Komunikacijski stručnjak Krešimir Macan, kojeg se u javnosti svojedobno nazvalo “prvim hrvatskim spin-doktorom”, imao je u najmanju ruku dvojben aranžman s donedavnim vodstvom Istarskog demokratskog sabora (IDS): tijekom proteklih petnaest godina njegova agencija Manjgura po toj osnovi uprihodila je najmanje četiri milijuna kuna – odnosno, otprilike stotinu eura na dan, svih 365 dana u godini – iz proračuna Grada Pule, dakle iz javnih izvora. Kao osnovu za ova golema plaćanja navedeni su krajnje neobični poslovi poput odgovaranja na redovne upite novinara, sindikalista ili gradskih vijećnika, komunikacije sa zaposlenicima, angažmana na društvenim mrežama ili čak kriznog javnog komuniciranja nakon samoubojstva jedne gradske službenice, što je u popisu obavljenih usluga navedeno na čak dva mjesta. Odnosno poslovi koje u gotovo svim jedinicama lokalne uprave obavljaju njihovi zaposlenici. Istodobno, Krešimir Macan bio je duboko angažiran u kreiranju predizbornog programa IDS-a i strategije difamiranja njihovih političkih protivnika, a u javnosti je – iz pozicije neovisnog stručnjaka i analitičara, bez deklariranja vlastitog interesa – učestalo istupao i komentirao političke prilike u Puli i Istri uoči i nakon izbora. Time je ovaj PR-ovac po svemu sudeći ozbiljno prekršio osnovna pravila svoje struke, no to je tek manji dio Macanovih trenutnih problema. Nacionalu je potvrđeno da su protiv odgovornih osoba u Gradu Puli podnesene kaznene prijave zbog sumnje u kaznena djela u gospodarskom poslovanju, zloporabu položaja i ovlasti, krivotvorenje i štetne ugovore s medijima i agencijama. Moguće je da ovaj proces barem neizravno dotakne i Macana jer u neslužbenim razgovorima ova afera sve češće uspoređuje sa Sanaderovom Fimi medijom, kada je također isisavan javni novac za potrebe jedne političke stranke.

Ugovori su gotovo pa tipski, a među ‘uslugama’ koje su plaćane posebno je degutantna stavka o pružanju ‘usluga kriznog komuniciranja nakon samoubojstva jedne gradske službenice’. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL, Nacional

Da je po svemu sudeći bio svjestan problematičnosti ovakvog angažmana neizravno je pokazao i Macan kada je u ljeto prošle godine, nakon iznenađujućeg poraza IDS-a te smjene vlasti u tom gradu, na vlastitu inicijativu raskinuo još uvijek važeći ugovor, a potom u gradski proračun vratio dio već uplaćenog novca. Ta informacija također je potvrđena Nacionalu.

Državno odvjetništvo upoznato je s ovim podacima, dapače: suradnju Macana i IDS-a problematiziralo je još 2010., no istraga je tada zaključena bez pokretanja formalnog postupka. Nacionalov sugovornik iz ove institucije objašnjava da je u tom trenutku bilo komplicirano utvrditi opravdanost plaćanja jer se uglavnom radi o intelektualnim uslugama kojima je zapravo teško realno procijeniti vrijednost. “Ako su obje strane suglasne da posao vrijedi onoliko je plaćen i ako je on formalno obavljen, teško je dokazati nezakonitosti. Pretpostavljam da je to bilo obrazloženje DORH-a u to doba, makar ne treba smetnuti da PR struka tada nije bila do kraja razvijena i vladalo je dosta nepoznanica, odnosi nisu bili posve regulirani, a ne treba isključiti ni mogućnost da su pojedinci iz sustava njegovali dobre odnose s Macanom. No najnovije otkriće unosnih ugovora s Gradom Pulom po svemu sudeći bit će dovoljan povod za ponovno otvaranje predmeta”, kaže ovaj sugovornik Nacionala. On objašnjava da će biti potrebno provjeriti je li svoje usluge prema IDS-u Macan eventualno naplaćivao manje ili jednako nego Gradu, zatim jesu li one uopće plaćene, potom način na koji je on angažiran te postoje li na koncu svjedoci koji će iznijeti svoja saznanja o načinu dogovaranja ovog posla. “Indicije su zasad više nego jasne i idu u smjeru da su se javnim novcem prikriveno plaćale kampanje IDS-a. No to su zasad samo indicije”, dodao je sugovornik Nacionala iz DORH-a.

Nakon prošlogodišnjeg iznenađujućeg poraza IDS-a u Puli i smjene gradske vlasti te odlaska Borisa Miletića na mjesto istarskog župana, Krešimir Macan je raskinuo važeći ugovor s Gradom Pulom. FOTO: Srecko Niketic/PIXSELL

Aferu je prvi zapravo načeo pulski gradski vijećnik SDP-a Danijel Ferić, koji je iskoristio pravo na pristup javnim podacima i pomoć zviždača te došao do informacija da je u Miletićevu mandatu Grad Pula potrošio gotovo 11 milijuna kuna na PR usluge, od čega je golem dio bio namijenjen upravo Manjguri, a tu se našla i agencija Alphera kojoj je navodno isplaćeno oko milijun kuna te mediji Glas Istre i Regional Ekspress. Vlasnik i direktor Manjgure Krešimir Macan potom je reagirao začudnom izjavom kojom je de facto priznao da je javnim novcem bio plaćen za usluge koje je obavljao za samo jednu stranku i njene čelnike. “Manjguri je prema njegovim navodima u proteklih 15 godina plaćeno 4 milijuna kuna. Svi moji kolege su me danas zvali šokirani i pitali je li to moguće jer da je to onda prejeftino za toliko posla u 15 godina! Ako je cijena da netko ostane na vlasti 15 godina onda je super jeftino”, kazao je Macan za HRT. Nije precizirao radi li se doista o iznosu od četiri milijuna kuna “jer nije brojao novac”, moguće zato što se radi i o većoj svoti – otkriveno je, naime, da su PR usluge s više stotina tisuća kuna plaćale i neke gradske tvrtke i ustanove. Međutim, ova izjava Krešimira Macana nemalo je iznenadila njegove kolege iz struke, ali i istražitelje: on je njome de facto priznao da je primao javni novac za “ostanak na vlasti” jednog političara i jedne stranke, što će po svemu sudeći poslužiti kao jedna od osnova za moguće pokretanje formalnih procesa. U otkrićima nakon smjene IDS-ove vlasti u Pulu ionako postoji solidna količina drugih indicija: u kaznenoj prijavi SDP-ova vijećnika Ferića obrađena je i gradska tvrtka za upravljanje zgradama Castrum 97 i njezin bivši čelnik za kojeg se, po Ferićevim navodima, sumnja da je “uz pomoć dvije tvrtke – jedne građevinske i jedne informatičke – krivotvoreći dokumente i ispostavljajući lažne fakture, priskrbio tablete, LCD televizor, hladnjak za vino i grijaće panele svojim suradnicima”.

“Castrum je nabavljao tehniku, ono što mi imamo saznanja, LCD televizor, grijaće panele, tablete i hladnjake za vino. Ispostavljala se lažna faktura dobavljaču, dobavljač je ispostavljao lažnu fakturu prema Castrumu koji je plaćen, a IDS-ovi dužnosnici došli su preuzimati tu opremu”, rekao je Ferić. Ipak, začudna je činjenica da je upravo on bio pročelnik pulskih gradskih financija od 2010. do 2012., no danas tvrdi da o nepravilnostima koje navodi u kaznenoj prijavi nije imao nikakvih saznanja.

No što su točno Macan i njegova agencija Manjgura radili za Grad Pulu i njenog bivšeg gradonačelnika Borisa Miletića? Nacional je došao u posjed desetak ugovora između ovih dviju strana od kojih najraniji datira iz srpnja 2010., u kojemu se definira da će Grad Pula dobiti “konzalting usluge” – od komunikacijske strategije do strateškog savjetovanja, izrade planova, medijskih izvještaja i slično. U operativnom dijelu navodi se “planiranje i podrška u medijskim nastupima”, “izrada natuknica za izjave, govore i objave”, a zatim i angažman trećih osoba za najmove prostora, katering, tiskanje materijala i slično. Ovo posljednje, od troškova putovanja, smještaja, tiskanja, angažiranja fotografa i razglasa ili drugih konkretnih troškova Pula je, po istom ugovoru, Macanovoj agenciji plaćala dodatno, mimo već dogovorenih 12,5 tisuća kuna mjesečno.

U kolovozu 2011. Manjgura i Miletić ponovno sklapaju sličan ugovor u kojemu se kao usluge navode PR program, konzultacije i savjetovanja, krizno komuniciranje, priprema materijala i savjetovanje u internom komuniciranju, dakle prema samim gradskim zaposlenicima. Cijena sada raste na 15 tisuća kuna mjesečno bez PDV-a, na ukupno 221.400 kuna godišnje, i ostaje takva u idućem duljem razdoblju. Ugovori su gotovo pa tipski, osim što Manjgura povremeno mijenja imena voditelja savjetničkog tima zaduženog za rad s Gradom Pulom, no uz svako ime svejedno stoji i ime Krešimira Macana koji je sebi namijenio ulogu “supervizora”. Tijekom 2020. cijena angažmana njegove tvrtke raste na 16,5 tisuća kuna mjesečno bez PDV-a. U ugovorima koje posjeduje Nacional neobičnom se doima jedna od stavki koja glasi: “Savjetnik se obvezuje da neće poduzimati nikakve poslovne kontakte s konkurentima Korisnika usluga na području pružanja usluga”. Laički rečeno, nije jasno tko bi Gradu Puli mogao predstavljati konkurenta na tržištu, pa se nameće logičan zaključak da se zapravo podrazumijevalo na političke konkurente Borisa Miletića. A u takvim poslovima, medijskim i političkim sabotažama konkurenata, Macan ima zavidno iskustvo – i to upravo u suradnji s IDS-om, odnosno njegovim tadašnjim predsjednikom Ivanom Jakovčićem.

Naime, uoči lokalnih izbora 2009. u javnost je iscurio dokument s oznakom “povjerljivo”, nazvan “Komunikacijska strategija IDS-a” i namijenjen sabotaži najavljenih predizbora unutar nezavisne liste Ladonja poduzetnika Plinija Cuccurina kao tadašnjeg najozbiljnijeg Jakovčićeva konkurenta. U njemu je Macan pismeno predložio plasiranje različitih laži u javnost i za svoje usluge tražio savjetničku naknadu u iznosu od 40 tisuća kuna mjesečno, uz dodatnih 200 tisuća kuna plus PDV u slučaju pobjede IDS-ova kandidata u prvom krugu izbora. “Na portale treba plasirati frizirane online ankete, a sve u svrhu stvaranja dojma da je politička i izborna snaga Ladonje mala i da nema smisla tratiti glas na nju. Kod prezentacije anketa, kada je to moguće, uvijek prikazati one rezultate u kojima Ladonja ne prelazi prag, dakle cilj je dobiti što više anketa u kojima bi se mogao pokazati njihov skroman učinak”, jedan je od savjeta ovog komunikacijskog stručnjaka koji potom otvoreno predlaže objavljivanje poluistina i neistina, angažiranje podobnih komentatora koji će govoriti u korist IDS-a, a protiv Ladonje te prikazivanje Cuccurina kao glavnog negativca. Macan je čak predlagao i neke konkretne fraze koje o “poduzetniku koji koristi politiku kao svoj servis” i “čovjeku sumnjivih namjera” koje su kasnije, slučajno ili ne, u javni prostor plasirali navodno neovisni intelektualci i analitičari.

Takvim se javnosti često predstavlja i Macan koji u predizborno i izborno doba nastupa na nacionalnim televizijama i analizira izglede i rezultate između ostalog i svojih klijenata, koji put bez deklariranja vlastitog interesa – s time da katkad nije poznato ni tko su njegovi klijenti. Prije pet godina to je bio i premijer Andrej Plenković, za kojega je izmislio i uveo u upotrebu tezu o “hibridnom ratu”, pa se postavlja legitimno pitanje je li u međuvremenu ponovno pronašao sličan angažman jer je Nacionalovo otkriće o spornoj obnovi državnog stana koji trenutno koristi šef Plenkovićeva ureda Zvonimir Frka-Petešić promptno, u roku od nekoliko sati, proglasio ni manje ni više nego “sramotom medija”.