Svečanim puštanjem u promet autoceste Zagreb – Split realizirana je gotovo 40 godina stara ideja modernog povezivanja sjevera i juga Hrvatske, čiji se ekonomski efekti već danas osjete

U nedjelju, 26. lipnja, otvaranjem moderne, 380 kilometara duge autoceste Zagreb – Split Hrvatska je velikom nacionalnom svečanošću obilježila povezivanje svog sjevera i juga. U Skradinu na mostu preko Krke hrvatski premijer Ivo Sanader pred nekoliko tisuća okupljenih i u prisutnosti brojnih političara i uglednika otvorio je posljednja 34 kilometra dionice od Pirovca do Vrpolja. Najvećim pljeskom dočekana je Savka Dabčević-Kučar, političarka koja je prije 35 godina počela projekt izgradnje autoceste i koja je na nedjeljnoj svečanosti sa svim građanima Hrvatske podijelila oduševljenje zbog konačnog povezivanja hrvatskog sjevera i juga. Spona između dva najveća hrvatska grada bila je, priznala je, i njen san.

“Dugo je ta cesta bila sanjana, ali i davno započeta. No onda se sve morbidno, bezočno i naglo prekinulo. Prekinuto je, ali ne zauvijek, što pokazuje da se snovi ipak realiziraju usprkos preprekama. Zasluga za tu realizaciju nije moja, kako se često ističe, nego svih nas koji smo autocestu živjeli kao svoj san”, rekla je u svom govoru Savka Dabčević- Kučar. Dodala je kako je ponosna što je na ostvarenju toga sna sudjelovalo toliko građana. No od svih uglednih govornika nedjeljne svečanosti Savka Dabčević-Kučar jedina je upozorila da sami snovi nisu dovoljni za bolji život Hrvatske. Prisjećajući se vremena u kojem je bila najveći zagovornik izgradnje ceste koja bi povezala Hrvatsku, za Nacional je izjavila:

“Tada sam iskreno vjerovala da će se želje i planovi o ovoj autocesti ostvariti. I bili bi se ostvarili da prilike nisu bile onakve kakve su bile kada smo 1970. započeli izgradnju. Ipak, dovršenje ove autoceste pokazalo je da se u ovoj zemlji projekti ipak mogu provesti bez obzira što su u njihovu realizaciju bile uključene najrazličitije opcije i najrazličitiji ljudi. Nadam se da će ova autocesta pokazati da se upravo tako trebaju raditi i svi drugi projekti u zemlji, ali i to da je vrijeme da se realnim problemima počnu baviti stručnjaci i visokoobrazovani mladi ljudi koji će posao znati obaviti bez upliva političkih interesa.”

Na ulogu koju je Savka Dabčević-Kučar imala u ostvarivanju vizije o autocesti Zagreb – Split ukazao je i predsjednik Stjepan Mesić u govoru na Jelačićevu trgu u Zagrebu na kojem je u nedjelju započela svečanost otvaranja autoceste. Potom je uslijedio obilazak 380 kilometara duge ceste uz zaustavljanje kod Male Kapele, svečano otvorenje u Skradinu te odlazak na splitsku rivu na kojoj se okupilo oko 50.000 ljudi.

Na Maloj Kapeli, prvoj postaji na kojoj se zaustavila karavana političara, uzvanika i novinara, najviše je pozornosti, uz premijera Sanadera, privukao bivši premijer Ivica Račan za kojeg se sumnjalo da neće sudjelovati u svečanom obilasku. U razgovoru za Nacional Račan se prisjetio kako je njegova vlada počela graditi autocestu Zagreb – Split:

“Sama ideja o izgradnju pala je u ljeto 2001. kada sam se i sam suočio s enormnom gužvom na cesti prema Splitu. Tada su mi neki stručnjaci objasnili da je potrebno samo tri godine da se autocesta izgradi ako Vlada sve osigura. Kad smo donosili odluku o izgradnji ove autoceste za tri godine, obećavajući kako će se njome od Zagreba do Splita dolaziti za tri sata, mnogi su bili skeptični. No s njima nije trebalo polemizirati nego ih razuvjeriti, to je učinjeno i zato sam zadovoljan. Autocesta je u rukama naroda, a koliko će njeni efekti biti iskorišteni, ovisi o sadašnjoj vlasti, sadašnjim projektima i sadašnjim gospodarskim trendovima. Pretpostavka je napravljena, koliko će brzo ona dati rezultate, ovisi o ljudima danas.”

Na otvorenju posljednje dionice autoceste od Pirovca do Vrpolja premijer Sanader istaknuo je kako je nova autocesta put kroz povijest:

“Ovo je put kroz sve što smo sanjali i što nam je bilo oduzimano i branjeno. Danas se pokazuje zajedništvo koje nadilazi različitost političkih programa i ideologija u ovom najvećem graditeljskom pothvatu u hrvatskoj povijesti”, zaključio je Sanader.

Premda je njena izgradnja dovršena tek u posljednjih nekoliko godina, autocesta Zagreb – Split ima gotovo četrdesetogodišnju povijest koja seže u sedamdesete godine prošlog stoljeća. Tadašnja predsjednica CK SKH Savka Dabčević-Kučar bila je jedan od začetnika ideje povezivanja kontinentalne Hrvatske s Dalmacijom, pa je tako 1970. počela izgradnja prvog dijela, autoceste Zagreb – Karlovac. Na žalost mnogih, nakon sloma Hrvatskog proljeća izgradnja autoceste proglašena je “nacionalističkom težnjom Hrvata” pa je projekt ubrzo zaustavljen. Ideje o povezivanju Zagreba i Splita obnovljena je 90-ih godina: predsjednik Tuđman i njegovi suradnici nekoliko su puta pokušavali pokrenuti izgradnju pa je još 1993. Tuđman obišao prva gradilišta na južnoj strani Velebita i najavljivao nastavak izgradnje. Ipak, za novoosnovanu tranzicijsku državu u ratu tako velik projekt jednostavno je bio teško ili gotovo nikako ostvariv, pa su radovi bili vrlo usporeni. Promjena je uslijedila u doba Račanove vlade. Premda autocesta nije bila dio SDP-ova predizbornog programa, Račan je početkom listopada 2001. najavio projekt izgradnje autoceste. Odmah potom uslijedile su najžešće kritike na njegov račun, neki su cijeli projekt nazivali neostvarivom i ludom sanjarijom. Ipak, uskoro se oko Račana okupila ekipa stručnjaka u kojoj je najznačajniju ulogu imao tadašnji ministar graditeljstva Radimir Čačić.

“Želja za autocestom Zagreb – Split bila je trajna, još od 70-ih, kad su je zajednički planirali Savka Dabčević-Kučar i moj otac, koji je bio član tadašnje vlade. Međutim, trebalo je sazreti vrijeme i da se nađe netko tko to sve razumije i ima dovoljno stručnog i političkog utjecaja za koncept koji je stabilan i održiv da bi se to moglo realizirati. Kad sam došao u Ministarstvo, složio sam koncept izgradnje autoceste, predložio ga Vladi, Vlada ga je prihvatila, a ubrzo se pokazalo da se cesta može izgraditi i brže, a ne u pet godina kako je prvotno bilo predviđeno. U izgradnji autoceste veliku ulogu imao je Račan. Ja sam bio zadužen za kreaciju i realizaciju, a Račan se brinuo da Ministarstvo financija i druga ministarstva podrže taj projekt. Da toga nije bilo, od autoceste ne bi bilo ništa. Mogao sam sto puta biti u stanju realizirati projekt, ali da netko, u ovom slučaju Račan, nije projekt prihvatio i podržao, ne bi ga ni bilo”, prisjeća se Čačić. “Najvrjednije u mom doprinosu bilo je postaviti model koji izlazi iz okvira jedne godine ili čak četiri godine, koji jamči da se stvari neće započeti pa stati, kao što se to nekoliko puta dogodilo od 70-ih godina. Takvi projekti, ako želimo da postanu realni, traže vrlo široko gledanje i puno elemenata u mozaiku i nije slučajno da to nitko osim nas nije napravio. Ne postoji nijedna tranzicijska zemlja koja je to realizirala, ni velika Poljska, Rumunjska, Mađarska, Češka. Tranzicijske zemlje su po infrastrukturi u kolapsu. Autocesta je razvojni projekt. Država treba biti vrlo stabilna da bi mogla izdržati razvojni projekt, jer on je u tranzicijskim društvima zadnje što dolazi na red. Tranzicijska zemlja se bori za kruh i vodu, ima problema sa svima, umirovljenicima, braniteljima, sve traži rješenje. I sad, gdje su rješenja? Uzeti novac iz razvojnog projekta, jer on u određenom trenutku nikoga ne boli. To je trebalo shvatiti, da netko ima snage presjeći i reći: ‘da, mi se hoćemo odreći političke moći na razini određivanja u budžetu, a i odreći se takve moći na razini četverogodišnjeg budžeta, i dok traje financiranje projekta, 13 ili 14 godina, staviti to izvan političkih okvira’. Izračunali smo koliko to košta, izradili model cestarina, koliko treba dodati iz nekog izvora a koji nije budžet, a to je recimo ta naknada da svaki građanin kad plaća naftni derivat daje 60 lipa za financiranje autoceste. Nekima još uvijek nije jasno da taj iznos ne ide u budžet, nego izravno na račun autoceste, pa se tako premošćuje politička odluka. Sve to su međunarodni ugovori koje je ratificirao Sabor, pa se ne mogu izmijeniti odlukom Vlade, zato to sad i funkcionira ovako. Nije ova današnja vlada tu nešto mogla promijeniti, jer ti ugovori su jači od domaćeg zakonodavstva. I stvar funkcionira. Zato sam ja i rekao kad sam odlazio iz Vlade: može pričati tko što hoće, ali autocesta će se napraviti i točka. Projekti su napravljeni, ugovori su napravljeni, financiranje je zatvoreno, međunarodno ratificirano i gotovo. Ne može se zaustaviti ni da se hoće”, kazao je Čačić.

I doista: premda je bilo zlogukih priča, nakon povratka HDZ-a na vlast u studenom 2003. projekt izgradnje autoceste uspješno je nastavljen. Ministar prometa Božidar Kalmeta i njegov suradnik Zdravko Livaković preuzeli su kontrolu nad zahtjevnim dovršetkom velike autoceste. “Ponosni smo što je autocesta dovršena četiri dana prije utvrđenog roka. Kao državni tajnik za razvitak, ali i kao predsjednik Nadzornog odbora Hrvatskih autocesta, pratio sam nesmetan završetak radova, ali sam i vodio brigu da nova cesta bude maksimalno sigurna i da ima apsolutno sve potrebne dozvole”, rekao je krajem prošlog tjedna Livaković Nacionalovu novinaru.

Troškovi nove nacionalne autoceste prema riječima ministra Božidara Kalmete iznose 18,5 milijardi kuna. No o tom velikom iznosu danas među hrvatskim političarima, bez obzira na stranačku pripadnost, postoji konsenzus: njezina je vrijednost višestruko veća: “Autocesta je izravno isplativa, to se mjeri, ima i multiplikator efekt koji se također mjeri. Kad bismo samo uzeli u obzir povećanje vrijednosti četvornog metra zemlje uz autocestu, ona je već sad isplaćena. Već sad imamo tržišnu vrijednost zemljišta na srednjem Jadranu ili na otocima koja je bitno porasla u odnosu od 18, 5 milijardi, koliko je ukupno bila cijena autoceste. Imam niz prijatelja koji o tome do jučer nisu ni razmišljali, ali danas razmišljaju o Ugljanu kao o prvorazrednoj destinaciji”, ističe Radimir Čačić. “Financijski gledano, od 2014. autocesta više neće trebati dopunsko financiranje nego će prihodi donositi dobit. Budući da smo mi radili konzervativno, nismo sami sebe zavaravali, no realni pokazatelji zapravo su još bolji. Utvrdili smo da imamo puno bolje uvjete kredita nego što smo imali kad smo modelirali, da imamo dulje rokove i niže kamate, da imamo niže cijene nego što smo ih predvidjeli, da imamo bolji rast prometa nego što smo predvidjeli, dakle cijeli niz faktora ovaj je model učinio takvim da mi više nemamo 2013. kao prijelomnu točku, sad je to 2010. Drugim riječima, već za pet godina autoceste će početi financirati državu, a ne obratno. Sjećate se i sami zlogukih glasova ‘kako će to država otplatiti’, ‘jadna Hrvatska’, ‘generacije će plaćati’, sjećate se svih onih priča ‘to je nemoguće’. Ne samo da je bilo moguće, već od 2010. ulazimo u plus. To je vidljivo i iz prihoda koje već sad imamo. Nevjerojatan je primjer i autocesta Zagreb – Rijeka: najozbiljnije i najuglednije dvije kuće koje rade procjene su nam 2001. procijenile da ćemo 2014. dobiti promet i prihod na toj cesti koji smo mi dobili već 2004.”, objašnjava Čačić.

Nakon što završe proslave zbog dovršenja, slijedi razmišljanje o efektima i utjecaju novoizgrađene autoceste. “Utjecaj autoceste je nesaglediv. Infrastruktura je krucijalna za jednu zemlju ili za jednu regiju. Primjerice, statistički i svi drugi pokazatelji za Dalmaciju prije jadranske magistrale koja je izgrađena prije točno 40 godina i, recimo danas, prije početka autoceste, mogu vrlo jednostavno dokazati da je došlo do eksplozije gospodarstva, turizma, na kraju krajeva i demografski utjecaj, kulturološki… Nema ni jednog aspekta življenja koji nije doživio potpunu promjenu prolaskom jadranske ceste. Ova autocesta stvorit će nove zone, doći će do buma turizma i drugih gospodarskih aktivnosti, do svakodnevnog povezivanja jadranskih gradova, Šibenika, Zadra, Splita koji postaju gradovi na pola sata udaljenosti, stanovništvo se zapošljava, komunicira, školuje se. Zagora se pretvara u Toskanu ili Provansu, otvara se prostor Zagore i Like, dobivamo potpuno novu dimenziju koje sada ni sami nismo dokraja svjesni i čije potencijale još ni u naznakama ne iskorištavamo. Važna je i uloga lokalne samouprave, ali i država mora i dalje strateški gurati nove projekte. Zašto u dalmatinskom zaleđu ne bismo izgradili pedesetak golf igrališta? Takvi projekti rađaju sinergiju obale i zaleđa. Sljedeća faza je unapređenje podrumarstva, vinogradarstva, vinske ceste, sve ono što prati visoki turizam… U nekoj mjeri se takvo što već dogodilo u unutrašnjosti Istre, tako da to nije neka nepoznanica za naše ljude. Iz autoceste se može puno toga izvući”, zaključuje Radimir Čačić.

Usporedo s pripremama za nedjeljno svečano otvorenje autoceste Zagreb – Split narušeni su odnosi između bivše i sadašnje hrvatske vlade. Pprije desetak dana Vladin ured za protokol na brojne adrese saborskih zastupnika i drugih uglednika otposlao je pozivnicu za sudjelovanje na otvaranju, a uvršten je i službeni protokol s detaljima poput mjesta i vremena održavanja svečanih govora. Kako je Nacional doznao, u vodstvu najjače oporbene stranke, SDP-a, nemalo su se iznenadili kad su vidjeli poziv koji je bio službeno upućen predsjedniku te stranke i bivšem premijeru Ivici Račanu. “Poziv je bio naslovljen na potpredsjednike i dosadašnje predsjednike Hrvatskog sabora, a poimence su navedena imena Radimira Čačića i Savke Dabčević-Kučar. Iz toga smo zaključili da Račana pozivaju tek kao saborskog zastupnika, a ne kao jednu od najzaslužnijih osoba za uspješnu provedbu projekta izgradnje autoceste. Osim što je samo po sebi smiješno da se na otvorenje službeno pozivaju svi dosadašnji predsjednici Sabora, ali ne i svi dosadašnji premijeri, nitko iz Vlade nije pozvao Račana, za čijeg je mandata izgrađen najveći dio autoceste Zagreb – Split, da održi barem kraći govor”, objašnjavali su čelni ljudi SDP-a. Uvrijeđenost Račana i njegovih najbližih suradnika bila je tolika da su početkom prošlog tjedna čak namjeravali izvući iz televizijskih arhiva njegove izjave otprije tri godine, kad je najavljivao da će autocesta biti dovršena do 30. lipnja 2005. “Tada su po Račanu pljuštale kritike, čak i iz HDZ-a. Neki su ga čak i proglašavali ludim zbog najavljivanja završetka izgradnje autoceste za samo tri godine”, rekao je prošlog tjedna Nacionalovu novinaru jedan Račanov suradnik. U četvrtak, 23. lipnja, Račan je u sjedištu stranke održao konferenciju za novinare koja je tobože bila posvećena konvenciji stranke koja se trebala održati u nedjelju, 26. lipnja, no svima je bilo jasno da želi javno izraziti svoju ogorčenost ponašanjem premijera Sanadera i vladajuće stranke prema njemu. Umjesto žestokog napada na Vladu, Račan se tom prilikom odlučio za blaži ton, pa je prisutnim novinarima objasnio da neće prisustvovati otvorenju autoceste jer se “u isto vrijeme održava SDP-ova konvencija u Zagrebu”. Dodao je kako projekt autoceste Zagreb – Split “nitko ne može svojatati, jer je to projekt hrvatskog naroda”, te na uvijen način kritizirao kićenje Sanaderove vlade perjem projekta koji je izgurala Račanova vlada, govoreći da “nije za taj dernek”. Kako doznaje Nacional, isto poslijepodne Račana je nazvao Sanader i pokušao ublažiti situaciju, no Račan se držao uvrijeđeno i nije reagirao na Sanaderove molbe da ipak prisustvuje svečanom otvorenju autoceste. Tek u jutarnjim satima u petak Račan je popustio pred Sanaderovim nagovaranjima, ali pod uvjetom da mu se dopusti da na otvorenju održi kraći govor. To se i dogodilo, a Račan je ovako prokomentirao svoju odluku da ipak sudjeluje u svečanosti:
“Da sam ovamo trebao doći samo statirati, radije bih ostao na konvenciji svoje stranke u Zagrebu. No budući sam ovamo pozvan da kao bivši premijer ipak nešto kažem, nisam se dvoumio.”

Cijena autoceste
Po 380 kilometara novosagrađene autoceste građani će se voziti po prosječnoj cijeni od 40 lipa po kilometru, što stručnjaci navode kao malo ispod europskog prosjeka cijene autoceste. “Logika je da europski turisti plaćaju otprilike kao i u svojim zemljama. Neki su pitali zašto je završetak radova planiran za 30. lipnja? Bedasto pitanje, pa neće valjda 30. rujna biti završena. Jer 60 posto našeg ukupnog prihoda i prometa je u ta dva mjeseca, i to većinom od stranaca, pa je valjda logično da završimo do 1. srpnja. Imamo europske cijene jer imamo i europske korisnike. Naši ljudi bi, naravno, da je besplatno. Ljudi plaćaju za telefon ne europske, ne svjetske cijene, nego dvostruke cijene i nitko ni da trzne. Ljudi plaćaju kao ludi i razgovaraju kao ludi i smatraju da je to normalno. A u tome nema nikakva troška kad se postavi sustav. Naravno da treba dati neki prostor i omogućiti da se izvan sezone za trajne ili višekratne korisnike daju neki popusti. Imamo jednogodišnje karte, mjesečne karte, naplaćivati više strancima bilo bi protuzakonito, ali ima načina da se to isto napravi, ali da bude u skladu sa zakonima, čim date popuste na učestalost uporabe. Međutim, ima i loših stvari na autocestama. Sustav naplate je loš. Cijeli sustav je postavljen još prije dvije godine, a ne funkcioniraju automatski sustavi naplate sa smart karticama, da samo prolazite. Za to je odgovoran HAC i to je ozbiljan propust. U špicama sezone to bi bitno rasteretilo naplatne kućice i smanjilo gužve”, smatra Radimir Čačić.