Dva tjedna prije nego što je prije dvije godine zbog “afere mason” bio prisiljen dati ostavku, bivši glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić sudjelovao je u donošenju najkontroverznije odluke DORH-a – kojom je potkopan desetogodišnji rad istražitelja USKOK-a na predmetu koji zasigurno spada u najvažnije predmete od kad postoji samostalna Republika Hrvatska – a to je predmet Ina-MOL. Riječ je o odbačaju dviju kaznenih prijava koje je protiv najviše pozicioniranih ljudi MOL-a Zsolta Hernádija i Sándora Csányija te više njima podređenih osoba podnijela hrvatska regulatorna agencija HANFA i to zbog manipulacije tržištem kapitala i nezakonitog upravljanja Inom. Ta kaznena prijava, tvrdi za Nacional više izvora iz visokih pravosudnih krugova, nije smjela biti odbačena jer je postojao niz dokaza za podizanje optužnice pa zato USKOK koji je godinama radio na tom predmetu, nije formalno stao iza odbačaja tih prijava već je to, u suglasnosti s Draženom Jelenićem, učinilo Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu na čelu s javnosti malo poznatim Krunoslavom Stjepanom Rajačićem, čovjekom koji je svega nekoliko mjeseci prije toga radio u građanskom odjelu Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru, da bi potom strelovito avansirao na čelno mjesto najvažnijeg odvjetništva u zemlji.

Rajačić je, uz podršku Dražena JeleniĆA, a moguće i po njegovu nalogu, u veljači prošle godine odbacio kaznene prijave HANFA-e koje su ozbiljno mogle uzdrmati poziciju MOL-a ne samo u pregovorima s Vladom Andreja Plenkovića oko otkupa dionica Ine od MOL-a, već i u sudskom procesu koji se vodi protiv bivšeg premijera Ive Sanadera i čelnika MOL-a Zsolta Hernádija zbog predaje upravljačkih prava nad Inom u zamjenu za 10 milijuna eura mita. Prije toga, Jelenić je sudjelovao u donošenju odluke da se prijava HANFA-e s odlučivanja u USKOK-u, prebaci na niže rangirano Općinsko državno odvjetništvo.

No cijeli slučaj svakako ima i političku dimenziju jer više pravosudnih izvora tvrdi da je Jelenić to učinio pod pritiskom politike, to jest Banskih dvora, ili barem osluškujući njihove želje. Nakon što je prošlog tjedna postalo jasno da je Vlada Andreja Plenkovića odigrala posljednji čin u farsi oko, sada se to i službeno pokazalo, lažnog Plenkovićeva obećanja da će Hrvatska otkupiti dionice Ine od MOL-a, jedan od visokopozicioniranih izvora iz pravosudnih krugova za Nacional je iznio dramatične informacije: “Prošlogodišnji odbačaj kaznene prijave HANFA-e protiv čelnika MOL-a Zsolta Hernádija, Sándora Csányija i ostalih zbog nezakonitog upravljanja Inom i manipulacije tržištem kapitala najsramotnija je i najprljavija operacija DORH-a. Riječ je o prijavi na kojoj je godinama radio visokospecijalizirani tim iz USKOK-a, da bi odjednom predmet bio prebačen na odlučivanje na Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu čiji šef Krunoslav Stjepan Rajačić nije imao hrabrosti suprotstaviti se tome i vratiti predmet na odlučivanje USKOK-u. Umjesto toga, on je na sebe preuzeo teret odbacivanja te prijave. A to je bila isključivo politička odluka. HDZ je štitio Mađare, a DORH je štitio HDZ. Šef Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu Krunoslav Stjepan Rajačić, koji je na to mjesto došao tek nekoliko mjeseci ranije iz Zlatara, samo je poslušno proveo tu odluku.”

Da je riječ o jednom od najvećih pravosudnih skandala kojim je zapravo potkopan desetogodišnji rad USKOK-a na predmetu Ina-MOL, potvrdilo je za Nacional više izvora iz pravosudnih krugova, ali su oni pritom iznijeli i tvrdnje da najveću krivnju za to snosi upravo Dražen Jelenić.

Prijava HANFA-e, to jest dvije kaznene prijave protiv vodećih osoba MOL-a, jedna za manipuliranje tržištem kapitala, a druga za nezakonito upravljanje Inom, za Hrvatsku su bile od iznimnog značenja jer ih je podnijela službena, ali neovisna financijska institucija, odnosno neovisno regulatorno tijelo. U trenutku podnošenja prijave na čelu HANFA-e bio je Ante Samodol, član Uprave Zagrebačkog holdinga kojeg je zagrebački gradonačelnik smijenio prošli ponedjeljak. Ta je prijava, prema tvrdnjama više Nacionalovih izvora, bila iznimno dobro pripremljena i obrazložena i mogla je poslužiti čak i Vladi kao temelj za rušenje sramotne predaje upravljačkih prava nad Inom mađarskom MOL-u u režiji bivšeg premijera Ive Sanadera. HANFA je u svojoj prijavi, naime, dokazala da MOL Inom upravlja nezakonito, zaobilazeći zapravo Upravu tvrtke, koja jedina po zakonu smije donositi odluke, no u stvarnosti je MOL donošenje ključnih odluka prebacio na izvršne direktore koji su bili izravno pod ingerencijom MOL-a. Argumenti izneseni u toj prijavi, čiji je sadržaj prije toga bio objavljen i u službenom izvješću HANFA-e, mogli su Vladi poslužiti i kao “oružje” u borbi protiv otimačine koji nad Inom provodi MOL. Međutim, u Vladi očito nisu ni tražili “oružje” protiv MOL-a.

Zbog smjera politike koju oko MOL-a provodi Vlada Andreja Plenkovića, ne samo da neće biti ispunjeno Plenkovićevo obećanje o otkupu dionica Ine, već je u njegovu mandatu ina do kraja predana MOL-u, uz asistenciju bivšeg glavnog državnog odvjetnika Dražena Jelenića. FOTO: Robert Anic, Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

Da je riječ o iznimno osjetljivoj prijavi potvrđuje i činjenica da je DORH o tome odlučivao sve do 2020. Ili, kako tvrde Nacionalovi izvori, izbjegavao odlučiti.

Dvojica sugovornika iz pravosudnih krugova čiji smo identitet morali zaštititi, kao i pozicije s koje dolaze, nisu jedini koji tvrde da je bilo političkih pritisaka na DORH zbog te kaznene prijave HANFA-e protiv čelnika MOL-a. Istu informaciju Nacionalu je potvrdio i izvor koji je s USKOK-om izravno komunicirao upravo po pitanju odnosa Ine i MOL-a pa i oko te prijave koju je podnijela HANFA – Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Tom se izvoru visokopozicionirana osoba iz USKOK-a također požalila na velike pritiske u tom predmetu. No, čelni ljudi USKOK-a evidentno nisu željeli na sebe preuzeti odgovornost zbog odbacivanja te prijave.

Treći izvor, iz upućenih odvjetničkih krugova, Nacionalu je precizno pojasnio zbog čega Općinsko državno odvjetništvo uopće nije smjelo odlučivati o prijavi HANFA-e: “Riječ je kaznenom djelu koje je uključivalo pojam zločinačko udruživanje, a to nije u nadležnosti Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu. To vam je kao da Općinsko državno odvjetništvo odbaci prijavu za ubojstvo ili ratni zločin, a i u jednom i u drugom slučaju nadležno je Županijsko državno odvjetništvo.”

U vrijeme kad je odluka donesena, Krunoslav Stjepan Rajačić bio je tek nekoliko mjeseci šef Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, a na tu je poziciju došao iz Zlatara. Drugim riječima, postavlja se pitanje je li se ikada u svojoj karijeri sreo s tako kompleksnim predmetom. Upravo je na Rajačića bivši glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić uputio poznatog oftalmologa Nikicu Gabrića (čemu svjedoče poruke koje je Gabrić objavio) kad mu je on prvi put htio prijaviti pokušaj iznude, a riječ je o slučaju koji je na koncu doveo do Jelenićeve smjene zbog Nacionalova otkrića da je bio mason. Smjena Jelenića dogodila se dva tjedna nakon što je Rajačić na svoja leđa prebacio odbacivanje HANFA-ine prijave.

Iz DORH-a, međutim, inzistiraju na tvrdnji da je u slučaju HANFA-e riječ o predmetu “iz stvarne i mjesne nadležnosti” Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu.

Ako je to tako, logično je zapitati se zašto onda i slučajevi poput, primjerice, slučaja glavnog ravnatelja HRT-a Kazimira Bačića, ili afere JANAF, nisu u “stvarnoj i mjesnoj” nadležnosti Općinskog državnog odvjetništva, već se njima bavi USKOK.

Štoviše, iz odgovora DORH-a na pitanja Nacionala u startu proizlazi niz nelogičnosti. HANFA je prvu prijavu podnijela u svibnju, a drugu u rujnu 2011. godine. Nije riječ o neozbiljnoj anonimnoj prijavi, već o prijavi koju je podnijela jedna službena institucija hrvatske države i koja se trebala shvatiti vrlo ozbiljno. DORH je u to vrijeme prijavu i shvatio ozbiljno. Odmah po zaprimanju prijava, kako tvrde, dostavili su ih na postupanje Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu s obzirom na to da su “prijavljena kaznena djela iz stvarne i mjesne nadležnosti” tog odvjetništva. Da bi potom, kako sami tvrde, “na zahtjev Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu 21. prosinca 2012. glavni državni odvjetnik rješenjem odredio da se postupanje povodom navedenih kaznenih prijava povjerava USKOK-u i to do donošenja državnoodvjetničke odluke”.

Izvori iz pravosudnih krugova objasnili su za Nacional zašto je došlo do promjene nadležnosti:

“Sama kaznena djela navedena u prijavi, kad govorimo o nezakonitom upravljanju i trgovanju dionicama, u nadležnosti su Općinskog državnog odvjetništva. No nakon provedenih izvida, utvrđena je sumnja u organizirano zločinačko udruživanje čime nadležnost preuzima USKOK, što mu i samo ime govori, Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala. Osim toga, taj se predmet logično vezivao uz slučaj Ina-MOL na kojem je radio USKOK.”

Iz DORH-a su ovako pojasnili zašto je predmet prebačen na postupanje USKOK-u:

“Radi provođenja izvida i eventualno dokaznih radnji jer je Ured radeći na predmetima protiv okrivljenika I. S. (bivši premijer Ivo Sanader i sudski postupak u kojem je optužen za primanje mita radi prepuštanja upravljačkih prava u Ini mađarskom MOL-u, op.a.) zbog više kaznenih djela u cijelosti bio upoznat s postupkom prodaje dionica Ine.”

U njihovu odgovoru se navodi i da je USKOK od 2012. do 2019. godine provodio izvide i dokazne radnje te da su u tom razdoblju „upućene zamolnice za međunarodnom pravnom pomoći prema više zemalja, od relevantnih tijela su pribavljeni kompletni spisi vezani uz postupanja koja su prethodila podnošenju kaznenih prijava, a putem PNUSKOK-a proveden je velik broj obavijesnih razgovora“.

Ministar gospodarstva i održivog razvoja objavio je prošlog tjedna da se Vlada i MOL ‘nisu našli’ oko cijene za otkup dionica Ine. FOTO: Marin Tironi/PIXSELL

Nacionalovi izvori iz pravosudnih krugova tvrde da je najveći dio tih radnji proveden u prvoj fazi istrage te da su tada istražitelji USKOK-a putovali u Mađarsku kako bi ispitali glavnu osobu i jednog od najvećih dioničara MOL-a Sándora Csányija, ujedno i člana Upravnog odbora tvrtke. No, USKOK je prikupio i cijeli niz drugih dokaza i dokumenata iz stranih država.

Ono što iz DORH-a službeno tvrde, zaprimljeni dokumenti su prevedeni te je nakon njihove analize i povezivanja s rezultatima ranije provedenih izvida o utvrđenjima koja slijede iz provedenih izvida, u listopadu 2019. o rezultatima provedene istrage obaviješten i DORH. Iz DORH-a su naveli:

“S obzirom na to da su izvidi i dokazne radnje okončani, sukladno odluci glavnog državnog odvjetnika iz studenog 2019. godine (tu je funkciju u tom trenutku obavljao Dražen Jelenić, op. a.) USKOK je cjelokupan kazneni predmet 15. studenog 2019. dostavio na daljnje postupanje Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom državnom odvjetništvu.”

DORH je, dakle, i službeno potvrdio da je odluku o tome da se predmet s USKOK-a vrati nazad Općinskom državnom odvjetništvu donio glavni državni odvjetnik, a u to vrijeme to je bio Dražen Jelenić.

Izvori iz pravosudnih krugova tvrde da je USKOK imao ovlasti i sam odbaciti kaznenu prijavu, ali da nije bilo osnove za odbačaj te da USKOK iza takve sramotne odluke nikada ne bi stao.

No, zato je iza odluke stao Krunoslav Stjepan Rajačić, zajedno s Jelenićem koji je tu odluku morao odobriti. Time je Jelenić, kako tvrde pravosudni izvori, sudjelovao u dvije katastrofalne i skandalozne odluke – prvoj da se predmet s USKOK-a prebaci na Općinsko državno odvjetništvo, a potom da se donese odluka o odbačaju kaznenih prijava. I time zapečatio sudbinu predmeta Ina-MOL.

Kako tvrde u DORH-u, ODO u Zagrebu je nakon razmatranja cjelokupnog spisa, 5. veljače 2020. donio rješenje o odbačaju kaznenih prijava, o čemu je pismeno obavijestio i HANFA-u kao podnositelja prijave. Zanimljiva je podudarnost da je ODO Zagreb odluku o odbacivanju kaznenih prijava HANFA-e donio svega dva tjedna prije negoli je Jelenić dao ostavku zbog Nacionalova otkrića da pripada masonskoj loži.

O odbacivanju kaznene prijave u veljači prošle godine hrvatska javnost uopće nije bila obaviještena ni službeno ni neslužbeno, informacija se očito držala u strogoj tajnosti pa je i do Nacionala tada došla tek nakon nekoliko mjeseci. No ovaj put izričito se tvrdi da je riječ o odluci na koju je utjecala politika i koja nije donesena u skladu s podjelom nadležnosti u DORH-u.

Nacional je prvi put informaciju o odbačaju prijave objavio početkom srpnja prošle godine, neposredno nakon što se ministar Tomislav Ćorić, tada tehnički ministar zaštite okoliša i energetike, jer su bili raspisani parlamentarni izbori, sastao s glavnim izvršnim direktorom MOL Grupe Józsefom Molnárom koji je ujedno i zamjenik predsjednika Nadzornog odbora Ine i de facto mu otkrio na koji je iznos konzultantska kuća Lazard, koju je angažirala Vlada, procijenila vrijednost Ininih dionica. Službeno je to objašnjeno da je sastanak s čelnicima MOL-a održan kako bi ih ministar “upoznao sa zaključcima sastanka Savjeta za Inu koji je održan prije dva tjedna, na kojem su predstavnici konzultantske kuće Lazard članovima Savjeta predstavili preliminarno izvješće o provedenom dubinskom snimanju poslovanja Ine i njezinoj vrijednosti”.

Nešto više od godinu dana nakon toga, točnije, prošli utorak, 28. rujna, Ćorić se ponovno sastao s čelnicima MOL-a, ali “nisu se našli” oko cijene dionica Ine. Mađari, kojima je Ćorić godinu dana ranije vrlo vjerojatno servirao informaciju o tome na koju je vrijednost procijenjena Ina, a time i koliki će iznos MOL-u ponuditi Vlada, nonšalantno je obavijestio hrvatsku javnost kako “mađarska strana ima svoja očekivanja od te potencijalne transakcije” te kako “pozicije do sada nisu usuglašene”. Ministru Ćoriću očito nije uopće palo na pamet u pregovorima u prilog hrvatskim interesima izvući neki od argumenata iz kaznene prijave koju je podnijela HANFA.

Jer to što je DORH odbacio prijavu, ne znači da se po istoj osnovi nije mogao pokrenuti kazneni progon odgovornih ljudi u MOL-u. Naime, na prvi upit Nacionala na tu temu iz lipnja prošle godine, Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, koje je izričito tvrdilo da njihova odluka nije donesena uslijed bilo kakvih političkih pritisaka, odgovorilo je:

“Sukladno članku 206. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku državni odvjetnik o odbacivanju kaznene prijave te o razlozima za to izvješćuje žrtvu, a podnositelja kaznene prijave i osobu protiv koje je prijava podnesena izvješćuje samo ako oni to zahtijevaju. Sukladno članku 110. stavak 5. Poslovnika državnog odvjetništva spis u kojem je doneseno rješenje o odbačaju prijave ili obustavi istrage, daje se na uvid osobi koja ima pravo preuzeti kazneni progon.”

Drugim riječima, kazneni progon protiv MOL-a mogao se nastaviti da je bilo političke volje.

U HANFA-i nisu bili previše raspoloženi komentirati odbacivanje njihove prijave. Na više Nacionalovih pitanja i zahtjeva za komentar dobili smo tek kratak odgovor u kojem se podsjeća da je HANFA tijekom 2011. podnijela dvije kaznene prijave protiv odgovornih osoba u MOL-u zbog osnove sumnje u počinjenje pojedinih kaznenih djela vezanih za zlouporabu tržišta kapitala. „Polovicom 2020. godine zaprimili smo obavijest od nadležnog državnog odvjetništva da su predmetne kaznene prijave odbačene“, stoji na kraju odgovora uz napomenu da se za sve dodatne informacije vezane uz rad i postupanje DORH-a i ODO-a Zagreb obratimo direktno njima. Na Nacionalov dodatni zahtjev da nam odgovore na pitanje s kojim je objašnjenjem i kojim argumentima ODO Zagreb odbacio njihove prijave, smatraju li da su ti argumenti prihvatljivi te smatraju li da je odluka DORH-a o spuštanju kaznenih prijava na ODO Zagreb bila primjerena i prihvatljiva, odgovori nisu stigli. Tek nam je kratko i neslužbeno priopćeno da je HANFA „po pitanju kaznenih prijava protiv MOL-a rekla sve što je imala reći“. Ni bivši ravnatelj Ante Samodol, za čijeg su mandata podnesene kaznene prijave protiv MOL-ovih menadžera, kao ni tadašnji glavni državni odvjetnik Mladen Bajić koji je 2011. godine zaprimio spomenute prijave, nisu bili voljni ispričati detalje vezane uz taj slučaj. Odlučili su oglušiti se o pozive i poruke Nacionalovih novinara.

Unatoč nastojanju DORH-a da Nacional uvjeri kako su kaznene prijave odbačene na temelju dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta, odnosno na temelju provedenih izvida i dokaznih radnji koje je proveo USKOK, a ne uslijed bilo kakvih političkih pritisaka (upravo to je stajalo u odgovoru koji je DORH na slična pitanja poslao Nacionalu još krajem lipnja prošle godine), dva međusobno neovisna izvora dobro upućena u situaciju oko Ine s kojima je Nacional razgovarao protekloga tjedna izrazila su ozbiljne sumnje u takve DORH-ove tvrdnje. Dapače, oba izvora tvrde da odvjetnici Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu koji su dobili predmet na postupanje nisu imali dovoljno kapaciteta da bi ga uspješno riješili. „Općinsko državno odvjetništvo uopće nije ni ljudstvom ni stručnim znanjem dovoljno kapacitirano da bi odradilo ovako kompleksan zadatak, a uz to ovo je previše važan predmet i na državnoj razini da bi se njime bavilo Općinsko državno odvjetništvo. Koliko znam, njihovi se odvjetnici nisu konzultirali ni s jednim od relevantnih pravnih stručnjaka koji se bave tržištem kapitala. Jer da su to doista napravili i da je predmet obrađen po pravilima struke, onda sigurno ne bi došlo do odbacivanja kaznenih prijava. Jer, s druge strane, te su prijave mjesecima pripremali djelatnici HANFA-e koji su stručnjaci upravo za područje tržišta kapitala i dobro su znali što rade i zbog čega pišu te prijave“, kategorički tvrdi Nacionalov izvor dobro upućen u poslovanje Ine. Isti izvor također tvrdi kako mu je poznato da se predmet, suprotno tvrdnjama DORH-a, nekoliko godina čuvao u ladicama DORH-a bez ikakvog postupanja te da je tek nakon proteka nekoliko godina spušten na nižu razinu, odnosno prebačen na postupanje Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

Drugi je pak Nacionalov izvor upozorio da su kaznena djela za koja se u prijavama teretilo grupu mađarskih menadžera lako dokaziva i da je bilo vrlo lako utvrditi njihovu stvarnu odgovornost za manipuliranje tržištem, odavanje poslovne tajne i prikrivanje činjenice da su Mađari zloupotrijebili povlaštene informacije koje su imali prilikom kupovine dionica Ine. Isti izvor tvrdi da su kaznene prijave koje je HANFA pripremila bile vrlo profesionalno pripremljene i kvalitetno i vrlo opširno obrazložene i argumentirane. „Nakon tako pripremljene kaznene prijave i policijskih razgovora s osumnjičenima trebalo je podići optužnicu i njihovu krivnju dokazivati ili pobijati u sudskom procesu. Ovako je općinski državni odvjetnik praktički jednom svojom vrlo upitnom odlukom poništio sve znanje i iskustvo stručnjaka HANFA-e“, tvrdi naš sugovornik i postavlja pitanje jesu li istražitelji USKOK-a ili odvjetnici ODO-a Zagreb prilikom izvida i prikupljanja dokaza – a prema tvrdnjama DORH-a, USKOK je na predmetu radio punih sedam godina – angažirali stručnjake za tržište kapitala koji bi im detaljnije pojasnili okolnosti kršenja zakona predstavnika MOL-a.

„Sjećam se da je u procesu istrage u predmetu Agrokor zatraženo mišljenje i iskustvo čak i inozemnih stručnjaka, pa ne vidim zašto se isto nije moglo učiniti i u slučaju utvrđivanja odgovornosti MOL-ovih menadžera“, konstatirao je isti izvor.

Ministar Ćorić je pak, gostujući prošle srijede u središnjoj informativnoj emisiji televizije N1, potvrdio da se dan prije, u utorak, sastao s predstavnicima MOL-a te je priznao kako se „stavovi dviju strana pokušavaju usuglasiti“ no da do toga još nije došlo. „Mađarska strana ima svoja očekivanja od te potencijalne transakcije. S druge strane, naša očekivanja i ono što smo do sada komunicirali su utemeljena na analizi koju je za hrvatsku stranu odradila konzultantska kuća Lazard. Te pozicije do sada nisu usuglašene, a hoće li biti u narednom razdoblju javnost će biti obaviještena“, kazao je tada ministar odbivši precizirati rok u kojem bi se to moglo dogoditi. Tim je riječima ministar samo potvrdio tezu koju je Nacional u više navrata proteklih godina iznosio pišući o najvjerojatnijem, a istovremeno i najjednostavnijem scenariju koji će Plenkovićeva vlada odigrati kako bi se pred hrvatskom javnošću opravdao posve izvjestan gubitak Ine. A taj je scenarij predviđao Vladine tvrdnje da je hrvatska strana ponudila iznos za otkup dionica iz mađarskog portfelja, no da MOL taj iznos nije prihvatio. Ćorić je u svojem nastupu neizravno potvrdio upravo takav scenarij riječima kako „osobno ne bi podržao odluku da se za Inu isplati novac koji nije primjeren vrijednosti te kompanije u ovom trenutku“, no pritom je odbio kazati koji je iznos Lazard predočio Vladi kao stvarnu vrijednost Ine.

Posebno je zanimljivo da je Ćorić potvrdio da će „odgovornost uspjeha ili pak neuspjeha pregovora, koji još nisu okončani, snositi on osobno“. Iščitavajući između redova ministrove izjave, teško se oteti dojmu da je priča oko Ine gotova i da je ne samo na ministru Ćoriću nego i na premijeru Andreju Plenkoviću i njegovoj vladi mučna odgovornost olakog prepuštanja jedne od najvećih i najvažnijih državnih tvrtki posve u ruke Mađarima. Ostaje tek vidjeti na koji će način MOL preuzeti i onaj preostali dio Ine te posebno na koji će način taj potez biti predstavljen hrvatskoj javnosti, odnosno kojim će se riječima i kojim argumentima Plenković i Ćorić pokušati opravdati pred hrvatskim građanima za to što su hrvatsku energetsku neovisnost za sitan novac, tajno i na vrlo podmukao način prodali i predali Mađarskoj. Uz asistenciju bivšeg glavnog državnog odvjetnika Dražena Jelenića.

Što je Ante Samodol pisao o crvenim štiklama Martine Dalić koja je tražila da makne njenog muža iz izvješća

Ante Samodol je 2018., nekoliko godina nakon što više nije bio šef HANFA-e, u objavi na svom Facebooku, isprovociran svjedočenjem bivše potpredsjednice Vlade Martine Dalić u aferi Hotmail, gdje je navela da je Samodol ispao iz kruga kandidata za vladina povjerenika u Agrokoru jer je “odbio svjedočiti pred arbitražom u Washingtonu”, što je Samodol demantirao, ispričao vrlo osjetljivu stvar. Samodol je ispričao da je prava pozadina njegova sukoba s Martinom Dalić u tome što je ona 2011., u vrijeme kad je bila ministrica financija, od njega kao šefa HANFA-e tražila da se iz izvještaja HANFA-e o Ini i MOL-u povuče izjava njezina supruga Nike Dalića, člana Uprave Ine, iz zapisnika.

Evo što je Samodol o tome napisao:

“Hanfa je sukladno zakonskim obvezama i ovlastima temeljito istražila ponašanje MOL-a u Ini, odnosno na tržištu kapitala. Pri tome se nije štitilo niti promicalo ničije ekonomske ili političke interese. Ipak, tijekom postupka krajem kolovoza je stigao poziv za sastanak u Ministarstvo gospodarstva. Ministar je bio Đ. Popijač. Međutim, u uredu sam zatekao glavom i bradom u visokim crvenim štiklama Martinu Dalić tada u svojstvu ministrice financija. Nisam niti rekao bok, ministrica je kao iz topa ispalila: ‘Samodol, što mi j….š muža, imaš tamo te Mađare pa se s njima j….i , pusti mi muža na miru.’ U prvi mah nisam mogao razlučiti o čemu govori dok nije nastavila: ‘Izvoli maknuti njegovu izjavu iz zapisnika kojeg ste napravili.’ Naime, Hanfa je u postupku istraživanja korporativnog upravljanja uzela izjave članova Uprave Ine i izvršnih direktora. U Zapisniku se tako pored ostalih našla i izjava muža Martine Dalić, ili drugačije, izjava člana uprave društva koje kotira na burzi za kojeg se zalaže ministrica financija kod državne agencije nadležne za nadzor tržišta kapitala. Uglavnom, suština je bila da Inu vode izvršni direktori, a ne Uprava. Žena ministrica svojim autoritetom traži samo iz njoj znanih razloga da ‘prilagodim’ zapisnik i spasimo muža. Atmosfera u kabinetu rečenog ministra koji snuždeno sjedi za niskim stolićem i trlja ruku o ruku ništa ne govoreći postaje prilično napeta. Jer, ja naravno odbijam maknuti iz Zapisnika izjavu muža i člana Uprave uz opservaciju ministrici da se odluči ili muž ili član uprave Ine. Situacija u tren eksplodira i nastane bučna drama. Ministrica izuva svoje visoke crvene štikle i počne bosa poskakivati po sobi….ja odguravam sklopiva vrata kabineta i odlazim. Zapisnik nije izmijenjen…”

Bivši šef HANFA-e Ante Samodol u objavi na Facebooku 2018. godine napisao je da je Martina Dalić kao ministrica financija 2011. godine od njega tražila da makne izjavu njezina muža, člana uprave Ine Nike Dalića, iz izvješća HANFA-e. FOTO: Zarko Basic, Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

Činjenica da Martina Dalić nije željela da izjava njezinog supruga, člana Uprave Ine, bude dio izvještaja koji je na koncu završio i u kaznenoj prijavi protiv MOL-a, sugerira o koliko je osjetljivom predmetu riječ. Martina Dalić bila je poslije jedna od ključnih osoba u Vladi Andreja Plenkovića, a njezin suprug jedini je od tri tadašnja člana Uprave Ine iz kvote hrvatske vlade koji nije promijenjen. Martina Dalić jedna je od ministara koji su stajali pored Andreja Plenkovića na Badnjak 2016. kad je iznio dramatično obećanje o otkupu dionica Ine, ali ne samo to, već je upravo ona tada već imala razrađen model kako će se Ina kupiti. Taj detalj također je komentirao Ante Samodol u spomenutoj objavi iz 2018.:

“Svi se sjećamo kako je model otkupa Ine uključivao prodaju HEP-a, a osobe od povjerenja M. Dalić su okolo već drugi dan pokazivali PP prezentaciju modela otkupa. Isti ti ljudi kasnije postaju povjerenik i podizvođači u slučaju Agrokora. Čudno, možda.”

Samodol je u istoj toj objavio bio izrazito kritičan i prema DORH-u te je napisao:

“Samo napominjem da je na osnovu utvrđenih činjenica iz nadzora, Hanfa u svibnju 2011. podnijela kaznenu prijavu DORH-u protiv odgovornih za manipulaciju na tržištu kapitala, a u rujnu iste godine kaznenu prijavu protiv odgovornih u MOL-u za djelo korištenja povlaštenih informacija. Do dana današnjega tu se dogodilo ništa nije. Od Bajića preko Cvitana u istom stanju je dočekalo Jelenića.”