Zahtjeve da istražuje tko stoji iza prijava protiv ministra rada i mirovinskog sustava Josipa Aladrovića u vrijeme dok je bio ravnatelj Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, informatičaru Franji Vargi, prvooptuženom u aferi SMS, prosljeđivao je Blaž Curić, drugooptuženi u toj aferi. Tu je informaciju, nakon neuvjerljivog reagiranja Ministarstva rada i mirovinskog sustava na prošlotjedni tekst Nacionala o suradnji Varge i Aladrovića, potvrdio izvor detaljno upućen u njihovu komunikaciju.

“Blaž Curić je od Franje Varge tražio da uđe u korespondenciju Ive Bulaje, Aladrovićeva pomoćnika ravnatelja za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja i doplatka za djecu. Curić je Vargi Bulaju opisao ovim riječima: ‘To je onaj lik što buši našeg Josipa.’ Nakon toga Varga je uistinu istraživao tko stoji iza prijava koje su radnici podnijeli protiv Aladrovića. Varga se time čak hvalio u jednom užem društvu, gdje je pred više prisutnih izjavio: ‘Ja jesam istražio tko stoji iza toga, tko je smještao Aladroviću, ali to nije bio taj Bulaja.’ A to nije jedini put da je Varga spominjao Aladrovića, kao i mirovinu koju je trebao srediti”, otkrio je Nacionalu izvor iz prve ruke upoznat s tim detaljima.

Te tvrdnje potvrđuju i drugi dokazi kojima raspolaže Nacional, ali i dokazi kojima raspolaže PNUSKOK, a koji su nedostupni javnosti jer je riječ o tajno snimanim telefonskim razgovorima koje je Varga vodio na dan uhićenja, 20. rujna prošle godine, kao i o rekonstrukciji njegove komunikacije putem SMS-a i e-maila.

Kao što je pisao Nacional, Varga je s e-mail adrese [email protected] na službenu adresu Josipa Aladrovića uputio mail pod naslovom: “Oni koji pišu protiv vas su vam najbliži suradnici.” Ministar Aladrović reagirao je na to priopćenjem javnosti tek nakon objave teksta u Nacionalu, iako mu je prethodno bio upućen upit s konkretnim pitanjima koja su se ticala njegove komunikacije s Vargom. U upitu je bilo jasno naznačeno da je riječ o komunikaciji, a ne o bilo kakvim ministrovim susretima s Vargom. Na dodatno pitanje, poslano nakon njihova priopćenja, zbog čega ministar nije odmah odgovorio na Nacionalov upit, iz Ministarstva od prošlog utorka nisu odgovorili. A u upitu je bilo navedeno sljedeće:

“Dobili smo informaciju da ste prošle godine bili u komunikaciji s informatičarom Franjom Vargom koji je istraživao tko stoji iza onih kaznenih prijava zaposlenika HZMO-a koje su bile podnošene protiv vas i čiji su sadržaj objavili i pojedini mediji.

Moja pitanja glase:

1. Je li točno da ste bili u komunikaciji s Franjom Vargom koji vam je s jedne e-mail adrese slao podatke o tome tko stoji iza prijava protiv vas?

2. Tko vas je spojio s Franjom Vargom i što je sve on za vas radio?

3. Je li točno da je Franjo Varga zatražio da mu se odobri prijevremena mirovina te da ste mu vi to trebali riješiti, a na zahtjev trećih osoba?

4. U kakvim ste odnosima sa zamjenikom predsjednika HDZ-a Milijanom Brkićem i njegovim kumom Blažom Curićem?”

Ministar nije želio odgovoriti na ta pitanja, što upućuje na zaključak da je najprije želio vidjeti kakvim sve dokazima raspolaže Nacional, kako bi sukladno tome naknadno mogao formirati svoju izjavu. U tom smislu ju je i formirao:

“Poruka elektroničke pošte koja se navodi da je upućena na službenu adresu tadašnjeg ravnatelja HZMO-a ne predstavlja nikakav dokaz osim toga da je netko s lažnog profila, kako navodi tjednik Nacional, uputio poruku na službeni pretinac tadašnjeg ravnatelja, na što on nije mogao utjecati niti je na nju odgovarao, tj. uspostavljao dvosmjernu komunikaciju. Svi navodi oko tobožnje intenzivne komunikacije g. Aladrovića i g. Franje Varge nisu istiniti, s obzirom na to da se ne poznaju niti su ikada komunicirali. Slijedom toga konstrukcija da je ‘Aladrović od Varge’ tražio da ‘špijunira Aladrovićeve protivnike i kritičare iz Zavoda’ potpuno je netočna i zlonamjerna.”

Tijekom poziva koji je pnuskok snimao Varga je Curiću rekao: ‘Daj provjeri kod ovoga Aladrovića Josipa kad bih se mogao doći potpisati za tu mirovinu.’ Istoga dana zvao je i mirovinski zavod

Obrazloženje ministra, kojeg je na razgovor odmah pozvao i premijer Andrej Plenković, moglo bi se smatrati djelomično točnim, s obzirom na to da on vjerojatno ni nije osobno upoznao Franju Vargu niti je s njim uživo komunicirao, no obrazloženje da je netko bez ikakva razloga na njegovu službenu adresu elektroničke pošte poslao informacije o tome tko stoji iza prijava protiv njega, u najmanju je ruku neuvjerljivo. Komunikacija i nalozi oko toga što Varga treba istražiti za Aladrovića išli su preko Blaža Curića.

Ministrovo obrazloženje kako nije točno ni da je Vargi sređivao mirovinu te da je iz evidencije HZMO-a vidljivo da Varga nikada nije ni pokrenuo postupak, također je vrlo labavo. Naime, Nacionalovi izvori upućeni u rad HZMO-a i način ostvarivanja prava na mirovinu, ovako su to pojasnili za Nacional:

“Pa naravno da Varga još nije predao zahtjev za mirovinu. Sam zahtjev dolazi na kraju. Najprije je sređivao sve preduvjete da bi uopće mogao predati zahtjev.”

No glavni dokaz da je Varga uistinu, uz pomoć svojih političkih pokrovitelja, radio na tome da dobije prijevremenu mirovinu na temelju ranijeg staža u policiji, nalazi se u spisima PNUSKOK-a, odnosno u tajnim snimkama razgovora koje je Varga vodio na dan uhićenja, 20. rujna prošle godine. Jedan od ukupno pet poziva koje je tog dana uputio bio je upućen upravo prema HZMO-u, odnosno osobi koja je bila zadužena za operativno provođenje njegove mirovine. Svjedok detaljno upućen u tijek te komunikacije Nacionalu je rekao sljedeće: “U vrijeme uhićenja Varga je taman rješavao pitanje mirovine i oko toga je komunicirao i s Blažom Curićem. Varga je Curića čak pitao, a taj poziv je tajno snimljen: “Daj provjeri kod ovoga Aladrovića Josipa kad bih se mogao doći potpisati za tu mirovinu.” Drugim riječima, on je komunicirao s Blažom Curićem po pitanju mirovine i to je već bilo u fazi u kojoj je Varga praktički samo trebao podnijeti zahtjev, odnosno potpisati se.”

Nacionalov izvor tvrdi da je tog dana, dakle, 20. rujna, Varga imao pet poziva:

“Prvi je bio poziv električaru kojeg je zvao radi promjene osigurača, dva poziva Varga je uputio svojoj supruzi vezano uz kupovinu špeceraja, a potom je uslijedio poziv prema osobi iz mirovinskog zavoda koju je Varga pitao kada može doći potpisati za mirovinu i što još mora ispuniti. Nakon toga je razgovarao s Curićem, i to također oko mirovine. Zadnji poziv koji je snimljen tog dana bio je poziv Blaža Curića s tajnog broja prema Vargi, nakon čega je bilo jasno da su pukle tajne mjere pa je Varga uhićen.”

Unatoč tome što je razgovor prema HZMO-u snimljen, kao i razgovor Varge i Curića oko sređivanja mirovine, u tom trenutku to za PNUSKOK zasigurno nije bilo pitanje od velikog značaja jer je njihova istraga bila fokusirana prvenstveno na pitanje lažiranih poruka za potrebe sudskih procesa Zdravka Mamića i Ivice Todorića. Blaž Curić, kako je utvrđeno optužnicom, aktivno je u tome pomagao Franji Vargi pribavljajući mu brojeve telefona visokopozicioniranih osoba, među kojima je bio i premijer Andrej Plenković, kako bi mogao sačiniti lažnu korespondenciju. Pritom je Curić, kako tvrdi USKOK, itekako bio svjestan za koju će se svrhu ti brojevi koristiti. Posve je iluzorno vjerovati da bi Blaž Curić, u to vrijeme običan vozač u Ministarstvu poljoprivrede, koji je doduše vozio i tadašnjeg ministra Tomislava Tolušića, takvo što radio po scenariju koji je sam osmislio. Međutim, nikakvi nalogodavci do danas nisu optuženi.

Slučaj Josipa Aladrovića u tom kontekstu samo ilustrira koliko je širok raspon poslova bivši informatičar MUP-a Franjo Varga radio za Blaža Curića i njegove šefove iz HDZ-a i mogao bi poslužiti kako bi se odnosi svih protagonista afere SMS dodatno rasvijetlili.

Međutim, imenovanje Josipa Aladrovića ministrom rada i mirovinskog sustava nije problematično i sporno samo zbog njegove uloge u tom novom kraku afere SMS, odnosno činjenice da je – bilo osobno, bilo preko posrednika – koristio usluge Franje Varge. To imenovanje prvenstveno je problematično jer je u njegovu prethodnom mandatu na mjestu ravnatelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje bio otvoren cijeli niz afera, što je dovelo čak i do prosvjeda radnika koji su upozorili na neučinkovitost Aladrovića, a premijer Plenković je preko svega toga prešao, čime je poslao poruku da apsolutno tolerira i podržava stranačko uhljebljivanje, sklapanje sumnjivih poslova javne nabave i neučinkovitost javne uprave.

Nacional je tijekom protekloga tjedna stupio u kontakt s više izvora upućenih u situaciju u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje koji su potvrdili da je Josip Aladrović, donedavni ravnatelj, a sada ministar rada i mirovinskog sustava, u svom dvogodišnjem mandatu iza sebe ostavio potpuni kaos, sumnjive ugovore o javnoj nabavi u kojima su se poslovi dodjeljivali čak i tvrtkama čiji su vlasnici bili povezani s aferom Fimi-media, zapošljavanje podobnih stranačkih kadrova na visokoplaćena radna mjesta, uz istovremeni manjak zaposlenih na operativnim, ali zato lošije plaćenim radnim mjestima, zbog čega je u opasnosti funkcioniranje cjelokupna sustava. Štoviše, Aladrović je jedan od rijetkih, ako ne i jedini ravnatelj neke javne ustanove u mandatu Vlade Andreja Plenkovića koji je uspio isprovocirati čak i otvoreni prosvjed radnika koji se dogodio 16. travnja ove godine.

Prosvjed pod nazivom “Čaša se prelila – ne uništavajte Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje” održan je jer su radnici željeli upozoriti Vladu i javnost da će se zbog sve manjeg broja radnika u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje na provedbenim poslovima, a zapošljavanja podobnih na izmišljena radna mjesta, dogoditi da će korisnici njihovih usluga biti zakinuti za pravovremenu i kvalitetnu uslugu. Da se unatoč prosvjedu ništa nije promijenilo i da je strah radnika bio više no opravdan, potvrdilo se kada je 7. lipnja u Sabor stiglo Izvješće o radu i poslovanju HZMO-a za 2018. godinu. Izvješće je predsjedniku Sabora Gordanu Jandrokoviću poslao tada još ravnatelj HZMO-a Josip Aladrović. U tom izvješću navedeno je da je u zakonskom roku od 60 dana riješeno samo 48,49 posto zahtjeva za mirovinsko osiguranje u zemlji i tek 45,2 posto zahtjeva za doplatak za djecu. Kako je to moguće ako se zna da je upravo u Aladrovićevu mandatu u HZMO-u zaposleno čak 68 novih radnika?

Prema tvrdnjama Nacionalovih izvora iz HZMO-a, to je zato što je vrlo malo od novozaposlenih ljudi došlo raditi na operativna radna mjesta, a čak i oni koji su tako primljeni, a došli su kao Aladrovićevi kadrovi, već nakon mjesec ili dva premješteni su na druga radna mjesta, s većim koeficijentima, boljom plaćom i, naravno, manje posla.

Višnja Stanišić, predsjednica radničkog sindikata zaposlenih u HZMO-u, smatra da je urušavanje sustava krenulo sa zabranom zapošljavanja u vrijeme Vlade Zorana Milanovića, budući da su stariji radnici odlazili u mirovinu, a na njihova mjesta nisu dolazili novi, posebno ne u provedbene odjele, a ako bi i došli, brzo su odlazili na druga radna mjesta.

Premijer je prešao preko svih Aladrovićevih afera u HZMO-u, čime je poslao poruku da posve tolerira stranačko uhljebljivanje, sklapanje sumnjivih poslova javne nabave i neučinkovitost javne uprave

“Najveći je problem upravo u provedbenim odjelima, dakle, nedostaje nam ljudi koji zaprimaju prijave i odjave za mirovinu, kompletiraju podatke, donose rješenja o mirovni i u konačnici rade isplatu mirovine, što je i osnovna djelatnost Zavoda. Ne mogu reći da sadašnji ministar, donedavni ravnatelj, nije raspisivao natječaje, ali mnogo prijavljenih kandidata u startu je odustalo kad su čuli da je, primjerice, startna plaća pravnika 4640 kuna, a startna plaća osobe sa srednjom stručnom spremom nešto veća od iznosa minimalne plaće. Oni koji su i došli, otišli bi nakon mjesec, dva, a oni koji su došli preko veze, nakon mjesec, dva bili bi premješteni na radna mjesta koja nisu provedbena, gdje nisu na normi, a plaća im je veća. S druge strane, imali smo slučajeve da na natječaju nisu prošli ljudi koji su prethodno bili zaposleni putem stručnog osposobljavanja na godinu dana i bili su dobri radnici, ali su na testu znanja osvojili, primjerice, 98 posto bodova, dok su neki koji su se tek prijavili nekim čudom uspjeli osvojiti sto posto. Dakle, umjesto da se zaposli osoba koja se godinu dana učila poslu i koja je spremna za to radno mjesto, primali su se novi radnici koji bi potom nakon dva, tri mjeseca otišli iz provedbe na neko drugo radno mjesto u središnju službu. Istovremeno, preostali radnici koji rade na provedbi, a trenutno ih je od ukupnog broja zaposlenih u Zavodu samo 55 posto, toliko su preopterećeni poslom da smo u posljednje vrijeme imali nekoliko smrtnih slučajeva, kao i slučajeva da su nam djelatnici dobili infarkt. Ne možemo biti ažurni jer smo zatrpani predmetima, a to stvara najveći problem ljudima koji tek trebaju ostvariti pravo na mirovinu, a ostali su bez primanja i moraju mjesecima čekati prvu isplatu.”

Višnja Stanišić kaže da ne bi ulazila u detalje kaznene prijave koju je protiv Aladrovića u ime radnika podnio netko iz Zavoda, ali da je sve što ima reći već rekla pod imenom i prezimenom i u lice bivšem ravnatelju. Istaknula je da problem s nedostatkom ljudi, kao i sa stranačkim uhljebljivanjem, nije započeo s njim, ali da je činjenica da je upravo u njegovom mandatu znatno povećano dovođenje podobnih ljudi, koji nemaju nikakva iskustva u mirovinskom sustavu, na dobro plaćena radna mjesta, dok je istovremeno sustav pred kolapsom. Samo u jednom od odjela, istaknula je, gdje je predviđen broj zaposlenih 44, trenutno radi samo 16 ljudi. Preostalim zaposlenicima u provedbenom odjelu, dodala je, još je teže podnositi toliki teret posla kad istovremeno vide kako ljudi bez adekvatnih znanja i stručne spreme olako preskaču stepenice i dobivaju izvrsne pozicije zahvaljujući stranačkoj iskaznici. Tako od šestero Aladrovićevih pomoćnika, čak dvojica dolaze iz sustava Ministarstva unutarnjih poslova, a trojica su prethodno radila u Croatia osiguranju, odakle je na mjesto ravnatelja u Zavod došao i Aladrović. Samo jedan od pomoćnika prethodno je bio zaposlen u mirovinskom sustavu.

“Ima puno ljudi koji znaju raditi taj posao i vole ga, ali nisu stranački opredijeljeni i ne mogu napredovati ni pokazati znanje na području organizacije sustava”, rekla je Višnja Stanišić. S druge strane, sindikat je i u travnju, kad je bio organiziran prosvjed, upozorio da nitko nikad nije odgovarao zbog nesposobnosti organiziranja poslovnih procesa. “Zbog zapošljavajna i napredovanja podobnih, a ne sposobnih, međuljudski odnosi dosegli su najnižu razinu u posljednjih 40 godina”, istaknuli su tada radnici.

Kad je, pak, riječ o spornim nabavama, što je jedna od stavki u kaznenoj prijavi koju su radnici prošle godine podnijeli protiv Aladrovića, Višnja Stanišić istaknula je da ona nije upoznata s detaljima nabave, osim što kao članica Upravnog vijeća mora odobriti nabave u iznosu većem od 200 tisuća kuna. U one manje od 200 tisuća kuna, koje se odvijaju po principu jednostavne nabave, ona naprosto, kako je rekla, nema uvid jer one nisu podložne odlučivanju Upravnog vijeća.

“Znam da se pojedine velike nabave znaju dijeliti na dvije, tri manje, upravo kako bi se izbjeglo Upravno vijeće, kako ne bi bilo kakvih nepotrebnih pitanja. Osobno sam, kad je u pitanju nabava, pri glasanju o nabavama većim od 200 tisuća kuna uvijek suzdržana ili protiv. Međutim, osobno to ne moram ni odobriti ako me drugi članovi preglasaju. Ja jedino mogu postaviti pitanje na Upravnom vijeću, ali članovi se obično slože s objašnjenjem ravnatelja i vrlo malo se postavljaju pitanja. Tek u zadnje vrijeme znalo se čuti pokoje škakljivo pitanje o nekoj nabavi za koju se tražilo dodatno objašnjenje”, rekla je Višnja Stanišić.

No na sporne nabave upozorili su radnici koji stoje iza prošle godine podnesene kaznene prijave protiv Aladrovića. Tu prijavu DORH je tek nakon nekoliko mjeseci odbacio pod sljedećim obrazloženjem: “Provedenim izvidima utvrđeno je kako nema osnovane sumnje da bi bila počinjena prijavljena kaznena djela niti bilo koje drugo kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti.”

Iz prijave radnika evidentno je, međutim, da se u vrijeme Josipa Aladrovića povećao broj javnih nabava ispod 200 tisuća kuna, koji podrazumijeva obavljanje određenih savjetodavnih usluga. Upravo su radnici ukazali na činjenicu da su neki od tih natječaja dodijeljeni tvrtki u vlasništvu osoba povezanih s aferom Fimi-media.

“Za posao Savjetodavnih usluga za pripremu, razvoj i izradu dokumentacije potrebne za prijavu za korištenje sredstava iz EU fondova (oznaka nabave B-1/2018) (vrijednost ugovora je 188.000,00 kn bez PDV-a, s PDV-om 235.000,00 kn) ‘dobila’ je (bile su dvije ponude, ali se točno znalo tko će biti izvršitelj posla) tvrtka Plavi Partner d.o.o., Remetinečka cesta 5c (OIB: 36324723632). Interesantno je da je vlasnica te tvrtke Marija Tufekčić, koja je bila pod istragom jer je za 79.603 kuna preplatila Fimi-mediji svečanost otvaranja radova na pruzi Vinkovci – Tovarnik – državna granica, dakle bila je sudionik kriminala u aferi Fimi-media”, stoji, između ostalog, u kaznenoj prijavi koju su radnici podnijeli još prošle godine, a čiji je integralni sadržaj objavljen na portalu dnevno.hr.

Vlasnici tvrtke Plavi Partner supružnici su Marija i Željko Tufekčić, a zanimljivo je da su oboje bili povezani s aferom Fimi-media.

Kako je 2012. pisao Jutarnji list, Marija Tufekčić ispitivana je tijekom istrage afere Fimi-media, kao i njezin suprug Željko Tufekčić, državni tajnik u Ministarstvu prometa, pomorstva i veza. On je u Ministarstvu bio zadužen za poslovanje s Fimi-medijom, a za preplaćeni promotivni kratki film “Prometna renesansa”, zbog kojeg je također ispitivan, tvrdio je da je doznao tek kad je bio gotov i kad je stigao račun – koji je iznosio oko 600 tisuća kuna. Bio je samo na jednom sastanku u vezi s filmom na kojem su bili Nevenka Jurak i tadašnji ministar Božidar Kalmeta, kad se razgovaralo o plaćanju računa za taj uradak. Njegova supruga Marija je, pak, za čak 79.603,31 kunu preplatila Fimi-mediji svečanost otvaranja radova na pruzi Vinkovci – Tovarnik – državna granica. Prema pisanju Jutarnjeg lista, o tome je Željko Tufekčić USKOK-u rekao sljedeće:

“Nazvala me moja supruga Marija i predložila da izvidim bi li se Ministarstvo i HŽ mogli uključiti u organizaciju tog otvaranja. Detaljnije ja o tome ne bih govorio, to će vam bolje pojasniti Marija Tufekčić. Pitao sam i ministra Kalmetu je li suglasan, a pitao sam i predsjednika Uprave HŽ Infrastrukture Mijata Katušića i svi su se s time suglasili. Kad mi je Marija Tufekčić predložila da Ministarstvo sudjeluje u organizaciji svečanosti, nisam znao da će u tome sudjelovati Fimi-media. Nakon toga je došla njihova ponuda.” Marija Tufekčić djelovala je kao svojevrsni posrednik između Fimi-medije i Kalmetina ministarstva u organizaciji svečanosti.

No ta afera nije uopće naštetila supružnicima Tufekčić. Marija Tufekčić nakon toga je bila imenovana ravnateljicom Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije (SAFU), a Željko Tufekčić ponovno je postao državni tajnik, ali u Ministarstvu financija. Imenovala ga je 17. studenog 2016. ni manje ni više nego vlada Andreja Plenkovića, a na toj je dužnosti bio sve do svibnja 2018. kad je razriješen pa se vratio u tvrtku koju je osnovao sa suprugom.

Međutim, posao HZMO-a s tvrtkom supružnika Tufekčić nije jedina sporna nabava na koju su ukazali radnici. “Kod nabave Usluga održavanja mikrografske opreme za potrebe Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Evidencijski broj nabave: B-8/2018, kao čimbenik javne nabave sudjelovao je pomoćnik ravnatelja Luka Ljubičić, a posao je dobila (SAMO JEDNA PONUDA) tvrtka Centar za digitalizaciju d.o.o. Iločka 9, Zagreb, OIB: 76647480594 s vrijednošću ugovora 99.600,00 kn bez PDV-a, a vlasnik tvrtke je Ivan Baković. Prezime i adresa i slučajnost da je jedina ponuda pristigla, kao i kod gornjeg primjera nabave”, stajalo je u prijavi. Zanimljivo, 19. travnja ove godine upravo je ta nabava poništena.

U prijavi radnika navodi se još nekoliko spornih nabava s tvrtkama čiji su vlasnici na neki način povezani s Josipom Aladrovićem. Tako se u odbačenoj prijavi problematizira i ugovor broj B 102/2018 sklopljen za Savjetodavne usluge za podršku u provedbi postupaka javne nabave u sklopu projekta Uspostava sustava za upravljanje ljudskim potencijalima i plaće sa zajednicom ponuditelja: DSM Consulting d.o.o. iz Zagreba i tvrtkom Nabava do.o. iz Zagreba u vrijednosti 165 tisuća kuna bez PDV-a.

Radnici su upozorili: “Vlasnik i jedini ‘radnik’ tvrtke DSM Consulting d.o.o., koja je osnovana 10. listopada 2017. godine, je Sanel Volarić. Sanel Volarić bio je predsjednik Uprave Croatia osiguranja u razdoblju od 2014. do 2016., a od 31. siječnja 2017. ne radi u Croatia osiguranju. Sanel Volarić je znanac i bivši šef Josipa Aladrovića, današnjeg ravnatelja HZMO-a, donedavno referenta Croatia osiguranja.”

‘Oni koji su došli preko veze premješteni su na radna mjesta koja nisu provedbena, a plaća im je veća. Pojedine veće nabave znaju se dijeliti na dvije, tri manje, kako bi se izbjeglo Upravno vijeće’, kaže Višnja Stanišić

No ne samo to. Sustav za upravljanje ljudskim potencijalima i plaćama je u ingerenciji Irene Bijelić, osobe za koju su radnici naveli da je po nalogu ravnatelja iz Odjela za poslove obračuna i isplate premještena na to, puno unosnije radno mjesto.

To su samo neki od dodatnih primjera zapošljavanja na koja su ukazali radnici:

“Ivan Pavković kao pomoćnik ravnatelja za kadrovske poslove i bivši radnik Croatia osiguranja (kao i Josip Aladrović) zapošljavao je na nalog ravnatelja Josipa Aladrovića, tako je lažiran proces javnog natječaja da bi se zaposlio Marko Vukoja u Ured za nabavu (osobni prijatelj i sumještanin iz Pleternice Josipa Aladrovića), isto tako je lažiran i proces javnog natječaja za zapošljavanje osobne prijateljice i bivše kolegice (također radila u Croatia osiguranju) Mirele Kalcina, koja je nakon dva mjeseca probnoga rada (od maksimalno šest) u drugom uredu Zavoda, privremeno zaposlena na mjesto predstojnice Ureda ravnatelja. Mirela Kalcina nije imala nikakve uvjete za to radno mjesto niti je bila jedini kandidat, ali je imala osobna poznanstva s Pavkovićem i Aladrovićem. Radi Mirele Kalcine ravnatelj Aladrović promijenio je uvjete radnoga mjesta za predstojnicu Ureda ravnatelja.”

Spornim su radnici smatrali i osnivanje novog Ureda za poslovno-informacijsku sigurnost, na čije je čelo iz MUP-a došao Damir Deak. Radnici su tvrdili da je nakon otkrića da je bivši Vladin povjerenik za Agrokor Ante Ramljak bio istovremeno prijavljen u svojoj tvrtki Texo Management, upravo Deak provodio „policijsku” istragu i zastrašivanje radnika unutar zidova HZMO-a.

“Ured bi trebao štititi korisnike usluga HZMO-a i sam Zavod, ali štiti samo ravnatelja i pomoćnike, a služi zastrašivanju radnika, poglavito članova sindikata koji ukazuju na nepravilnosti u radu i daju negativna mišljenja o promjenama uvjeta zapošljavanja i uredbi i pravilnika u HZMO-u te ukazuju na kriminal koji se događa u HZMO-u”, upozorili su radnici u prijavi.

Nacional je i iz MUP-a i HZMO-a dobio potvrdu da su dvojica djelatnika MUP-a premještena u HZMO.

“Od 1. travnja 2017. godine do danas, na temelju pisanog prijedloga Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, a uz pisanu suglasnost državnog službenika, iz Ministarstva unutarnjih poslova privremeno je upućeno dvoje djelatnika s visokom stručnom spremom u Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje”, stoji u odgovoru MUP-a.

Iz HZMO-a su također potvrdili da su 1. siječnja 2018. spojeni Ured za kontrolu i nadzor i Ured za poslovno-informacijsku sigurnost te je formiran jedinstveni Ured za poslovno informacijsku sigurnost, kontrolu i nadzor, čime je, kako tvrde, zapravo smanjen broj rukovoditelja. Međutim, propustili su navesti da je sam Ured za poslovno-informacijsku sigurnost osnovan tek nekoliko mjeseci ranije, odnosno u rujnu 2017., te da je po mišljenju sindikata osnivanje tog ureda bilo nepotrebno jer je HZMO već imao dva neovisna ureda koja su pokrivala i te dijelove sigurnosti. No osnovna je zamjerka radnika što se, umjesto da se bavi potencijalnim prevarama oko odobrenja mirovina, taj ured bavio nadziranjem radnika koji su upozoravali na nepravilnosti.