Svake godine tekstilna industrija koristi 1,3 trilijuna galona vode za bojanje odjeće, dovoljno da se napuni 2 milijuna olimpijskih bazena. Većina te vode, krcate štetnim kemikalijama i bojama, teče neobrađena u rijeke i potoke. Zato su istraživači sa Sveučilišta Khalifa u Abu Dhabiju, Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE), stvorili novi nanomaterijal za koji kažu da može očistiti ove boje i druge zagađivače iz industrijskih otpadnih voda.

Materijal se sastoji od sitnih zrnaca poput pijeska, vidljivih samo golim okom u nakupinama, koje skupljaju zagađivače na svojim površinama i u svojim porama, kaže Enas Nashef, voditelj projekta i profesor kemijskog inženjerstva na Sveučilištu Khalifa.
Nanomaterijal se sastoji od tvari zvane polimer koja oponaša “ljepilo” koje dagnje koriste da se zalijepe za stijene, u kombinaciji s otapalom. Pronalaženje pravog otapala bio je izazov, kaže Nashef, jer je većina otapala otrovna, ali tim je identificirao jedno koje je i učinkovito i, što je najvažnije, ekološki prihvatljivo. “Ako će stvar koju koristite zagaditi vodu, koja je onda korist?” on kaže.
Tim je testirao svoj nanomaterijal na crveno-narančastoj boji zvanoj Alizarin Red S i objavio svoja otkrića ranije ove godine. “Za sada nema toksičnih učinaka”, kaže Nashef, dodajući da se polimer može očistiti od zagađivača i zatim ponovno upotrijebiti.”Istovremeno gledamo na učinkovitost i okoliš”, kaže on.

Globalna kriza vode

Iako je tekstilna industrija jedan od najvećih doprinositelja industrijskim otpadnim vodama, nije sama: proizvodnja, rudarstvo, petrokemija, farmaceutski proizvodi i poljoprivreda doprinose problemu.

Ujedinjeni narodi procjenjuju da se svake godine u svijetu proizvede gotovo 95 trilijuna galona otpadne vode – što je otprilike jednako količini pitke vode za 41 godinu za cijelu ljudsku populaciju.

Značajno izvješće, koje je prošli mjesec objavila Globalna komisija za ekonomiju vode (GCEW), pokazalo je da se samo 20% otpadnih voda trenutno pročišćava, a da se mnogo manje reciklira, što pridonosi globalnom nedostatku čiste vode. Izvješće predviđa da će potražnja za slatkom vodom nadmašiti ponudu za 40% do 2030.

Tekstilna industrija čini do 20% industrijskih otpadnih voda na globalnoj razini i to je jedan od razloga zašto su Nashef i njegov tim odlučili usmjeriti svoje napore na boje.

Ciljali su na “anionske boje”, jer nema mnogo učinkovitih metoda za uklanjanje ovih vrsta boja iz vode. Nashef se nada da bi njegov visokoučinkoviti materijal mogao utjecati na problem prljave otpadne vode u sektoru tekstila. “Trenutno mogu tretirati i druge boje, ali s anionskom bojom suočavamo se s problemima”, kaže Nashef. “Dakle, trebat će im ovaj nanomaterijal za pročišćavanje.”

Sada kada je nanomaterijal inspiriran dagnjama pokazao obećavajuće rezultate u laboratoriju, Nashef traži industrijske partnere da ga testiraju na terenu. Također se nada da će osmisliti rješenja za čišćenje ne samo tekstilnih boja iz vode. Nashef razvija još jedan nanomaterijal za koji kaže da bi mogao ukloniti viruse iz bolničkih otpadnih voda, inovaciju koja bi mogla pomoći u upravljanju širenjem budućih pandemija, doznaje CNN.

Ovi polimeri za pročišćavanje vode također bi mogli pomoći da procesi desalinizacije postanu održiviji, što je važan čimbenik na Bliskom istoku, gdje su izvori slatke vode rijetki. Postrojenja za desalinizaciju troše puno energije za uklanjanje soli iz vode. Nashef kaže da bi korištenje nanomaterijala na bazi membrane u predtretmanu moglo smanjiti potrošnju energije potrebnu za čišćenje vode. “Ako to možemo ciljati, to će smanjiti opterećenje postrojenja za desalinizaciju”, dodaje Nashef.