Namibija, pustinjska afrička država, jedna od najviše pogođenih globalnim zatopljenjem, želi proizvodnjom sunčeve energije pokriti vlastite potrebe i čak je izvoziti 2030. te  tako pomoći dekarbonizaciji Europe putem proizvodnje vodika i amonijaka.

“Ambicija je da postanemo industrijski inkubator sintetičkog goriva” iz obnovljivih izvora tako što ćemo početi proizvoditi sunčevu energiju, zatim zeleni vodik (zeleni hidrogen) te dekarbonizirani amonijak”, kazao je za agenciju AFP James Mnyupe, ekonomski savjetnik predsjednika Namibije.

Namibijsko vodstvo došlo je u Europu “ponuditi svoje izvanredno sunce”, rekao je Mnyupe u Rotterdamu gdje je sudjelovao na Salonu World Hydrogen, a strategiju razvoja predstavio je i u Parizu.

Ta zemlja s juga Afrike želi se uklopiti u energetske ciljeve koje je u srijedu predstavila Europska unija kako bi se oslobodila ovisnosti o ruskom plinu.

Ako EU želi proizvesti 10 milijuna tona hidrogena iz obnovljivih izvora do 2030., ona računa na 10 milijuna uvezenih tona kojima će nadomjestiti ugljen, naftu i plin u pojedinim industrijskim sektorima i u prijevozu.

“EU razumije da ne može proizvesti 20 milijuna tona vodika u Europi, to je nemoguće, nemamo dovoljno sunca i nemamo dovoljno vjetra, zbog toga će nam trebati partner u Africi”, rekao je Jorgo Chatzimarkakis, glavni tajnik Europske profesionalnog saveza Hydrogen Europe.

EU računa na “partnerstvo EU-Afrika” u vodiku kako bi smanjio korištenje plina, kako bi dekarbonizirao (smanjio udio CO2) u industriji, počevši od velikih luka gdje se koncentriraju aktivnosti potrošnje prirodnog plina (za metalurgiju, kemijsku industriju i drugo).

U studenome je Namibija počela aktivnosti odabirom operatora za svoju prvu poizvodnu jedinicu struje iz energije sunca. Odabrala je konzorcij Hyphen kojeg čine međunarodni investicijski fond (Nicholas Holdings) i njemačka energetska grupa Enertrag. Taj bi pogon trebao proizvoditi 5.000 MW od 2026. godine na lokaciji Tsau Khaeb.

Osnovna formula za proizvodnju je sljedeća: sunčeva energija proizvedena na licu mjesta putem elektrolizatora za razbijanje molekula vode (H2O) iz desalinizirane morske vode za proizvodnju hidrogena (H) koji se naziva zelenim jer potječe iz obnovljivih izvora.

Taj zeleni vodik zatim se miješa s dušikom (N) koji postoji u prirodnom stanju u zraku za proizvodnju amonijaka (NH3), a koji također može biti gorivo za određene vrste velikih brodova na čijem se razvoju sada radi. Koristit će se i u proizvodnji poljoprivrednih gnojiva ili za lakši prijevoz hidrogena “prema Rotgterdamu”, Njemačkoj ili Južnoj Africi.

 Suše nas ubijaju

Sve je to ostvarivo naravno uz uvjet da Namibija privuče dovoljno ulaganja europskih poduzeća.

Ako Namibija ostvari samodostatnost u proizvodnji struje “mogla bi postati izvoznica”, kaže  Mnyupe.

“Danas uvozimo između 60 i 70 posto naše struje, uglavnom iz Južnoafričke Republike”, a samodostatnost bi “bila prvi korak prema ekonomskoj emancipaciji”.

Mnyupe odbacuje kritike o “neokolonijalizmu” kad je riječ o takvim oblicima euromediteranskog partnerstva.

“Može vam se činiti neokolonijalizam, no zapravo nama je prilika za promjenu, važna za ekonomsku emancipaciju cijele Afrike”, ocjenjuje.

Ističe da žele Namibiju učiniti privlačnom za ulaganja kako bi se privatni sektor odvažio riskirati i ući u takav posao.

Namibija će  “prve pozive na ulaganja” oglasiti na samitu u Davosu od 22. do 26. svibnja, najavio je.

Napominje da je njegova domovina među  zemljama “najviše pogođenima globalnim zatopljenjem”. Zato će svi proizvodi dolaziti iz “obnovljivih energija” te će emisije CO2 biti na nuli.

“Imamo požare, suše nas ubijaju, a ovisimo o hidroenergiji”, kazao je.

Kineske tvrtke “već kucaju na naša vrata i žele biti uključene”, rekao je pa najavio “Spremni smo raditi sa svima koji su spremni sudjelovati u našoj viziji industrijalizacije Namibije”.

Photo/Unsplash