Niz požara na deponijama otpada u Hrvatskoj posljednjih tjedana nameće pitanje o evidentno širem kontekstu koji uzrokuje takve katastrofe. Jedan ili dva primjera bi još i mogla značiti slučajnost i nepovezanost, ali ovdje se zacijelo radi o serijskoj problematici.

Najteži se slučaj zbio nedavno u Osijeku, gdje se zapalila odložena plastika u krugu poduzeća Drava International, a uz to su malo ranije ili kasnije zabilježeni požari u sličnim objektima u Rijeci, Zagrebu, Međimurju, Hrvatskom zagorju. No ionako je posrijedi zapravo uobičajena pojava u tom sektoru kroz zadnjih par desetljeća, što se tiče RH i plastike, ali i drugih tvari.

Sumnjiv obrazac ponavljanja

Ta je spoznaja nagnala više hrvatskih ekološko-aktivističkih udruga da se oglase zajedničkim istupom te pitanjem je li zaista riječ o slučajnosti, ili sve ukazuje na sumnjiv obrazac ponavljanja. „Požar plastike u Osijeku je najveća ekološka katastrofa u novijoj povijesti grada i svih okolnih područja. Taj događaj dodatno naglašava i stalna otvorena pitanja prekomjernog skladištenja plastike kao velike prijetnje prirodi i okolišu te nužnost za mjerama smanjenja nastanka otpada od jednokratne plastike“, rekao je o tome Mislav Barić iz udruge Zeleni Osijek, članice spomenute inicijative, tj. Platforme za borbu protiv zagađenja plastikom u RH.

Jedna strana te ekološke katastrofe, po njegovu mišljenju, jest to što je sagorijevanjem plastike u zrak, ili na usjeve, šume i u vode, ispuštena velika količina krutih čestica mikroplastike. Također, opasnih plinova poput ugljikovog monoksida, kancerogenih dioksina i formaldehida. „Druga je ta”, dodao je, „što su na području Drave International godinama taložene ogromne količine plastičnog otpada koje sustavno zagađuju tlo i pitku vodu i narušavaju zdravlje stanovnika.”

Stoga ovaj aktivist smatra da je potrebno podrobno preispitati zakonitost rada ovog i sličnih pogona u Hrvatskoj te obaviti sustavnu kontrolu nad provedbom protupožarnih mjera i mjera zaštite, odnosno usvojiti mjere češćeg inspekcijskog nadzora takvih tvrtki. Platforma, međutim, naglašava potrebu za žurnim usvajanjem Pravilnika o ambalaži, ambalažnom otpadu i jednokratnoj plastici, a što je u nadležnosti Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja RH. „Usvajanje Pravilnika, koje traje već dvije godine, pruža priliku da se ambicioznim odredbama stane na kraj prekomjernoj proizvodnji i potrošnji jednokratne plastike na način da bi mnoge druge vrste PET-ambalaže uz plastične boce ušle u sustav povratne ambalaže“, kaže Barić.

“Osijek gori”

Zeleni Osijek je povrh svega pokrenuo novu inicijativu na razini osječke scene nevladinih organizacija pod nazivom – Osijek gori. Njome se dodaju novi zahtjevi na dosad neodgovorena pitanja vezana uz ekološku katastrofu u Dravi International. Inicijativa osječkog civilnog društva proizašla je iz nužnosti da se stručno djeluje po pitanju rasvjetljavanja cjelokupne situacije vezane uz katastrofu. No, kao što je već istaknuto, Osijek je samo jedno od mjesta u kojima su se zbili požari na odlagalištima.

Kaos i u Zagrebu

Svega nekoliko dana potom, u medijima je prenesena vijest da u Zagrebu, na prostoru nekadašnje tvornice plastike Dioki, leži golema količina od oko 50 tisuća tona otpada odbačene plastike i drugog, potencijalno opasnog otpada, što bi se svaki čas moglo pretvoriti u ekološku „bombu“ nalik onoj osječkoj. O sistemskoj naravi te vrste problema razgovaralo se ovim povodom s Brankom Genzić Horvat, predsjednicom ekološke udruge UZOR iz naselja Resnik u Zagrebu. Ona pritom kategorički tvrdi da su požari plastike, naročito ovi posljednji, posljedica i dokaz dugogodišnjeg neuspješnog sustava i politike (ne)gospodarenja otpadom u RH koji rezultira totalnim kaosom.

„Sustav je baziran na konceptu regionalnih megacentara za pomiješani otpad iz 2005. godine, od kojeg se, unatoč dokazanoj neuspješnosti na dva već izgrađena centra, ne odustaje. Centri imaju mali postotak odvajanja, skupi su i štetno djeluju na okoliš, generiraju nove probleme, traže nova odlagališta i nužno trebaju spalionice koje se, sada i po novom nacionalnom Planu, mogu graditi u svakom centru, a čiji projekti upravo niču. Jedinicama lokalne samouprave nalaže se daljnja centralizacija sustava uz obvezno dovoženje pomiješanog otpada u takve centre“, rekla je Genzić Horvat.

No tim se nalogom krše njihova ustavna prava i obveze lokalnih zajednica da uspostave uspješni sustav odvojenog prikupljanja i recikliranja prema potrebama mjesnog stanovništva i objekata, što je i preporuka EU-a. „To je dakle suprotno prioritetima iz EU-direktiva čiji smo obveznici, te najboljoj EU-praksi. Takva dugogodišnja politika upravljanja otpadom rezultirala je i brojnim ilegalnim ili nesaniranim odlagalištima plastike i otpada putem kojih je nelegalno izvlačen novac, a u Zagrebu i odlagalištem otpadnog mulja, već 15 godina ‘privremeno’ odloženog.”

„Inspekcije ne rade svoj posao”, dodaje ona, „a nesanirana opasna odlagališta – u Zagrebu smještena u blizini naftnih postrojenja – često završavaju požarima sa katastrofalnim, nesagledivim posljedicama. Zagreb je inače među najzagađenijim gradovima u svijetu, a Hrvatska na samom začelju EU-a po odvojenom prikupljanju i recikliranju. I dok se EU i svijet okreću obnovljivim izvorima energije, ovakav dugogodišnji kaos s otpadom u Hrvatskoj jest pogodovanje interesnim grupacijama i njihovom profitu“, mišljenja je Branka Genzić Horvat.

Napuljizacija Hrvatske

Predsjednica UZOR-a upozorava kako daljnja „napuljizacija” Hrvatske, u kontekstu otpada, za cilj ima opravdanje izgradnje spalionica, tzv. energana, suprotno načelima održivog razvoja, što pretvara Hrvatsku u svojevrsno EU-smetlište. „Već 18 godina naša udruga ima iste ciljeve, u ostvarenju kojeg nas podržava velik broj građana, kao i drugih ekoloških udruga, jer raste svijest o neodrživosti ovog kaosa s otpadom, i njegovog iznimno višestruko štetnog utjecaja na život svih građana“, zaključila je Genzić Horvat.

Uistinu, nadati se da društvena svijest o tome u Hrvatskoj ubrzano raste, jer je oslonac na državne vlasti u tom smislu kronično nepouzdan, piše DW.