Objavljeno u Nacionalu br. 447, 2004-06-08

U sramotnom pokušaju da opet pretvori hrvatske tajne službe u svoj stranački servis i ukine nadzor Vrhovnog suda nad prisluškivanjem, HDZ je u utorak, 1. lipnja, organizirao sastanak članova saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost s operativcima iz tajnih službi četiriju stranih zemalja

U utorak, 1. lipnja 2004., u Saboru se održao jedan od najskandaloznijih događaja u njegovoj povijesti. Naime, strani špijuni operativci došli su na tajni sastanak sa saborskim Odborom za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost te im tamo održali “bukvicu” kako Hrvatska treba promijeniti zakon o tajnim službama. Cijela predstava napravljena je zbog dva zakona koji se, po njima, trebaju mijenjati. Prvo, zahtijeva se ukidanje Vijeća za civilni nadzor nad tajnim službama. Drugi zahtjev je izuzeće Vrhovnog suda prilikom odobravanja mjera za prisluškivanje!

Taj sramotni sastanak šokirao je sve njegove sudionike, osim predstavnika vladajućeg HDZ-a i stranih gostiju koje su oni na sjednicu pozvali. Oporbeni članovi tog saborskog odbora uvjereni su da je HDZ taj sastanak organizirao samo da stvori preduvjete kako bi poslije lakše promijenio Zakon o sigurnosnim službama i stavio tajne službe posve pod svoju političku kontrolu. HDZ bi se pri promjeni zakona ponovo pozvao na pritisak iz inozemstva. Oporbeni članovi Odbora za nacionalnu sigurnost smatraju da je promjena postojećeg zakona vraćanje na staro, kada je HDZ pretvorio tadašnji SZUP a današnju POA u svoju partijsku, tajnu policiju. U oporbi vlada uvjerenje kako se HDZ tako sprema da preko tajnih službi, koje bi bile potpuno pod kontrolom HDZ-a, kontrolira svaki potez svojih političkih protivnika, što nas vraća ponovo u vrijeme Franje Tuđmana, Ivića Pašalića i Ivana Brzovića.

Ivan Jarnjak, predsjednik tog saborskog odbora, uoči sastanka je obavijestio kolege iz Odbora da će Sabor na toj sjednici ugostiti ugledne inozemne stručnjake, koji će zajedno s njima razgovarati o zakonskim rješenjima koja reguliraju pitanja sigurnosnih službi u njihovim zemljama i objasniti neka ključna iskustva iz rada sigurnosnih službi u njihovim zemljama. Drugim riječima, najavio je promjenu Zakona o sigurnosnim službama. Inače Jarnjak je članovima Odbora neslužbeno i posve diskretno raspravu o promjeni tog zakona najavio još u ožujku.

Zašto većina oporbenih članova saborskog Odbora za unutarnju politiku smatra da je HDZ prošlog utorka, već na prvom sastanku na kojem se o tomu raspravljalo, trajno osramotio Hrvatski sabor? Na taj sastanak Jarnjak je možda i pozvao predstavnike američkih, engleskih, francuskih i njemačkih stručnjaka za zakonske odredbe o sigurnosnim službama, no, umjesto njih, s iznimkom američkih gostiju, u Hrvatskom saboru domaćinima su o tim pitanjima pamet solili zapravo strani špijuni. Sastanak je u jednoj od saborskih dvorana za sastanke u prošli utorak počeo nešto poslije osam ujutro i potrajao gotovo punih pet sati. Na sastanku su se našli predstavnici saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, predstavnici Vijeća za građanski nadzor sigurnosnih službi, te predstavnici domaćih tajnih službi Protuobavještajne agencije (POA), Obavještajne agencije (OA) i Vojne sigurnosne službe.

Iako je sadržaj svih sastanaka saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost ionako često posve bespotrebno klasificiran kao državna tajna, informacija o održavanju sastanaka nije tajna. Ovaj put je bilo drugačije. O sastanku nije postojala nikakva obavijest na saborskoj oglasnoj ploči. Jarnjak je neke članove Odbora o održavanju sastanka obavijestio tjedan dana prije, a neke i samo dan uoči održavanja jer su to od njega navodno izričito tražili strani špijuni. Oni su svoj dolazak na sastanak uvjetovali time da se o sastanku nikome ništa ne govori, te da se o njegovu održavanju uopće ne informira javnost. Za to nije postojao nikakav valjani razlog, jer ni domaći ni strani stručnjaci zaduženi za definiranje zakonskih okvira o sigurnosnim službama vjerojatno nigdje u svijetu nisu osobe koje bi trebale raditi u tajnosti. Zašto su inozemni gosti uvjetovali potpunu tajnost sastanka pokazalo se kada se vidjelo tko je na sastanak stigao.

“Bilo bi doista zgodno kada bi ministar vanjskih poslova Miomir Žužul upitao neke svoje strane kolege bi li bilo moguće da Hrvatska u engleski, francuski ili njemački parlament pošalje svoje špijune da njihovim parlamentarnim zastupnicima drže predavanje o valjanosti njihovih zakona o sigurnosnim službama. Baš me zanima što bi mu odgovorili”, izjavio je za Nacional jedan od sudionika spornog sastanka.

Sudionici sastanka Nacionalu su potvrdili da je jedino američka strana poslala adekvatnog stručnjaka za raspravu o toj problematici. SAD je predstavljao odvjetnik zaposlen u CIA-i, dužnosnik koji je zadužen za koordinaciju komunikacije između CIA-e i američkog Kongresa, a izravno je uključen i u definiranje zakonskih okvira za djelovanje obavještajne zajednice u SAD-u. S njim je u pratnji stigao i jedan dužnosnik američkog veleposlanstva u Zagrebu. Oni su na tom sastanku, prema mišljenju sudionika, jedini raspravljali posve kompetentno i primjereno situaciji.

Englezi, Francuzi i Nijemci poslali su u Hrvatski sabor kao svoje eksperte nominalno neke niže rangirane dužnosnike svojih veleposlanstava u Zagrebu. Zapravo je riječ o osobama koje su u Hrvatskoj stacionirane kao operativni djelatnici tajnih službi svojih zemalja ili jednostavnije rečeno strani špijuni koji rade u Hrvatskoj. Njihove nominalne funkcije u ambasadama su tek paravan za njihove špijunske aktivnosti. Englezi su poslali špijuna iz službe MI5, Nijemci iz Bundes nachrichtendiensta, a Francuzi pripadnika Direction General de la Securite Exterieure. Nisu to ni u kom slučaju neobrazovane osobe, ali dio članova saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost tvrdi da se iz njihovih rasprava vidjelo da su oni vjerojatno nekoliko dana uoči sastanka obnovili svoje poznavanje vlastitih zakona o sigurnosnim službama i potom došli u Hrvatski sabor. Može li itko zamisliti da u engleski, njemački ili francuski parlament dođe neki hrvatski špijun i njihovim parlamentarcima drži prodike o tome kako trebaju mijenjati vlastite zakone o funkcioniranju tajnih službi? Sanader je i to dopustio, a sve samo u ogromnoj želji da upravo on bude taj koji će Hrvatsku uvesti u EU.

Pojedini članovi Odbora sadržaj dobrog dijela izlaganja stranih špijuna ocijenili su posve neprimjerenim. Francuski i njemački predstavnici rekli su na sastanku kako hrvatski premijer i predsjednik ne bi trebali supotpisom odlučivati o šefovima tajnih službi. To je jedna od ključnih stvari u hrvatskom zakonu usvojenom 2002. nakon dugih i mučnih prepucavanja vladajuće koalicije i Ureda predsjednika. Njihovi predstavnici rekli su da hrvatski zakonski okvir nije loš, ali da bi ga u nekim dijelovima trebalo izmijeniti.

Posebno su istaknuli da je loša koordinacija rada obavještajnih službi. Iz njihovih se rasprava dalo naslutiti kako im nije odveć bitno pitanje nadzora nad tajnim službama, nego im je u prvom redu važna učinkovitost tajnih službi. Posebnu su nevjericu izazvale primjedbe da nije dobro da nadzor nad tajnim službama vrši Vijeće za građanski nadzor. To bi, po uvjerenju nekih stranih gostiju na toj sjednici, trebao raditi saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Jedan je strani špijun rekao da Vijeće za građanski nadzor nije kompetentno za kontrolu rada tajnih službi. Hrvatski domaćini vjerojatno mu dijelom nisu replicirali jer im to politički odgovara. Upravo zbog brojnih zloporaba HDZ-a iz prošlog desetljeća, dubokih trauma koje su te zloporabe izazvale u hrvatskom političkom životu i međusobnog nepovjerenja bivše vladajuće koalicije, o postojećem se Zakonu o sigurnosnim službama dugo i mučno raspravljalo. Nakon njegova donošenja 2002. u Hrvatskoj su uvedeni neki dotad nepostojeći demokratski standardi i mehanizmi nadzora nad tajnim službama. Većina tih odredbi u zakon je uvrštena i sukladno preporukama Vijeća Europe.

Te su promjene u nekim svojim dijelovima doista komplicirane, ali one su u tadašnjem političkom trenutku vjerojatno bile jedine moguće. Zbog njih HDZ ni danas nema potpunu političku kontrolu nad tajnim službama. Oporba zato smatra da oni žele otvoriti raspravu o promjenama tog zakona samo da ponovo pod svoju kontrolu vrate sve tajne službe. Uzmu li se u tom smislu u novi zakonski okvir i preporuke stranih špijuna od prošlog tjedna, HDZ više ne bi trebao imati supotpis predsjednika Stipe Mesića za imenovanje šefova tajnih službi, imao bi kroz većinu u saborskom Odboru potpunu kontrolu nad radom tajnih službi umjesto Vijeća za građanski nadzor, a ne bi više trebao imati ni prethodno dopuštenje Vrhovnog suda za prisluškivanje.

U hrvatskim političkim prilikama oporba to vidi kao jasan znak za uzbunu, jer se unutar nominalno reformiranog HDZ-a još uvijek nalazi mnogo onih koji su tajne službe u prošlom desetljeću zloporabili. Oporba sumnja da bi u slučaju promjena koje su strani špijuni sugerirali HDZ imao platformu s koje bi mogao godinama vladati Hrvatskom, ne nužno i zbog politike koja bi mu donijela većinu glasova birača na izborima. Zbog svega toga neki njegovi sudionici misle i da je HDZ na prošlotjednom sastanku grubo izmanipulirao strane špijune za svoje dnevno političke potrebe.