Objavljeno u Nacionalu br. 353, 2002-08-21

Zlatko Rendulić, inženjer aeronautike, koji objavljuje djela s područja aeronautike, astronautike, tehnologije suvremenih oružja i vojnih doktrina, svojevremeno redoviti profesor strategije u Centru za strategijske studije ‘Maršal Tito’, a od 1985. gostujući profesor na ljubljanskom sveučilištu, predviđa sljedeće udarce globalnih terorista i predviđa kojima će SAD pokušati neutralizirati te prijetnje

Dok vijesti o globalnom terorizmu i mjerama kojima najveća sila želi neutralizirati te prijetnje sustižu jedna drugu – u starom domu obitelji Rendulić u Jastrebarskom razgovaramo s dr. Zlatkom Rendulićem. Našeg sugovornika, nekadašnjeg probnog pilota, fizička kondicija ne izdaje ni u odmakloj trećoj životnoj dobi, a intelektualna radoznalost, odmara se rješavanjem matematičkih problema, ne popušta nimalo, osobito kad je riječ o strategijskim kretanjima u suvremenom svijetu. Njegova karijera može se ocrtati u nekoliko poteza.

Rođen je 1920. u poznatoj obitelji odvjetnika, diplomirani je inženjer aeronautike, postdiplomac na Cornellu (SAD), magistar tehničkih znanosti na University of Michigan, doktorirao je na optimizaciji trajektorija leta zrakoplova i projektila, objavio niz djela s područja aeronautike i astronautike, kao i tehnologije suvremenih oružja i vojnih doktrina. Na temelju objavljenih radova primljen je za punopravnog člana IAA (International Astronautical Academy), izabran je za redovitog profesora strategije u Centru za strategijske studije “Maršal Tito”, umirovljen je 1980. kao general pukovnik JNA te pomoćnik načelnika generalštaba za znanstveno-istraživački rad. Od 1985. gostujući je profesor na ljubljanskom sveučilištu.

Al Qaida organizirana je kao prava holding kompanija, sposobna da u mnogim zemljama osigura veliku financijsku potporu samoubilačkim odredima

NACIONAL: Koje velike opasnosti, po vašem viđenju, danas prijete svijetu? – Dovoljno je spomenuti dvije. Najprije globalno onečišćenje koje se dosad nije ozbiljno shvaćalo, ali zato ide svojim postojanim tijekom. Druga prijetnja, globalni terorizam, za svijet je još ante portas, ali ne i za SAD, gdje se probio duboko kroz ulazna vrata i 11. rujna 2002. nanio dosad najteži udarac u povijesti te države, s kojim se ni Pearl Harbor ne može mjeriti.
Dobro se zna da je SAD po glavi stanovnika najveći zagađivač Zemljine atmosfere ugljičnim dioksidom (efekt staklenika), što izaziva teške klimatske poremećaje na našem planetu. Tim promjenama bit će najteže pogođene upravo nerazvijene zemlje, produbit će se već sada nepremostiv jaz između razvijenih i nerazvijenih. A upravo taj jaz djeluje kao velika potpora globalnom terorizmu.

Nevidljivi kraci jednog polipa

NACIONAL: Borba protiv globalnog terorizma pretvara se povremeno u pravi rat, koji uopće nije sličan dosadašnjima. – U klasičnom ratu postojao je poznati neprijatelj sa svojom zastavom, svojom vojnom silom i infrastrukturom u poznatoj zemlji ili alijansi nekoliko država. Kad se njegova vojna sila slomi i infrastruktura jednom uništi, nestaje i prijetnje – pa bila ona globalnih razmjera, kako je to u nedavnoj prošlosti bilo s nacističkom Njemačkom.
Globalni terorizam mogao bi se usporediti s polipom, kojem je katkad vidljiv samo jedan krak, dok magla obavija njegovu infrastrukturu s vrlo jakom financijskom potporom, raširenom u mnogim zemljama. Možda je negdje, kao u Afganistanu, dulje vrijeme eksponiran jedan krak tog polipa. No njegovo uništenje ne znači ujedno i uništenje tog ogromnog polipa.

NACIONAL: U strategijskim procjenama vi se služite i matematičkom disciplinom, poznatom kao “teorija igara”. Kakve rezultate daje njena primjena? – Teorija igara omogućuje da se, uz primjenu računa vjerojatnosti, predviđa ishod sukoba modernih vojski. Uz pretpostavku da se “igrači” koriste racionalnim načinom prosuđivanja činjenica, traži se optimalan rezultat primjenom svih vojnih potencijala u sustavu ljudi i oružja. Pod teoriju igara mogu se, primjerice, podvesti ratovi između Rima i Kartage. To je bila čista igra dvaju tzv. igrača nulte sume. Nulta suma znači da je ukupan dobitak jedne strane ujedno i ukupan gubitak za drugu stranu. Rimski senator Katon Stariji nije znao za teoriju igara, ali je jasno naznačio osnovnu strategiju Rima poznatim završetkom svih svojih istupanja u Senatu: “Ceterum autem censeo Carthaginem delendam esse” (Uostalom smatram da Kartagu treba razoriti). Fizičkim uništenjem Kartage Rim je postao velesila u tada poznatom svijetu, na Sredozemlju. Nastao je monopolarni sustav odnosa, koji je potrajao dulje vrijeme.

‘Prljava’ bomba je uređaj s jakim klasičnim eksplozivom usred omotača ispunjenog česticama koje stvaraju veliku radijaciju: ona ne bi izazvala veliku smrtnos ali bi bila katastrofa za New York jer bi sve kontaminirane zgrade trebalo srušiti

NACIONAL: Ali hladni rat između SAD-a i SSSR-a ne može se podvesti pod igru dvaju igrača nulte sume? – Ne, jer bi nuklearni sukob značio nultu sumu za obje strane, njihovo uzajamno uništenje. SAD je postao jedinom velesilom onda kad se druga velesila, kao posljednja od velikih imperija, urušila kao nekom implozijom. Nakon više tisućljeća oblikovao se ponovno monopolarni sustav odnosa u današnjem globalnom svijetu. Vojnu i ekonomsku moć SAD-a pokazuje vojni proračun od oko 320 milijardi dolara godišnje, a ruski iznosi oko 40 milijardi, kineski oko 38. Osim toga, SAD vodi u najnovijim projektima svih vrsta vojne tehnike. No ipak mu nedostaje iskustvo u diplomatskom ponašanju jedine svjetske velesile, jer je u taj status uletio suviše rano u svom razvoju i spletom okolnosti, kad se druga velesila raspala sama od sebe.

Europa – ekonomski div, a vojni patuljak

Dok su se u zaoštrenom multipolarnom sustavu odnosa 19. stoljeća rađale velike oružane snage Francuske, Pruske, Rusije i Austrije, SAD je u cijelom tom stoljeću uspio voditi samo jedan pravi rat, i to građanski između Sjevera i Juga. Jedan od tada najvećih vojnih teoretičara u svijetu, Helmuth Moltke, odredio se prema tom ratu riječima: “Ne zanima me proučavanje pokreta naoružanih rulja.” Nije samo Moltke tako mislio o američkoj vojnoj sili, slično su je vidjeli i drugi najveći stratezi tadašnje Europe.
Te, nekad impozantne europske vojske danas su u europskom dijelu NATO-ovih snaga tek minorna vojna sila. Ujedinjena Europa je ekonomski div, a vojni patuljak. Europski dio NATO-ovih snaga ostaje vojna sila minorne vrijednosti, dok ne stvori vlastite snage za brzo djelovanje. Moltke stariji pripadao je generaciji mojih djedova, od njegova vremena proteklo je tek 150 godina. To očito nije dovoljno za mladu velesilu da postane sposobna voditi svjetske poslove, da točno predviđa događaje i da ne djeluje post festum.

Nova doktrina: ‘Not bear, but many snakes’

NACIONAL: Iz slike današnjeg monopolarnog svijeta slijedilo bi da se jedno vrijeme ne očekuju veliki ratovi, poput onih u nedavnoj prošlosti? – Možda između Indije i Pakistana i eventualno još negdje u svijetu može izbiti takav rat, ali to ne mijenja opće stanje stvari. No veliki ratovi su ustupili mjesto golemom broju mjesnih, regionalnih, etničkih, vjerskih i tko zna kakvih malih ratova i sukoba niskog i srednjeg intenziteta. Za smirivanje nekih od tih sukoba SAD je izravno zainteresiran, jer mir u određenim regijama svijeta smatra svojim strategijskim interesom. Ipak, za nove uvjete u svijetu SAD nije uspio na vrijeme smisliti i novu vojnu doktrinu kao odgovor na nove izazove. U Pentagonu postoje slikovita razmišljanja, po kojima je SAD u prošlosti bio u položaju lovca, upućenog u borbu protiv opasnog medvjeda, grizlija. To je bila opasna situacija, ali jednoznačno određena u pogledu vojnih ciljeva i sredstava. Sada taj lovac ide džunglom i močvarom, punom otrovnih zmija i škorpiona. Oni vrebaju sa svih strana, dok lovac uopće ne može odrediti ni mjesto ni trenutak kad će biti napadnut. Sve naoružanje, koje mu je trebalo za borbu protiv grizlija sad mu ne znači skoro ništa. Zato se javlja potreba za odmazdom na tzv. hibridne – mješovite, višeslojne – prijetnje i za odvraćanje regionalnih prijetnji. Sva ta razmišljanja svedena su na doktrinarnu postavku: “Not bear, but many snakes” (Ne medvjed, nego mnogo zmija).

‘Delfijska’ kompleksnost prijetnji

NACIONAL: Na kakve udare globalnog terorizma računaju danas planeri strategije SAD-a? – Vjerovalo se da će globalni terorizam nastaviti s napadima na američke baze i vojnike izvan SAD-a, kao što su bili napad kamionom-bombom u Saudijskoj Arabiji, samoubilački napadi čamcima punim eksploziva na američke brodove u Jemenu i sl. Očekivao se i kemijsko-biološki napad malih razmjera, antraksom i botulinom, jer su islamski fundamentalisti došli do tih sredstava putem ruske mafije. U takvim procjenama došlo je do napada na New York i Pentagon 11. rujna 2001. – do napada divovskih razmjera i isto takvih posljedica. Al Qaeda se pokazala kao pravi dinosaur među zmijama. Ubrzo se shvatilo da je organizirana kao prava holding kompanija, sposobna da u mnogim zemljama osigura veliku financijsku potporu samoubilačkim odredima. Među tim odredima ima i mnogo “spavača”, koji žive kao obični građani, u kojima je teško nazrijeti buduće fanatične samoubilačke napadače. Prisjetimo se, napadi u SAD-u izvršeni su američkim putničkim zrakoplovima, još punim goriva. Piloti-otmičari završili su osnovni tečaj u SAD-u, a neki su na simulatorima uvježbavali uzlijetanje i slijetanje. Kad se sve to naknadno povezalo, zaključilo se da je Al Qaeda možda samo jedna od poluga u holding kompaniji globalnog terorizma. Ona raspolaže skoro neiscrpnim rezervoarom nejasnih prijetnji, s ljudima koji nemaju što izgubiti. Očekuje se da će delfijska kompleksnost tih prijetnji ostati i nakon poraza na jednome mjestu, u Afganistanu. Termin “delfijski” povezan je s antičkim helenskim proročištem u Delfima kojeg su se poruke, poznate po stilu “Ibis redibis…”, mogle po pravilu tumačiti na razne načine.
Sve je to utjecalo da SAD poduzme goleme mjere za povećanje svoje sigurnosti, a rat protiv globalnog terorizma ima u ovom trenutku dominantnu ulogu u tim mjerama. One uzimaju u obzir i buduće prijetnje oružjem masovnog uništenja, koje teroristi mogu dobiti od “osovine zla”, kako u SAD-u nazivaju Sjevernu Koreju, Irak i Iran. Ukratko, poslije 11. rujna više ništa nije kao prije, a pogotovo ne u strategijskim razmišljanjima u SAD-u.

Nakon rata u Afganistanu

Rat u Afganistanu pokazao se uspješnim u uništavanju oružanih snaga talibana i pripadnika Al Qaede, koji su i bili predviđeni da budu žrtvovani. Ali…

NACIONAL: Glava Al Qaede nije uništena… – Unatoč mjerama na granici s Pakistanom i angažiranju goleme senzorske tehnike, nije se uspjelo u jednom od glavnih ciljeva rata. Glavnu bombardersku snagu činilo je 18 teških bombardera boeing B-2 i B-52, koji su bacili 4700 tona bombi na izabrane ciljeve bez teškoća, kad je afganistanska protuzračna obrana ubrzo slomljena. Za njih i za zrakoplove F-14 i F/A-18, koji su polijetali s nosača aviona u Indijskom oceanu, ciljeve su pronalazile bespilotne letjelice “predator” i “global hawk” s prvorazrednom senzorskom tehnikom. Ona i pri lošem vremenu i debelom sloju oblaka pronalazi ciljeve veličine kamiona ili ulaza u pećinu. Bomba JDAM (Joint Direct Attack Munition) mase jedne tone pogađala je s točnošću od tri metra. Najteža bomba imala je 15.000 lb (oko 7,5 tona), a bacali su je na veće koncentracije trupa talibana i Al Qaede kod Mazar i Sharifa i Kandahara. Preživjeli više ne bi bili sposobni za borbu, pa su ih bez teškoća zarobile snage Sjevernog saveza i drugih američkih saveznika, uz minimalnu pomoć Amerikanaca sa zemlje.
No ni Bin Laden ni neki visoki članovi njegove organizacije nisu uhvaćeni, unatoč zatvaranju granice i unatoč visokim nagradama, raspisanim za njihovo zarobljavanje. Ne zna se je li Bin Laden uopće živ, ili netko u njegovo ime šalje Americi poruke da će uskoro uslijediti terorističke akcije.

Dosadašnja vojna doktrina SAD-a slikovito se opisivala kao borba protiv opasnog medvjeda, no sada lovac ide džunglom prepunom zmija protiv kojih ne pomaže staro oružje

NACIONAL: Kakvi se napadi spominju u tim scenarijima? – Premda je predsjednik Bush označio Sjevernu Koreju, Irak i Iran kao “osovinu zla” koja radi na nuklearnoj bombi, takvo se oružje teško može stvoriti u potpunoj tajnosti, uz pomoć kupljenih znanstvenika. No u SAD-u se radi na antibalističkom sustavu koji bi trebao zaustaviti rakete srednjeg dometa s nuklearnim bojnim glavama. Ipak će proći još neko vrijeme dok globalni terorizam dođe do tog stupnja mogućnosti. Dotad globalnom terorizmu ostaje kao instrument golema raznovrsnost samoubilačkih napada, u kojima bi moglo doći i do nove primjene kemijsko-biološkog oružja. Snage globalnog terorizma razvijaju nove metode bakteriološkog ratovanja, imaju svoje laboratorije i znanstvenike. Smatra se da žele izazvati epidemiju velikih boginja i modificiranog virusa gripe. Bio bi to virus sličan ”španjolki”, koja je pri kraju Prvog svjetskog rata odnijela oko 20 milijuna žrtava ili više ljudi nego što je poginulo na svim njegovim bojištima. Takva bi bolest u početku imala simptome koji se ne razlikuju od obične gripe, ali kad se razvije, postaje fatalna. Mnogi znanstvenici takvu mutaciju virusa gripe smatraju mogućom i intenzivno rade na tome da bolje upoznaju viruse i načine borbe protiv njih.

NACIONAL: Nije li tu ipak riječ o maču s dvije oštrice? – Da, mnogi liječnici smatraju da nije lako izazvati epidemiju velikih boginja, a da ne stradaju i oni koji su je potaknuli. No takav rizik malo znači za fanatične samoubojice, koji bi se prihvatili takvog zadatka. Treba li podsjećati da u gotovo svim europskim zemljama i u SAD-u više nema cijepljenja protiv velikih boginja? Zbog te ogoljenosti pred mogućom prijetnjom, sada se u SAD-u užurbano stvaraju zalihe cjepiva protiv uzročnika variolae verae.

Dovoljno za prvorazrednu paniku

NACIONAL: Što je tzv. prljava nuklearna bomba? – To bi moglo biti sljedeće važno oružje globalnog terorizma. Zapravo, naziv i nije odgovarajući, jer nije riječ o bombi s nuklearnom reakcijom nego o uređaju s jakim klasičnim eksplozivom, usred omotača ispunjenog česticama koje stvaraju veliku radijaciju. Eksplozija takve bombe ne bi izazvala veliku smrtnost, u usporedbi s nuklearnom reakcijom, primjerice, nad Hirošimom ili Nagasakijem, ali bi izazvala silnu paniku i goleme materijalne štete. Zgrade, u blizini kojih bi eksplodiralo takvo oružje, ne mogu se dekontaminirati normalnim postupcima, moraju se srušiti i materijal odvesti na udaljeno mjesto. Naime, nakon eksplozije, sitne radioaktivne čestice iz omotača “prljave bombe” prodiru poput metalnih iglica duboko u zidove zgrada, kao sačma iz lovačke puške. Što bi značila takva eksplozija izazvana u blizini simbola, kakvi su Bijela kuća u Washingtonu ili Kip slobode u New Yorku, nije teško zamisliti.
Sjetimo se kakve su bile reakcije na streljivo s osiromašenim uranom u zrnima avionskog topa na jurišnom zrakoplovu A-10. Zračenje nakon eksplozije “prljave bombe” bilo bi znatno veće, iako ne i katastrofalno. No sasvim dovoljno za prvorazrednu paniku. Zbog njezina zračenja, postavljanje takve bombe bila bi smrtna opasnost i za one koji njome rukuju, ali fanatični samoubojice zbog toga ne bi odustali od svog zadatka.
U svakom slučaju, prah s porama antraksa, bolesti kakva se nedavno pojavila i među doniranim ovcama u BiH, bit će, u pismima, još neko vrijeme prikladan da zaplaši političare i senatore. No ako teroristi uspiju s velikim boginjama i modificiranim virusom gripe, kao i s postavljanjem “prljave bombe”, bit će to zbilja gadna stvar.

OSOVINA ZLA
Irak, Iran i Sjeverna Koreja pružaju logističku podršku teroristima

Sadam Husein trenutačno je prvi neprijatelj Sjedinjenih Američkih Država. George Bush smatra da Irak predvodi “osovinu zla”, koju još čine Iran i Sjeverna Koreja. Te zemlje, uz pomoć kupljenih znanstvenika, rade na nuklearnoj bombi zbog čega je SAD krenu u izgradnju antibalističkog sustava koji bi trebao zaustaviti rakete srednjeg dometa s nuklearnim glavama. SAD se posebno boji da će zemlje “osovine zla” opskrbiti teroriste oružjem za masovno uništenje, od “prljave bombe” do biološko-kemijskog oružja, zbog čega su upravo te zemlje prve na udaru Bushova aparata.