeg stacionara“, objašnjava arhitektica Antonia Vuletić i sadržajne i vizualne vrijednosti koje su njih dvoje i suradnike vodile u idejnom rješenju. „Tako se pacijentima zadržanim unutar 115 predviđenih stacionarnih kreveta nastoji stvoriti što ugodnija atmosfera koja je orijentirana na jug i pogled prema otocima te pacijenti mogu koristiti lođe kao vanjski boravak svojih soba“, nadopunjuje je Luka Cvitan. Osim prve etaže, cijela peta etaža je također posvećena jedinici koronarne skrbi (CCU) i općoj bolničkoj skrbi. „Važno je napomenuti kako su svi najzahtjevniji bolnički sadržaji, poput jedinica intenzivnog liječenja i operacijskih dvorana, projektirani na sjevernom dijelu građevine, gdje su povezani i internom bolničkom komunikacijom. Svi sadržaji vezani na višednevni boravak pacijenata na bolničkim odjelima smješteni su na južnom dijelu građevine s lođama“, naglašava Antonia Vuletić.

Arhitektonski ured Prostorne tehnike djeluje pet godina. FOTO: Zvonimir Barisin/PIXSELL

Što su u svojem idejnom rješenju Antonia i Luka predvidjeli za Kliniku za kirurgiju? „Za nju je rezerviran treći kat i sastoji se od pred/postoperativne zone i središnje zone operacijskog bloka sa sedam operacijskih dvorana“, objašnjava nam Luka Cvitan. „Operacijske dvorane namijenjene su za kardiokirurgiju, abdominalne, neurokirurške zahvate i dječju kirurgiju. Četvrta etaža je izravno mostom povezana s etažom postojećeg stacionara koja je namijenjena skrbi o djeci. Ovdje se nalaze sadržaji orijentirani na dječju skrb – pedijatrijska jedinica intenzivnog liječenja ( PICU) na sjevernom dijelu građevine i Skrb o mentalnom zdravlju – psihijatrija za djecu i adolescente s potpornim liječenjem, odnosno prostorijama za pružanje različitih oblika terapijskih usluga dječje i adolescentne pedijatrije na južnom i zapadnom dijelu građevine“, ističe arhitekt Cvitan. „Specifičnost našeg idejnog rješenja za kliniku za kirurgiju jest u tome da je središnja zona operacijskog bloka sa sedam operacijskih dvorana planirana tako da je u izravnoj vezi mostom s postojećim blokom operacijskim dvorana u stacionaru, pa se tako ostvaruju predispozicije za brzu reakciju i raspodjelu angažmana bolničkog osoblja“, upotpunjuje sliku o Klinici za kirurgiju Antonia Vuletić. „Mostovi na etaži drugog i četvrtog kata su svojevrsni ‚shortcut‘, dodani s ciljem skraćivanja komunikacije između zona u kojima su sekunde u liječenju bitne. Ovdje su to operacijski trakt i jedinice intenzivnog liječenja“, naglašava ona.

No kod projektiranja Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje vodili su se preporučenim nacionalnim i međunarodnim standardima te smjernicama Europskog društva za intenzivno liječenje.

„U njima se preporučuje da se veće jedinice intenzivnog liječenja podijele u manje funkcionalne podjedinice od 6 do 8 kreveta za skrb u skladu sa specifičnim procesima skrbi ili patologije. Programom su predviđena 24 kreveta raspodijeljena u tri podjedinice koje mogu funkcionirati zajedno ili razdvojeno po potrebi“, ističe arhitektica. „Središnjim pultom za nadgledanje oko kojeg su raspoređeni životno ugroženi pacijenti u jedinici, nastojali smo uvažiti i činjenicu da se omogući što povoljnija situacija nadgledanja pacijenata za dostupno bolničko osoblje“, naglašava arhitekt Cvitan koji je objasnio i još jednu posebnost njihova idejnog projekta CAM-a – energetsku učinkovitost.

„Planirana građevina se svrstava u kategoriju visokotehnoloških građevina s posebnim zahtjevima za kontrolu mikroklime u prostorijama, poput operacijskih dvorana, jedinica intenzivnog liječenja i slično. Takva građevina mora biti projektirana i prema najsuvremenijim standardima za održivo upravljanje energijom. Zato smo planirali ugradnju sustava rekuperacije i filtracije zraka s ciljem osiguranja potrebne mikroklime. Električna energija potrebna za funkcioniranje zgrade bit će potpomognuta toplinskim pumpama te fotonaponskim solarnim panelima smještenim na dijelu krova zgrade. Projektiranjem lođa na jug i tehnološke fasade koristimo uvriježene metode kojima se smanjuje izravan utjecaj topline na prostorije, kako bi startna mikroklima imala bolju poziciju“, kazuje Luka Cvitan pametna rješenja energetske učinkovitosti koje su smislili. No projekt Prostorne taktike sadrži i neka rješenja koja nisu bila dijelom natječajnog programa, ali su izuzetno korisna i dobro riješena.

„Radi se o prohodnom krovu ukopane garaže koji je odgovor na izazov mikrolokacije. Naime, garaža je planirana na poziciji postojećeg parkirališta na jugozapadnom kutu bolničkog kampusa te je perimetar parkinga deniveliran u odnosu na kontaktne zone“, ističe Antonia Vuletić. „Intencija je umetnuti garažu tako da ona svojim krovom povezuje okolne kote terena kako bi se omogućila bolja pješačka veza, a prostor krova tretirao kao zajednički prostor svih korisnika. Tako krov garaže postaje zajednički prostor zamišljen kao intenzivno hortikulturno obrađena površina, što kampusu daje dodatnu ambijentalnu vrijednost ili nudi određene dodatne sadržaje za građane, poput dječjeg igrališta ili street workout parka ili sadržaja na otvorenom koji mogu funkcionirati kao potpora liječenju“, obrazložila je prvo dodatno rješenje Antonia Vuletić. „Drugi anketni prijedlog je nadstrešnica ispred ulaza u Objedinjeni hitni bolnički prijem. Došao je iz utilitarne potrebe da ‚drop off‘ zona bude komforna i zaštićena od vremenskih utjecaja, a u svojim gabaritima može primiti dio instalacija. Svojom dimenzijom i pozicijom naglašava poziciju budućeg glavnog ulaza u sklop KBC-a. Treći naš anketni prijedlog je heliodrom na vrhu zgrade. Ako već projektiramo zgradu s objedinjenim hitnim prijemom, po uzoru na neke europske i svjetske bolnice, smatrali smo da treba predvidjeti mogućnost da zgrada na smislen način primi i helikopterski hitni prijem koji ima izravnu vezu s ostatkom OBHB-a, kako bi se minimiziralo vrijeme od dovođenja pacijenta do potrebne obrade ili intervencije“, naglašava Luka Cvitan.

Što su bile najteže zadaće koje su timu proizvele najveće dileme? „Natječajni zadatak je bio vrlo kompleksan i u određenoj mjeri pun kontradikcija. Trebalo je i hrabrosti prelomiti neke dvojbe. Primjerice, suvremene bolničke građevine unutar sebe imaju beskrajno složen sustav instalacija, za razliku od postojeće stacionarne građevine na koju smo se morali povezati. Dileme s tim u vezi dovele su nas do rješenja da sve instalacije izdvojimo iz kuće i standardnih spuštenih stropova te ih planiramo postaviti na fasadi, uz koju smo priljubili i sve instalacijski najzahtjevnije prostorije“, istaknula je Antonia Vuletić. „Ovo rješenje uključuje buduće potrebe za dodatnim instalacijama, kako zbog same prirode bolničkog kompleksa kao vječitog gradilišta, tako i zbog napretka u uređajima i metodama liječenja“.

Tim Prostorne taktike: Luka Cvitan, Antonia Vuletić, Borna Penjak, Nemanja Šekularac, Paulo Lombardić, Mia Jerčić, Katarina Vuletić i Ružica Radičić. FOTO: Zvonimir Barisin/PIXSELL

„Druga velika dilema bilo je prometno rješenje. Morali smo ili vjerovati natječajnom programu koji predviđa put iza nove bolnice kao budući glavni pristupni put, ne znajući za koliko dugo vremena bi se u budućnosti to doista moglo i dogoditi, ili naći prometno rješenje ako se to i ne realizira. Rješenje prometnih tokova se gradi na dva scenarija koja ovise o rekonstrukciji ulice Put iza nove bolnice, uvijek uz obvezu da promet unutar kampusa mora funkcionirati jasno i logično. Unutar glavne bolničke osi promet treba svesti na ograničeni promet vozilima hitne medicinske pomoći, sanitetskim, opskrbnim, gospodarskim i servisnim vozilima“, svjestan je zapetljanog i postojećeg i budućeg prometnog režima Luka Cvitan. Njihovim konceptom središnji pojas poprima karakter kolno-pješačke površine, „postaje ‚shared space‘ te stavlja pješake u glavnu i ugodniju poziciju“, uvjerena je Antonia Vuletić. „Smatramo da je bitno omogućiti pješačke, čak i biciklističke veze unutar bolničkog kompleksa. Boravak i kretanje u sklopu bolnice mora biti značajno ugodnije, pogotovo kada znamo da je KBC najveći poslodavac u Dalmaciji, a samom kompleksu gravitira stalno gotovo milijuna ljudi“, ističe arhitektica.

Arhitektonski tim Prostorne taktike kojeg su činili Luka Cvitan, Antonia Vuletić, Borna Penjak, Nemanja Šekularac, sa suradnicima Paulom Lombardićem, Miom Jerčić, Katarinom Vuletić i Ružicom Radičić, ovaj projekt CAM-a je promatrao kao nadogradnju najveće građevine u Splitu, postojećeg stacionara, odnosno glavne zgrade kliničkog dijela bolnice. „Posebna pozornost posvećena je volumenskom uklapanju među postojeće građevine. Cilj nam je bio da građevina, iako programski iznimno složena i velika, uspostavi nježan odnos s građevinama u okruženju. Tako smo katnost zadržali na P plus 5, iako je bilo dozvoljeno P plus 7. Time smo u idejnom projektu postigli da volumen CAM-a funkcionira kao logičan nastavak zgrade stacionara“, suglasni su Antonia Vuletić i Luka Cvitan.