Objavljeno u Nacionalu br. 679, 2008-11-18

BBC-jev show ‘Ples sa zvijezdama’ emitira se u 38 zemalja, prošlogodišnje je britansko finale gledalo 12 milijuna ljudi, a BBC od licencnih prava zarađuje 70 milijuna dolara – riječ je o najgledanijoj emisiji na svijetu, a do kraja godine vjerojatno će postati i najgledanija emisija u Hrvatskoj

‘Ples sa zvijezdama”, koji se već treću sezonu prikazuje na Hrvatskoj televiziji, trenutačno je najgledanija emisija hrvatskog zabavnog programa. Prve dvije ovosezonske epizode imale su gledanost od 25 posto, što znači da ih je gledalo po milijun gledatelja. Urednik kontakt programa na HTV-u Mario Sedmak kaže kako je to gledanost od koje je bila veća samo gledanost pojedinih Dnevnika i nekih nogometnih utakmica hrvatske reprezentacije, a budući da je na početku sezone prikazivanja gledanost uvijek najmanja, sve do sredine prosinca kada završava, taj bi show mogao biti najgledanija hrvatska televizijska emisija uopće.

Show je napravljen po licenci britanske televizije BBC i jedna je od najzahtjevnijih produkcija HTV-a do sada. Uloženi novac i velika ekipa profesionalaca angažiranih na tom projektu rezultirali su i pohvalama s BBC-ja, koji hrvatsku varijantu ”Plesa sa zvijezdama” ističu kao možda najbolju od 38 licencnih emisija.

“Ples sa zvijezdama”, ili u originalu “Strictly Come Dancing” najgledanija je televizijska emisija na svijetu te jedna od najisplativijih i najbolje prodavanih televizijskih licenci. Prošloga su tjedna britanski mediji objavili kako je taj show prvi na ljestvici gledanosti zabavnih emisija u svijetu, ispred televizijskih serija “Kućanice” i “Izgubljeni”. Gleda ga publika u 38 zemalja, a BBC kao vlasnik prava na show od prodaje licenci godišnje zarađuje više od 70 milijuna eura.

Hrvatska televizija “Ples sa zvijezdama” je počela prikazivati 2006. godine. Nikada nije objavljeno koliko je HTV platio licencu, kao ni koliki je ukupni budžet showa. S druge strane, poznato je da se “Ples sa zvijezdama” počeo prikazivati u vrijeme kada je vrhunac zabavnog programa bila emisija domaće produkcije “Studio 10”. Objavili su tada s HTV-a kako je planirano da se “Ples sa zvijezdama” realizira s budžetom sličnim onome “Studija 10” koji je iznosio oko 600 tisuća kuna po emisiji. HTV je planirao nakon “Plesa sa zvijezdama” nastaviti sa “Studiom 10”, ali je procijenjeno kako ta emisija nikad ne bi mogla dostići “Ples sa zvijezdama” pa je odlučeno da se ukine. Odluka se, smatraju na HRT-u, pokazala opravdanom jer su unutar sličnog financijskog okvira s “Plesom sa zvijezdama” postigli bolje rezultate gledanosti.

Na HRT-u su još prije kupnje licence odlučili da će taj show raditi najbolja ekipa koju imaju. Producent “Plesa sa zvijezdama” Vojo Stojanac, koji je otprije imao iskustva s BBC-jevim licencama jer je radio i na kvizu “Tko želi biti milijunaš”, objašnjava: “Od početka je stav HRT-a bio da je ‘Ples sa zvijezdama’ perjanica te televizijske kuće, pa smo ga željeli napraviti kako treba. Takav pristup smo imali od prvog trenutka, s tim smo došli na prve pregovore za kupnju licence i točno to smo na kraju i napravili. Takav pristup nije jeftin, ali odlučili smo to napraviti tako.”

Rezultat takvog stava je, tvrdi urednik kontakt programa HTV-a Mario Sedmak, i pohvala s BBC-ja: “BBC nas smatra najboljima. Često smo im primjer za druge države i naše emisije su pokazni materijal o tome kako bi ‘Ples sa zvijezdama’ trebao izgledati. Osim toga, takvu gledanost kakvu mi imamo još dugo neće imati nijedna zabavna emisija u Hrvatskoj. To je dovoljan razlog da je nastavimo snimati barem još dvije-tri sezone, iako smo sa zvijezdama, a i plesačima, zbog veličine države pomalo ograničeni.”

Kupnjom licence, objašnjava urednik emisije Štengl, kupuje se televizijski format koji mora biti realiziran po određenim pravilima: “Jasno je da hrvatski ‘Ples sa zvijezdama’ ne može izgledati sasvim jednako kao britanski, jer su način razmišljanja, veličina države i mentalitet ljudi drugačiji. Mi smo nakon prve sezone prikazivanja showa dobili pohvale s BBC-ja da je ekipa HTV-a na jedinstven način uspjela spojiti njihov format s lokalnim razmišljanjem i da je to jedna od najbolje napravljenih licenci ‘Plesa sa zvijezdama’.”

Kupnjom licence ne završava suradnja s BBC–jem, objašnjava Štengl, budući da oni najprije pomažu produkcijskom timu u realizaciji prve emisije, a potom šalju kontrolore čiji je zadatak provjeriti je li show u skladu s licencom. S HTV-ovom verzijom showa s BBC-ja su, kaže Štengl, baš kao i s odabirom natjecatelja, bili oduševljeni: “Prve je sezone u showu nastupao vaterpolist Dubravko Šimenc. Producent s BBC-ja nas je ispitivao tko su ljudi koji nastupaju. Za Šimenca je pitao tko je taj sportaš. Odgovorio sam mu da ima nekoliko olimpijskih medalja u vaterpolu, pobjeda na svjetskim i europskim prvenstvima i slično. Čovjek koji je došao iz Engleske o vaterpolu i ne zna previše, ali oduševio se Šimencovim uspjesima, za njega je on neprikosovena zvijezda. Nije mogao vjerovati da smo ga dobili, a Dubravko Šimenc tu kod nas najnormalnije šeće gradom i nije ni najmanji problem s njim stupiti u kontakt. Ljudi takvoga formata u Engleskoj imaju drukčiji status, iako ne moraju nužno stalno biti prisutni u medijima i trač rubrikama.”

“Ples sa zvijezdama” produkcijski je iznimno zahtjevna emisija. Iako se prikazuje osam tjedana, od kraja listopada do sredine prosinca, pripreme za show počinju početkom lipnja. Najprije se radi lista natjecatelja, traže se zvijezde i provodi audicija za odabir profesionalnih plesača, a šest tjedana prije emitiranja prve emisije na televiziji parovi počinju s plesnim pripremama. Svaka zvijezda natjecatelj dobiva 1000 eura po emisiji, tako da oni koji ostanu do kraja dobivaju po 14 tisuća eura. Upola manje dobivaju profesionalni plesači koji plešu u paru sa zvijezdama.

Pripreme za prvi plesni nastup u emisiji počinju šest tjedana prije prikazivanja prve epizode. Tijekom tog perioda i kasnije kroz osam tjedana prikazivanja showa, HTV iznajmljuje šest dvorana u kojima parovi intenzivno treniraju. Osam televizijskih ekipa tijekom cijelog tog perioda prati i snima parove. Kasnije se iz stotina sati snimljena materijala montiraju kratke reportaže, koje se prikazuju u televizijskom emitiranju.

Velika se pažnja posvećuje i kostimima zvijezda, za koje se prema nekim procjenama po jednoj sezoni izdvaja oko 250.000 kuna. Kako ističe producent Vojo Stojanac, niti jedan plesač do sada nije nosio odjeću iz prethodnih sezona. Za svaku emisiju se kreira i šije posebna haljina i odijelo za svakoga plesača, a svatko od njih ima i nekoliko pari obuće za ples – u jednima se vježba, u drugima nastupa, a različite cipele se nose za različite vrste plesova. Osim toga, i glazba u showu je, tvrdi Stojanac, vrhunac hrvatske glazbene produkcije. Potvrđuje to i Mario Sedmak, koji kaže kako im zbog kvalitete glazbene produkcije nitko nije vjerovao da emisija ide uživo pa su u drugoj sezoni odlučili staviti natpis na kojem je to istaknuto.
Da bi se takav projekt realizirao, svih 14 tjedana angažirano je oko 150 ljudi koji se brinu da sve funkcionira kako treba.

Urednik emisije Tomislav Štengl objašnjava kako izgledaju pripreme za show: “Urednik kontakt programa HTV-a Mario Sedmak, producent showa Vojo Stojanac i ja sastanemo se početkom lipnja i kreiramo listu ljudi koji su medijski atraktivni ili karakterno zanimljivi, pa bi nam mogli biti interesantni. Veliki nam je problem što se show događa tijekom jeseni, kada većina glumaca snima sapunice, a pjevači imaju intenzivnije nastupe. Njihov pristanak za sudjelovanje u showu stvar je osobnog afiniteta. Na ‘Ples sa zvijezdama’ pristaju oni koji imaju hrabrosti i koji su spremni uložiti 14 tjedana u nešto za što nemaju garanciju da će im donijeti veliki uspjeh, promociju ili barem dugoročnu zabavu, jer nitko od njih nema garanciju da neće ispasti već u prvom krugu natjecanja.

Svake godine, nastavlja Štengl, nađe se netko tko ih kritizira zato što nemaju dovoljno popularne natjecatelje, odnosno zato što, kako kažu, nemaju zvijezde: “Svake sezone netko u medijima izbaci naslov ‘HTV podbacio’, ‘Ples sa zvijezdama bez zvijezda’. No, ne bih se s tim složio. Ne računam s tim da možemo pronaći tisuće natjecatelja koji su zvijezde, Hrvatska je mala zemlja, glupo bi bilo očekivati nešto takvo. Ipak, gledanost pokazuje da su naši natjecatelji publici zanimljivi. Ono što natjecatelji rade u ovom showu, za razliku od drugih reality show programa, je iznimno pozitivno i u tome je razlika, tretira ih se na pozitivan način.”

Kada nazovu neku javnu osobu i predlože sudjelovanje u showu, priča Štengl, najčešći odgovor bude smijeh: “Rukometaša Nikšu Kaleba nazvali smo dok je bio na ronjenju pa se nije mogao javiti. Kada je izronio nazvao je i objasnio sam mu zašto ga trebam, a on je puknuo od smijeha. Rekao mi je – neki ljudi imaju dvije, ali ja imam tri lijeve noge, ja to stvarno neću moći. Na kraju je pristao pokušati i ispalo da nema dvije lijeve, nego da je poprilično spretan plesač koji može dobro otplesati sve što treba.”

Najpopularniji natjecatelj prošlogodišnje sezone “Plesa sa zvijezdama” pjevač Davor Gobac, otkriva Štengl, također nije pristao sudjelovati otprve.

“Njega sam nagovarao dvije godine. Rekao mi je da je on potpuni idiot za ples i da mu nikako nije jasno kako mi je to uopće palo na pamet. A na kraju je ispao totalni pogodak. Nije bio najbolji ni najspretniji plesač, ali njegov karakter je takav da se izvrsno uklopio i postavio u svakoj situaciji, bio je totalni hit sezone. Dospio je do finala, iako je bilo puno boljih plesača od njega. Hrvatska je mala zemlja u kojoj je pojam zvijezde teško definirati. Sportašica Martina Zubčić je ove godine osvojila brončanu medalju na olimpijadi u tekvandou, što je za Hrvatsku značajna stvar, no mnogi je unatoč tome ne bi nazvali zvijezdom. U bilo kojoj drugoj državi već ta bi medalja bila dovoljna da je se smatra zvijezdom, a u Hrvatskoj je situacija takva da će se nerijetko dogoditi da netko pita ‘oprostite, a tko je ta cura koja pleše.’”

Popularnost natjecatelja i emisije potaknula je i popularizaciju plesa u Hrvatskoj. Već nakon prve sezone prikazivanja “Ples sa zvijezdama” značajno je popularizirao standardne i latinoameričke plesove u Hrvatskoj: u većini plesnih škola broj članova dvostruko se povećao, a interes su više počeli pokazivati čak i stariji građani te umirovljenici. Štengl o tome kaže: “Razgovarao sam s profesionalcima i znam da se desila promjena – ples je od marginaliziranog sporta postao hit, ljudi ga drugačije percipiraju. Osim toga, popularizirao je i plesače koji sudjeluju. Zrinka Cvitešić je rekla da joj glumački poziv nikad nije donio toliko naslovnica u novinama, a da je nakon druge epizode ‘Plesa sa zvijezdama’ u kojoj je nastupila istodobno bila na naslovnici dva vodeća hrvatska ženska magazina.”

Unatoč simpatijama gledatelja i televizijskih kritičara prema emisiji, mnogi im zamjeraju što, iako je HTV javna televizija, Nisu osigurali besplatnu telefonsku liniju za glasanje gledatelja, nego pozive naplaćuju poput komercijalnih televizija. Mario Sedmak kaže da je razlog tome licencni ugovor:

“HTV ima troškove koji se cijenom poziva pokrivaju, a dio tih prihoda po ugovoru odlazi BBC-ju.” Iako se pozivi broje, kaže Vojo Sojanac, broj poziva je tajna: “To su brojevi koje ne iznosimo u javnosti. Imamo limitator pa se s istog broja ne može više puta glasati. Budući da smo time limitirani, ne baratamo nekim ogromnim brojkama, ali mislim da je puno važnije spriječiti da nečije glasačke mašinerije odlučuju o ishodu natjecanja. Nemamo tzv. navlakuša – automobila ili drugih nagrada koje gledatelje trebaju motivirati na zvanje. Oni koji zovu, rade to samo zato što žele glasati za natjecatelje showa.”
S obzirom na uspjeh s “Plesom sa zvijezdama”, HRT-ovci razmišljaju i o tome da nakon tog showa pokrenu produkciju slične zabavne emisije “Klizanje sa zvijezdama”, također po BBC-jevoj licenci. Iako smatraju da bi taj show produkcijski realizirali bez ikakvih problema, kažu kako bi vjerojatno bio problem pronaći dovoljan broj zvijezda koje kližu, kao i klizačkih profesionalaca. Osim toga, kako kaže Mario Sedmak, voditelje Duška Ćurlića i Barbaru Kolar, budući da također vjerojatno ne znaju klizati, morali bi postaviti na nekakve sanjke da s njih vode emisiju.

Najavljuje se ‘Klizanje sa zvijezdama’

“Strictly Come Dancing” na BBC–ju se prikazuje od 2004. godine. Finale prošle sezone gledalo je 12 milijuna Britanaca. Prijelomni trenutak za međunarodnu popularnost showa bio je kada je licencu otkupila američka televizijska kuća ABC, koja ju je platila više od milijun i sto tisuća eura. To je sada jedna od najgledanijih zabavnih emisija i u Americi, od koje je povremeno gledanija samo serija “CSI”.