Kada je svijetom odjeknula vijest da je američki Vrhovni sud poništio desetljeća presedana i stvorio plodno tlo za zabrane pobačaja diljem zemlje, reakcija protivnika pobačaja u Europi bila je jednostavna: i mi možemo učiniti isto.

Podrška legalnom pobačaju u Europi je najviša na svijetu, pa protivnici znaju da plivaju protiv struje. Ali aktivisti na kontinentu dobili su praktični primjer kako dovoljno odlučna manjina može učiniti nemoguće, i to prošlog vikenda, kad je Vrhovni sud SAD-a potvrdio da poništava odluku Roe v. Wade iz sedamdesetih godina, koja je ustavom štitila pravo na pobačaj. Odlukom je pobačaj postao, ili će uskoro postati, ilegalan u 16 američkih saveznih država, piše Politico.

Za protivnike pobačaja u Europi, ova odluka potvrdila je njihovo uvjerenje da se javno mišljenje i, što je možda još važnije, javna politika, može promijeniti.

„Ovo je vrlo pozitivno, a i ostali suci će se time voditi,” izjavio je nekoliko sati nakon objave odluke Gregor Puppinck, direktor Europskog centra za zakon i pravo (ECLJ), jedan od najvećih imena među aktivistima za zabranu pobačaja u Europi, prenosi N1.

„Očito je da je, 50 godina nakon donošenja odluke Roe v. Wade, pobačaj još uvijek problem, i on će uvijek biti problem,” dodao je. „Normalizacija nije moguća.”

Puppinck, podrijetlom iz kanadske pokrajine Quebec, pravo je studirao u Francuskoj, a sada vodi pravnu udrugu u Strasbourgu, gdje pokušava provoditi strategiju inspiriranu američkim pokretom protiv pobačaja. Podršku i financiranje dobiva od pokrovitelja u SAD-u.

Izdavanjem pravnih mišljenja i predstavljanjem klijenata u sudskim sporovima, ECLJ propagira konzervativne interpretacije zakona po pitanjima vjerskih sloboda, potpomognutog samoubojstva i, naravno, pobačaja, pri Europskom sudu za ljudska prava (ECHR) i drugim međunarodnim organizacijama.

Tijekom godina, Puppinck je postao poznat. Radio je kao savjetnik za Vatikan, a talijanska vlada mu je dodijelila počasti nakon pravnih usluga koje je pružio tijekom debate o tome smiju li se u javnim školama isticati raspela.

U svibnju je održao govor na konzervativnoj konferenciji (CPAC) u Budimpešti, gdje je govorio protiv socijalizma, postmodernizma i francuskog predsjednika Emmanuela Macrona.

Američka verzija te konferencije je zapravo skup vođa republikanske stranke. U mađarskom izdanju, ciljano održanom u glavnom gradu ekstremno desne vlade Viktora Orbana, Puppuncku su se pridružili „teškaši” američke desnice, uključujući notornog voditelja Fox Newsa, Tuckera Carlsona.

Spone s Amerikom

Organizacije kao što je Puppinckova dio su američkih napora da aktivizam za zabranu pobačaja proširi preko Atlantika.

U SAD-u su većinom evangelistički aktivisti postavili temelje i pretvorili suprotstavljanje pobačaju u temeljnu konzervativnu političku poziciju, čime je religiozna desnica postala glavno glasačko tijelo republikanske stranke.

Sada, kombinacijom izbornih uspjeha, odlučnošću da svoj utjecaj prošire kroz pravosudni sustav, i nevjerojatnom srećom koju su imali da je upravo desničarski predsjednik Donald Trump mogao postaviti čak troje sudaca u Vrhovni sud, ostvarili su najveću pobjedu u posljednjih pedeset godina.

Protivljenje pobačaju ni u Europi nije ništa novo. Katolička Crkva pobačaj osuđuje već stotinama godina, a njena pozicija je vremenom samo postala snažnija. Pravoslavne i konzervativne protestantske skupine zauzimaju sličan stav.

Ipak, aktivisti na kontinentu dosad nisu imali uspjeha u pokušajima imitiranja svojih američkih kolega. Skupine iz SAD-a zbog toga pokušavaju donijeti prevagu svojim saveznicima, dijeleći s njima financije i taktike.

Ukupno 81.3 milijuna dolara financija došlo je od američkih donatora u Europu s ciljem financiranja aktivizma protiv pobačaja, ali i ostalih konzervativnih pozicija između 2009. i 2018., prema izvješću koje je objavio Europski parlamentarni forum za seksualna i reproduktivna prava. To je mreža zagovornika pobačaja koja spaja članove po europskim parlamentima, a koji imaju liberalne stavove po pitanju reproduktivnih prava.

Direktor foruma, Neil Datta, nazvao je posljednju odluku američkog Vrhovnog suda rezultatom višedesetljetne kampanje kršćanskih konzervativaca da pojačaju utjecaj na američki pravosudni sustava. Sada se to isto događa u Europi, upozorava Datta.

„Mi se samo nalazimo na puno nižoj razini u procesu u usporedbi s SAD-om,” kaže.

U modelu financiranja koji je Datta razjasnio u izvješću, utjecajni mega-donori osnovali su humanitarne fondacije koje podržavaju aktiviste u SAD-u, a koji potom direktno ili kroz druge organizecije, djeluju i preko oceana.

Moderniziranje scenarija

Zakonske bitke i lobiranje kod konzervativnih političara su jedno, ali aktivisti znaju da, ako žele postići svoje ciljeve, ne smiju ignorirati javno mišljenje.

Lois McLatchie, dvadesetšestogodišnjakinja iz Škotske, radi u Savezu za obranu sloboda (ADF) – još jednoj europskoj verziji američke udruge za zabranu pobačaja – u Beču. Kaže da bi mnogi mogli biti iznenađeni, ali ona vjeruje da je njena pozicija protiv pobačaja zapravo feministička.

„Mislim da možemo učiniti puno više da podržavamo majke i njihove bebe,” kaže McLatchie.

Skupine za zabranu pobačaja 7. svibnja su se okupile u Bruxellesu pod sloganom pan-europske skupine Jedni od nas.

2014., ta skupina – u to vrijeme put Puppinckovim vodstvom – digla je prašinu u glavnom gradu EU-a, nakon što su skupili gotovo dva milijuna potpisa u građanskoj inicijativi kojom su tražili da EU zabrani financiranje istraživanja koje koristi fetalno tkivo. Inicijativa nije prošla.

Ove godine, njihovo okupljanje organizirano je na kraju Konferencije za budućnost Europe, gdje je skupina pokušala nametnuti temu pobačaja kao glavnu, ali s malo uspjeha.

Taj događaj također je naglasio razlike između tradicionalnih aktivista u pokretu i nove generacije koja želi poslati osvježenu poruku, s malo više nade.

Iako je njihov skup održan isti tjedan kad je iscurila vijest o tome da će Vrhovni sud srušiti Roe, govornici tu priču uopće nisu spomenuli. Umjesto toga su gotovo akademski raspravljali o značenju slobode i odgovornosti. U više navrata su spomenuli Aristotela.

U intervjuu nakon skupa, predsjednik skupine, sedamdesetogodišnji bivši baskijski političar Jaime Mayor Oreya, dao je depresivnu sliku budućnosti i za aktiviste u borbi protiv pobačaja i za društvo u cjelini.

„Ovo je kraj jedne ere,” rekao je. „Ere koju je obilježila dekadencija.”

Ipak, mlađi sudionici dali su optimističniji pogled na budućnost svog pokreta – malo više ukorak s modernim zbivanjima, a manje s klasičnom filozofijom.

Aliette Espieux je glasnogovornica francuskog hoda za život. Hod za život još je jedan američki izvozni brend – prvi put je održan 1974., godinu dana nakon odluke Roe v. Wade. Godišnji pariški hod za život krenuo je 2005., a 2017. brojao je 11.000 sudionika. Ove godine, prema statistici pariške policija, brojka je pala na 4.500.

„Moj glavni cilj je prvo i osnovno promijeniti razmišljanje običnih ljudi,” kaže Espieux, koja je na Twitteru napisala da pripada generaciji koja će „ukinuti pobačaj.”

Kao i drugi u ovoj mladoj – i često ženskoj – kohorti, Espieux radi na tome da njihovu poruku približi mlađoj publici, u centar stavljajući patnju žena.

„Žene koje su pobacile pate… želimo razgovarati s takvim ljudima,” rekla je, dodajući da je uhićena zbog vijesti iz SAD-a.

„To nam daje mnogo energije,” dodaje.

Maria Formosa još je mlađa od Espieux. Ima tek devetnaest godina, a dolazi s Malte, zemlje s najstrožim zakonima o pobačaju u Europskoj uniji. Prošle godine, Formosa kaže da je s četiri prijateljice osnovala online skupinu Vidim život, gdje mladi koji zagovaraju zabranu pobačaja mogu razmjenjivati svoja mišljenja.

„Na tu inicijativu smo se odlučili nakon što smo vidjeli da na Malti ima mnogo mladih koji se protive pobačaju,” kaže. „Ipak, oni se boje progovoriti. Željeli smo stvoriti platformu gdje će se oni osjećati sigurno.”

Potencijal ove nove generacije nije prošao nezapaženo u establišmentu pokreta. Prošle godine, poljski konzervativni think tank Ordo Iuris osnovao je sveučilište u Varšavi, s ciljem promoviranja konzervativnih stavova i obučavanja mladih za poslove u organizacijama pokreta, ali i stvaranja kandidata za pozicije na sudovima i drugim vladinim institucijama. Jedan od postdiplomskih smjerova uključuje i kolegij koji predaje Puppinck.

Što će biti sljedeće?

Nije slučajno da je ovo sveučilište osnovano u Varšavi. U većini Europe pravo na pobačaj nije u opasnosti, ali Poljska je zemlja koju aktivisti za zabranu pobačaja izdvajaju kao svoju vodilju.

U toj zemlji vlada je prije dvije godine uvela gotovo potpunu zabranu pobačaja, nakon što je najviši sud presudio da fetalni defekti nisu dovoljan razlog za prekid trudnoće. Jedine iznimke ostale su slučajevi silovanja i incesta ili ako je ženin život u opasnosti.

Ordo Iuris najzaslužniji je za tu zabranu. Vođa organizacije, Jerzy Kwasniewski, rekao je da je dan kada je donesena presuda „predivan.”

Otada je ultrakatolička konzervativna skupina napore usmjerila u osiguravanje da se zabrana poštuje, objašnjava Katarzyna Gesiak, direktorica centra za medicinski zakon i bioetiku u toj grupi.

„Organizacije za pravo na pobačaj još uvijek su aktivne i traže druge načine da povećaju broj pobačaja,” kaže ona.

Pravo na pobačaj zbog opasnosti za mentalno zdravlje jedan je od primjera koji je Gesiak opisala kao „rupu u zakonu” koju nevladine organizacije za pravo na pobačaj koriste da bi ženama osigurale pristup proceduri.

Drugi primjer su trudnice iz Ukrajine, Direktorica Ordo Iurisa kaže da se bori za to da žene koje prolaze kroz sustav poljskog glavno tužitelja moraju dokazati da su ih zaista silovali ruski vojnici, prije nego dobiju dozvolu za prekid trudnoće.

Poljski primjer pokazuje da je jedna stvar uvesti zakone koji ograničavaju pristup pobačaju, a posve druga te zakone i provoditi.

Bez obzira na dominaciju konzervativne stranke Pravo i pravda u Poljskoj, ovo pitanje je politički kontroverzno za desne političare.

2016., prijedlog zakona o zabrani pobačaja povučen je jer je bio nepopularan, a odluka ustavnog suda iz 2020. izazvala je masovne prosvjede – najveće u zemlji od pada Željezne zavjese.

Ponovno je došlo do prosvjeda prošle godine nakon smrti žene čiji je odvjetnik za tragični ishod optužio njene liječnike koji su odgađali prekinuti njenu trudnoću. To bi joj potencijalno spasilo život.

Istovremeno, vođa oporbe Donald Tusk, predsjednik konzervativne stranke Građanska platforma, javno se izjasnio kao pobornik legalnog pobačaja.

Ako napori aktivista za zabranu pobačaja pokažu rezultate na kontinentu, reakcije na prošlotjednu odluku iz SAD-a vjerojatno će dovesti do nove točke raskola u europskoj politici. Pobačaj bi mogao razjediniti europsku desnicu onoliko koliko ujedinjuje europsku ljevicu.

Britanski premijer Boris Johnson, konzervativac, odluku američkog vrhovnog suda nazvao je „velikim korakom unatrag.”

Simone Pillon, član talijanske ekstremno desne Lige, slavio je pak odluku na Twitteru, nazvavši ju „velikom pobjedom.” S druge strane, Giorgia Meloni, predsjednica druge ekstremno desne stranke u Italiji, Fratelli d’Italia, pokušala je umanjiti važnost ove debate u americi za talijansko društvo: „SAD i Italija imaju duboko različite pravne sustave koji se ne mogu uspoređivati.”

U Španjolskoj, ekstremno desna stranka Vox ima korijene u takozvanom „pro-life” pokretu. Njeni vođe nedavno su prisustvovali demonstraciji protiv pobačaja u Madridu. Procjenjuje se da se na prosvjedima okupilo 20.000 ljudi.

Sviđalo se to europskim vođama ili ne, debata o pobačaju u Europi ne ide nikamo.