Dragan Primorac je naoružan, bez iskaznice, pretresao stanove po Splitu ranih devedesetih. Potvrdio je to za Telegram Vlado Bužančić, zapovjednik antiterorističke postrojbe Policijske uprave splitsko-dalmatinske, nakon što se opet poteglo pitanje dragovoljačkog statusa HDZ-ova predsjedničkog kandidata.
Dragan Primorac tvrdi da ima status dragovoljca, što potvrđuje i Ministarstvo branitelja. Njega je za dezerterstvo davno optužio Andrija Hebrang, koji ga već godinama kritizira, a nedavno je, na vijest o Primorčevoj kandidaturi, istupio iz HDZ-a, ponovivši svoje tvrdnje u otvorenom pismu.
Hebrang ponavlja da je Primorac pobjegao u Ameriku prije rata te da se iz nje vratio nakon Oluje, a Primorac je uzvratio (ponovnom) objavom potvrde u kojoj stoji da je sudjelovao u obrani Republike Hrvatske od 14. siječnja 1991. do 1. srpnja 1991. te od 2. srpnja 1991. do 31. srpnja 1991.
Priložio je i pismo Vlade Bužančića, zapovjednika antiterorističke postrojbe iz tog doba, u kojem Bužančić potvrđuje da je tijekom kolovoza/rujna 1990. formirana postrojba čiji član je bio Dragan Primorac.
Kako navodi Bužančić, Primorac je u kolovozu/rujnu 1990. u postrojbu pričuvnog sastava policije doveo sve prvotimce Taekwondo kluba Kocunar, čiji je bio osnivač, predsjednik i trener, a od tih članova je dijelom i formirana navedena postrojba.
U pismu još stoji kako je Primorac dobio službena ovlaštenja MUP-a 14. siječnja 1991. Bužančić dalje piše kako su zadaće postrojbe bile organizacija protuterorističkih djelatnosti, preventivno djelovanje protiv snajperista i, između ostalog, pretraga sumnjivih stanova i drugih objekata.
“Zato je važno reći da nije točno reći da sam se 1991. uključio u rat. Cijela moja taekwondo ekipa uključena je u sve aktivnosti cijelu 1990., ali tad se nije mogao dobiti status dragovoljca“, rekao je Primorac prošli tjedan u razgovoru za N1.
“Ako postavite pitanje kad ste dragovoljac, eksponirali ste cijelog sebe i svoju obitelj direktno. U tom trenutku, nemojte zaboraviti, trećoj najvećoj vojnoj sili. Kad imate status dragovoljca, tad ste dali sve što ste mogli Hrvatskoj“, objasnio je.
“Uključili smo se svi iz TK kluba 14. siječnja 1991. u sve operacije. Tad smo bili antiteroristička postrojba Splitsko-dalmatinske županije“, komentirao je svoj ratni put.
“Sve operacije koje su se radile, u njih sam bio uključen kao dragovoljac. Bio sam u svemu što je bilo potrebno. Slažete li se da ovo nije trenutak govoriti o tome što ste radili u ratu? Važno je što ste napravili, a ne se hvaliti”, rekao je Primorac.
“Ako uspoređujete moj ratni put, od nas 11 koji smo krenuli, šest mojih suradnika i učenika poginulo je kroz prvih godinu dana. Što mogu reći kao čovjek koji ih je poveo u rat, osim hvala? Što mogu reći o braniteljima u Vukovaru, koji su napravili više od mene? Osim hvala. Zato je bitno držati se činjenica, sve ostalo je politizacija“, rekao je Primorac.
‘Pretres sumnjivih stanova’
Slobodna Dalmacija razgovarala je s Bužančićem o Primorčevom ratnom djelovanju, a on im je ispričao kako su “po Splitu pretresali sumnjive stanove”, dodavši da su pretresli više od 3000 takvih stanova, čineći to po dojavama iz sustava MUP-a.
Činili su to i prije i nakon što je Primorac službeno zaveden kao pripadnik postrojbe. Štoviše, nije demantirao pitanje je li Primorac “bio pripadnik paravojske koja je po Splitu, mjesecima prije nego što su počela ratna zbivanja, upadala u srpske stanove pod opravdanjem da se u njima nalaze teroristi“. Poručio je da “bez te paravojske nikad ne bismo mogli imati državu”.
OGORČENI BULJ ‘Počasnim članom proglasili čovjeka koji rat proveo u Americi, a ne Hrvatskoj’
‘Radio je što i drugi’
Telegram je od Bužančića molio da razjasni ove izjave.
“Dragan Primorac je bio u postrojbi i radio je što i drugi. Ali nijedan pripadnik postrojbe nije nikoga izbacio iz stana niti ga kasnije koristio. Pretresi su funkcionirali na principu dojave iz MUP-a. I mi smo bili u sustavu MUP-a. Svi smo bili registrirani 15. siječnja 1991. i tada smo dobili službene iskaznice pričuvnog sastava MUP-a”, kaže Primorčev bivši zapovjednik.
Do tog datuma nisu imali službene iskaznice.
“Do tada ih nismo imali, ali smo bili na raspolaganju MUP-u. Mene su postavili za zapovjednika 1. rujna 1990. jer su bile barikade u Kninu. Teško je danas iz konteksta ovog vremena govoriti o tom vremenu. Grad je bio pun vojske, stanovi krcati oficirima zaduženima da se aktiviraju po potrebi…”, podsjeća Bužančić.
“Pretresanje? Dobili bismo dojavu s terena od određene policijske postaje. Oni su znali imati i dojave od građana. Onda smo mi, s drugim policajcima jer nismo mogli to sami raditi, odlazili u pretrese stanova. Dođete na vrata, predstavite se, kažete razloge zašto ste tu i onda učinite zadaću zbog koje ste došli”, objašnjava.
Svi su bili naoružani
Kako su se bez iskaznica legitimirali pred ljudima?
“Do datuma kad smo dobili službene iskaznice, išli su policajci s nama. Znali smo naći, pisalo se o tome, oružja, bombi i radiostanica za napuniti cijelo skladište. Pronašli smo planove napada na Zadar s popisom imena, od kuhara do zapovjednika. I to smo predali službama koje su se tim bavile“, kaže Bužančić.
Naknadno je redakciji Telegrama poslao isječak iz novina, u kojem se navodi kako su pripadnici Policijske uprave Splita zaplijenili veću količinu oružja i streljiva, kao i kartu s planovima kretanja trupa te “krajišku kapu s četiri ćilirična slova s”.
Jesu li nosili oružje, pitap je Telegram Bužančića.
“Naravno da smo zadužili oružje. Svatko ga je nosio. Snalazili smo se, nešto nam je i policija dala. Svatko je bio naoružan. Tada su bile blokade vojarni, a mi smo kupovali vrijeme do formiranja Zbora narodne garde, da se može ustrojiti vojska. Na vrijeme smo spriječili da se dogode loše stvari”, kaže.
“Svi smo tada stavili mete na sebe i kupovali vrijeme politici i državnom vrhu da se može formirati Zbor. A što se tiče naziva ‘paravojska’, tako su nas zvali. Svi su tada bili paravojni, i u Splitu, Zagrebu i Osijeku, u to vrijeme“, tvrdi Bužančić.
Okončan ratni put
Zamolili su ga da još jednom, za svaki slučaj, objasni kad su dobili službene iskaznice i jesu li išli u pretrese stanova prije toga datuma.
“Do 15. siječnja 1991. smo bili bez iskaznica. Preciznije, od 1. rujna 1990. do 15. siječnja 1991. Nakon toga smo dobili službene iskaznice. Nismo samo pretresali stanove, držali smo blokadu Lore, a moja postrojba je preuzela kasnije i komandu garnizona”, rekao je Bužančić Telegramu.
Primorčev ratni put je završio brzo, i to Bužančićevom odlukom. Kako kaže za Slobodnu, morao je odlučiti između Dragana i njegova brata Damira jer, po zapovijedi, dva brata ne smiju biti u istoj postrojbi. Otpustio je Dragana Primorca, koji je krajem srpnja napustio postrojbu, piše Telegram.
ŠKARE OŽBOLT ‘Kako se postaje počasni član Generalskog zbora, je li do mene ili do njih?’
Komentari