Objavljeno u Nacionalu br. 535, 2006-02-13

Sasvim neznanstvenim istraživanjem Nacional je utvrdio koji su hrvatski velikani najzastupljeniji na internetu i zašto je to tako

Povjesničar umjetnosti Igor Zidić rekao je potkraj siječnja na tiskovnoj konferenciji Zaklade za istinu o Domovinskom ratu da je haaški optuženik Ante Gotovina najjači hrvatski brand. Iako je ta izjava u najmanju ruku paušalna i sasvim sigurno izrečena u žaru trenutka, moguće ju je barem pokušati provjeriti uporabom jednog svima dostupnog alata, kojim se milijuni ljudi sve češće koriste upravo u takve svrhe. Taj tajnoviti alat je internetski pretraživač Google, a prema njemu Gotovina po prepoznatljivosti u svijetu kotira ispred svih hrvatskih političara i umjetnika, pa gotovo i svih sportaša.

Google je najveći i najpouzdaniji internetski pretraživač, a već ga godinama njegovi korisnici rabe u mnogo kompleksnije svrhe nego što je gola pretraga za nekim pojmom na internetu. Primjerice, jedna od mogućih primjena je provjera pravopisa: netko tko dvoji o tome kako se neka riječ piše, može u Google ukucati obje varijante, i ona za koju pretraživač pronađe više rezultata vjerojatno je točna. Druga mogućnost je provjera raznih osoba: uobičajeno je u poslovnom svijetu da se ime poslovnog partnera provjeri na Googleu, pa se tako mogu vidjeti njegove referencije, pojavljivanja u medijima i slično.
Iz takve provjere osobnog imena nerijetko se vidi još jedna stvar: ljudi koji su relevantni i eksponirani daju mnogo više rezultata. Tako, primjerice, američki predsjednik daje stotine milijuna rezultata, a hrvatski samo stotine tisuća. Google može tako poslužiti kao okvirno mjerilo nečije važnosti. Iako to nije apsolutna mjera, ona prilično precizno indicira nečiju prepoznatljivost u svijetu, pa je zanimljivo vidjeti koliko rezultata daju pretrage putem Googlea za razne osobe iz hrvatske javnosti.

Ante Gotovina je u samom vrhu ljestvice sa 255 tisuća web stranica na kojima se pojavljuje njegovo ime. Od živućih Hrvata od njega je na internetu prisutniji samo Ivan Ljubičić, koji se pojavljuje na 617 tisuća stranica. I njega nadmašuje davno preminuli hrvatski Srbin, izumitelj Nikola Tesla, kojeg se spominje na više od 900 tisuća internetskih stranica.
Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić približio se Gotovini: u obje varijante pisanja njegova imena, Stjepan i Stipe, ukupno se pojavljuje na 240 tisuća stranica. Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman sa 209 tisuća rezultata bilježi izvanredan rezultat, ako se uzme u obzir da je umro prije pravog procvata interneta.
Premijer je nešto manje zastupljen od predsjednika: ime Ivo Sanader daje 189 tisuća rezultata, a od najviših državnih dužnosnika predsjednik Sabora Vladimir Šeks pojavljuje se na tek 27.800 web stranica.
Od ministara u Vladi najzastupljenija je potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor sa 47.700 rezultata, dok njoj po rangu ekvivalentan Damir Polančec ima 564 rezultata. Dobre rezultate imaju i ministri Vesna Škare-Ožbolt (35.000), Kolinda Grabar-Kitarović (28.000) i Dragan Primorac (28.700), što su vjerojatno posljedice redom dugogodišnje političke karijere, protokolarnih vijesti u stranim medijima i znanstvenog rada.

U kategoriji “nešto iznad deset tisuća” su ministri Petar Čobanković, Ivan Šuker, Božidar Kalmeta i Božo Biškupić, dok je Branko Vukelić prisutan na oko 9300 web stranica. Ministri Ivica Kirin, Neven Ljubičić, Berislav Rončević i Marina Matulović-Dropulić ne prelaze ni tisuću internetskih stranica.

Od vođa oporbe najsolidnije prisustvo na internetu ima šef SDP-a Ivica Račan, sa 82.300 rezultata. Google na čelo ostatka oporbe postavlja šefa HSP-a Antu Đapića, koji se pojavljuje na 24.900 stranica, a zatim slijede predsjednica HNS-a Vesna Pusić (17.600), predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac (11.700), predsjednik IDS-a Ivan Jakovčić (10.800). Vođa stranke umirovljenika Vladimir Jordan bilježi 716 pojavljivanja, predsjednik HSLS-a Ivan Čehok 675, a i predsjednik LS-a Zlatko Benašić također mizernih 675, što ne čudi jer riječ je o čovjeku čije ime prepoznaju samo profesionalni politički analitičari.
Prema Googleu na internetu su slabo zastupljeni čelni ljudi hrvatskog pravosuđa – predsjednik Ustavnog suda Petar Klarić pojavljuje se na 1520 web stranica, državni odvjetnik Mladen Bajić na 833, predsjednica zagrebačkog Županijskog suda Mirjana Rigljan na 727, a predsjednik Vrhovnog suda RH samo na 243 stranice.
Od vodećih hrvatskih odvjetnika prednjači Anto Nobilo sa 10.500 rezultata, dok su ostali, poput haaških branitelja Čede Prodanovića i Doris Košte oko tisuće.

Najkrupniji hrvatski gospodarstvenici tradicionalno zaziru od eksponiranja u javnosti i gotovo nikad ne daju intervjue, pa ne čudi što se ljudi koji u rukama drže milijarde gotovo i ne pojavljuju na internetu. Primjerice, šef T-Coma Ivica Mudrinić pojavljuje se na 2070 internetskih stranica, prvi čovjek Ine Tomislav Dragičević na 1260, a šef Agrokora Ivica Todorić na 10 stranica manje. Iznimno moćni ljudi poput bankara Franje Lukovića, Bože Prke i Heinza Truskallera, čelnika Adris grupe Ante Vlahovića ili prvog čovjeka koncerna Agram Dubravka Grgića pojavljuju se na 250-700 internetskih stranica. Poduzetnicima koji se žele u većoj mjeri pojavljivati na webu preostaje da se posvete politici, poput Radimira Čačića (18.100 rezultata), ili odu voditi inozemnu kompaniju poput Borisa Nemšića (24.600 rezultata), koji je sada na čelu Mobilkoma i uskoro Telekom Austrije.

Hrvatska estrada zapanjujuće je ujednačena po broju pojavljivanja na internetu, a zanimljivo je i koliko su razni pjevači i glazbenici zastupljeniji od realno utjecajnijih i važnijih osoba u hrvatskom društvu. Najčešće se pojavljuje ima Severine Vučković, i to u 193 tisuće navrata, što je dobrim dijelom posljedica njezina kućnog pornića. Usporedbe radi, od međunarodnih žrtvi puštanja u promet kućnih pornofilmova predvodi Paris Hilton s oko 27 milijuna rezultata.
Srednja klasa hrvatske estrade kreće se oko 30-ak tisuća. Dino Dvornik će sa svojih 17 tisuća sigurno rasti zbog popularnosti serije “Dvornikovi”. Ispred njega su Danijela Martinović (20.800), Oliver Dragojević (37.200), Jelena Rozga (43.600), Miroslav Škoro (47.600), Prljavo kazalište (62.100), Arsen Dedić (65.000) i na vrhu piramide Vesna Pisarović sa 66.400 rezultata. Marko Perković punim imenom bilježi tek oko 19.000 rezultata, ali vjerojatno se pojavljuje na mnogo stranica upiše li se samo Thompson.

Mnogo slabije prolaze glumci, osim Gorana Višnjića koji se pojavljuje na 435 tisuća stranica. Stara garda bilježi po desetak tisuća rezultata: Mustafa Nadarević, primjerice, 10.400, dok mlađi razvikani glumci poput Leona Lučeva ili Zrinke Cvitešić u najboljem slučaju bilježe oko tisuću web stranica.
S filmskim redateljima je slična situacija. Međunarodno nagrađivani redatelji s dugotrajnim karijerama poput Vinka Brešana,

Zrinka Ogreste ili Hrvoja Hribara bilježe oko 10 tisuća web stranica, dok se Goran Dukić, nakon samo jednog filma prikazanog na Sundance festivalu, pojavljuje na 12.500 stranica. Usporedbe radi, Jakov Sedlar ima 998 rezultata, a Antun Vrdoljak, uz pretragu i pod imenom Tonći, oko 800 web stranica.

Od sportaša je daleko najzastupljeniji Ivan Ljubičić sa 617 tisuća rezultata, a još uvijek izvrsno, iako se povukao iz profesionalnog sporta, stoji Goran Ivanišević sa 188 tisuća rezultata. Gordanu Giričeku je osrednja karijera u američkoj NBA košarkaškoj ligi dovoljna za 109 tisuća web rezultata. Nogometaši su solidni: Dado Pršo pojavljuje se na 93.300 stranica, Niko Kranjčar na 40.100. Oni koji su vrhunac karijere imali ranije nisu toliko zastupljeni jer je tada i internet bio manje raširen, pa igrači svjetske klase poput Zvonimira Bobana bilježe tek tridesetak tisuća rezultata.
Izvanredna je Janica Kostelić sa 340 tisuća rezultata, dok sportaši iz “malih” sportova zanimaju mnogo manje ljudi. Atletičarka Blanka Vlašić pojavljuje se na 28 tisuća stranica, stolnotenisačica Tamara Boroš na 17.400, a najbolji hrvatski rukometaš Ivano Balić na 14.200 stranica. Najbolji hrvatski vaterpolist Dubravko Šimenc pojavljuje se tek na 1800 stranica, a aktualni top igrač hrvatske vaterpolske reprezentacije Teo Đogaš na mizernih 540 stranica.
Zanimljivi nerazmjeri pojavljuju se i u drugim kategorijama. Primjerice, kod izumitelja i znanstvenika: Nikola Tesla – 909 tisuća, Ruđer Bošković 125 tisuća, Miroslav Radman 35 tisuća, Slavoljub Penkala – 641.
Iako Google nije definitivno mjerilo, dobro pokazuje što se u svijetu cijeni, a što ne, koji su sportovi zanimljivi široj javnosti, a koji su relevantni samo u nekolicini zemalja te koja je razlika važnosti otkrića izmjenične struje i mehaničke olovke. Ipak, svi oni koji smatraju da nisu dovoljno prisutni na Googleu mogu poduzeti neke korake da poprave svoj status. Prije svega, primjer hrvatskih gospodarstvenika pokazuje da tko se ne eksponira u javnosti, tamo ga zaista neće ni biti. Zatim, nije važno samo biti najbolji na svom području, bitno je i o kojem je području riječ, što pokazuje primjer hrvatskih vaterpolista. I konačno, kako Goran Višnjić, Gordan Giriček i Goran Dukić na svojim primjerima pokazuju, uspjeh u Americi donosi najviše rezultata.

Kako radi Google+ metodologija
Google do ukupne količine siteova koje pretražuje dolazi na dva načina, a ni u kojem slučaju ne zahvaća cijeli internet, iako je veoma reprezentativan. Prva metoda je indeksiranje, koje se provodi automatski – Googleovi botovi “pužu” od sitea do sitea i prikupljaju podatke prema kojima se obavlja pretraživanje. Druga mogućnost je da tvorci web stranica sami prijave Googleu svoje djelo.
Pri pretrazi Googlea za potrebe ovog članka imena su upisivana u navodnicima, znači bilježile su se samo stranice na kojima se pojavljuje ime i prezime jedno do drugog. U slučajevima gdje se u javnosti koriste dva imena, poput Stjepan i Stipe Mesić, Antun i Tonći Vrdoljak, obavljene su obje pretrage. Rezultati su indicija stanja na internetu, ni po čemu nisu mjerodavni niti se imputira da je netko s više rezultata na Googleu važniji od nekoga s manje.