Ukrajinska policijska vozila izrešetana mecima, glomazne zgrade lokalne uprave spaljene i izbušene granatama i oštećena zlatna kupola pravoslavne crkve – to je danas Lisičansk.

Reutersov izvjestitelj u Lisičansku, koji su u nedjelju zauzeli Rusija i proruski separatisti, vidio je samo nekoliko stanovnika u gradu, negdašnjem domu gotovo 100.000 ljudi, i rašireno razaranje, što svjedoči o žestini bitke za njegovo osvajanje.

Nekoliko civila, sve žene, pregledavalo je štetu, oklopna vozila snaga kojima su upravljale postrojbe koje podupire Rusija polako su se kretala ulicama, a crveni stijeg sovjetske pobjede – simbol Drugog svjetskog rata koji su usvojile ruske snage – visio je iznad ulaza u uništenu zgradu lokalne vlade.

Pad Lisičanska u ruke Rusije Moskva je pozdravila kao važan trenutak. Ruske snage sada potpuno kontroliraju širu regiju Luhanska, što je jedan od ciljeva “specijalne vojne operacije” predsjednika Vladimira Putina u svrhu eliminacije onoga što smatra opasnom prijetnjom.

Za Ukrajinu je zauzimanje grada Lisičansk bio bolan poraz

Za Ukrajinu je zauzimanje grada bio bolan poraz u, kako kaže, neopravdanom agresorskom ratu osmišljenom da zauzme dijelove njezinog teritorija i učini je manjom i slabijom. Ukrajinski čelnici tvrde da grad ima malu stratešku vrijednost i da su ukrajinske snage tjednima uspjele zadržati ruske snage koje su pokušavale zauzeti njega i obližnji grad te da su vratile dio teritorija na jugu zemlje.

Reporter Reutersa koji je posjetio Lisičansk u ponedjeljak uz pomoć samoproglašene Narodne Republike Lugansk koju podupire Rusija, ušao je u grad u kojemu se ne čuje pjev ptica i koji je na nekim mjestima bio jezivo tih nakon što je većina njegovih stanovnika pobjegla.

Olga, 67-godišnja umirovljenica koja je ostala, pozdravila je novostečeni mir.

“Situacija je sada dobra. Samo se bojimo da će se to (borbe) vratiti”, rekla je dodavši da prva stvar koju želi napraviti je posjetiti svoju djecu u Rusiji.

Inače, rekla je da joj je cilj “ostati živa”.

U drugim dijelovima grada, zgrada lokalne uprave od spaljene sive opeke s ukrajinskim grbom stajala je prazna, a na gornjim katovima nedostajali su prozori.

Na ulicama su izgorjeli automobili, olupine najmanja dva policijska patrolna vozila, od kojih je jedno na krovu s vjetrobranskim staklom izrešetanim mecima.

Na dugačkom niskom trgovačkom centru razbijeni su mnogi prozori, a zlatna kupola pravoslavne crkve je probušena.

Ostali su neki znakovi ukrajinskog identiteta grada: mala hrpa pohabanih ukrajinskih putovnica u ureda lokalnog tužitelja koji nema krov i ukrajinska zastava ostavljena na cesti nedaleko od ‘zgužvanog’ kombija.