Objavljeno u Nacionalu br. 718, 2009-08-18

NA PODRUČJU VOJARNE KOVČANJE sagrađeno je barem šest novih objekata bez građevinske dozvole

U uvali Kovčanje, jednoj od najljepših uvala na otoku Lošinju koja je udaljena 4 kilometra od grada Malog Lošinja i nalazi se neposredno uz cestu koja vodi do grada, vojni vrh je u ova krizna vremena odlučio napraviti apartmansko naselje i odmaralište i to bez građevinske dozvole. Ne radi se o adaptaciji ili sanaciji vojarne kako se to često može čuti iz MORH-a kako bi se prikrila stvarna svrha radova već se zaista radi o posve novim apartmanskim objektima koji se grade uz blagoslov Uprave za graditeljstvo MORHa u što se uvjerio Nacional koji je prošlog tjedna snimio cjelokupno područje vojarne Kovčanje. Do sada niti jedna građevinska inspekcija u dvije godine, od kada se provode građevinski radovi u vojarni Kovčanje, nije obišla teren premda je bilo poziva za to.

Uspoređujući satelitske snimke iz zraka napravljene prije nekoliko godina uz pomoć Google Earth programa i prošlotjednih fotografija koje je Nacional snimio iz zraka nedvosmisleno se može reći kako je na području vojarne Kovčanje izgrađeno barem šest novih objekata bez građevinske dozvole. Da se tamo planiralo izgraditi apartmansko naselje a ne samo sanirati postojeće objekte otkriva i službeni dokument MORH-a pod nazivom “Godišnje izvješće o obrambenoj spremnosti” iz 2007. gdje se, između ostalog kad je riječ o nabrajanju projekata koji bi se trebali graditi ili obnoviti u budućnosti, tvrdi: “…zgradu Uprave za obranu Dubrovnik, adaptaciju građevine u vojarni Domobranska u Karlovcu, zamjenskog smještajnog objekta u Gašincima, smještajni apartmanski objekt u vojarni Kovčanje, komunikacijski tornjevi na Učka i Rota i Glavni ulaz u vojarnu Croatia”. Kada je Nacional saznao o izgradnji novih objekata u vojarni Kovčanje, a ne samo sanaciji ili adaptaciji postojećih, zatraženo je od MORH-a pojašnjenje, jer se neslužbeno iz vojnih izvora saznalo da je riječ zapravo o odmaralištu za najviše vojne dužnosnike, a sve druge aktivnost unutar vojarne su paravan kako bi se to prikrilo. Premda je iz neobjašnjivih razloga Nacionalu bio zabranjen dolazak, obilazak ili fotografiranje spomenutih objekata koji su ograđeni žicom u sklopu vojarne Kovčanje, što je uopće i prvi takav slučaj zabrane kad su u pitanju vojarne kao da je riječ o nekakvoj raketnoj bazi s podzemnim tunelima ili slično, Nacional je uspio snimiti cjelokupno područje Kovčanja iz zraka i uvjerio se kako su svi objekti posve novi, odudaraju od klasičnih smještajnih objekata u ostalim vojarnama u Hrvatskoj, a nekima nedostaje samo još fasada.

Uz obalu je napravljena šetnica s rasvjetom, a tik uz more nasuprot sporednog ulaza u vojarnu stoje tri tek sagrađene kuće prizemnice. Zbog izgradnje ovih triju kuća vojska je srušila dva od ukupno četiri skladišna objekta, dok se više novih objekata nalazi skriveno pod borovom šumom. Uz ove tri kuće na samoj obali nalazi se besprijekorno pokošen travnjak sa stolovima i stolicama, te položenim suncobranom. Stotinjak metara dalje kupala su se djeca, a viđeni su i neki “turisti” na ribanju. Neposredno uz obalu su se mogli primijetiti i parkirani osobni automobili s krovnim nosačima za prtljagu. Na apartmanskim objektima u središtu uvale nalaze se terase sa stolovima i stolićima, te suncobrani. Pored najvećeg objekta, koji sliči manjem hotelu, u samoj uvali neposredno uz more napravljena je velika terasa s ugrađenom tendom na kojoj piše “Bojna za specijalna djelovanja”, a za dobro raspoloženje “turista” napravljena je i kamena kućica gdje je prostor za roštilj i ražanj. Ako se automobilom dolazi iz pravca Osora, tada se može vidjeti glavni ulaz u vojarnu Kovčanje do kojeg vodi odvojak s glavne ceste. Nastavi li se voziti cestom još dva kilometra uz samu vojarnu nailazi se na odvojak puta s desne strane s kojim se nakon približno 300 metara može doći do drugog ulaza u vojarnu. Upravo na ovom dijelu pristupne ceste do drugog ulaza u vojarnu nalaze se kuće u privatnom vlasništvu ljudi koji će za bilo kakvu adaptaciju morati tražiti dozvolu MORH-a dok istovremeno vojska gradi bez dozvole. Bilo bi zanimljivo dobiti uvid u stanje kakvo je zatečeno odlaskom JNA i usporediti ga s današnjim. Osim apartmanskih objekata, u vojarni je sagrađen i vjerski objekt. Posve je sigurno kako JNA na Kovčanju nije imala niti jedan vjerski objekt. Sada je to promijenjeno, jer se general Josip Lucić osobno angažirao zbog svojih bliskih veza s vojnim ordinarijatom i Crkvom općenito da se i na Kovčanju sagradi vjerski objekt Katoličke crkve. Još u listopadu 2008. generalni vikar Vojnog ordinarijata mons. Josip Šantić se u vojarni Kovčanje susreo s generalom zbora Josipom Lucićem.

Zajedno su uz predstavnika Službe za graditeljstvo MORH-a obišli vojarnu te utvrdili konkretne potrebe Vojnog ordinarijata za prostorom u vojarni Kovčanje kao i vremenske rokove i načine uređenja tih prostorija. Tako je i Crkva dobila smještaj na elitnoj lokaciji. I dok se mladim ročnicima, koje se intenzivno pozivalo na dragovoljno služenje vojnog roka, zbog nedostatka financija ukida dopunsko zdravstveno osiguranje, dok profesionalni vojnici koji neposredno pred sam odlazak u misiju obilaze trgovačke centre kako bi uzeli opremu za transport opreme, vojarna za 21. stoljeće u Petrinji i dalje ostaje samo znanstvena fantastika. Dok hrvatski vojnici još uvijek nemaju poštenu kuhinju u vojarnama, vojni vrh brine za elitni turizam. Ne samo da su oružane snage započele s radom na izgradnji odmarališta suprotno usvojenim dokumentima u hrvatskom saboru kao što je Dugoročni plan razvoja oružanih snaga, već se i natječaji za radove u vojarni Kovčanje raspisuju tijekom najveće financijske krize u državi i to 7. srpnja 2009. U službenim dokumentima MORH-a izričito se navodi kako će radovi u vojarni Kovčanje biti izvođeni u vremenu od 2011. do 2015., odnosno tek za dvije godine i vojarna Kovčanje je označena posljednjim trećim prioritetom obnove. Međutim, za generale ono što piše u dokumentu očito ne vrijedi. Kad je Nacionalov novinar prošlog tjedna upitao jednog visokog vojnog časnika zbog čega javnost odnosno novinari ne smiju obići vojarnu Kovčanje i snimiti objekte, odgovorio mu je kako on ne vidi niti jedan razlog za takvu zabranu, ali s druge strane da niti njemu još nije posve jasno kakva je namjena te vojarne, je li to odmaralište ili centar za ronilačku obuku ili nešto treće.

Zapravo, Nacionalov sugovornik je bio u pravu, jer smo dobili i službeni odgovor MORH-a u kojem nam niti jednom riječju nisu htjeli odgovoriti na pitanje kolika je površina vojarne i objekata koji su obuhvaćeni građevinskim radovima, koja su sredstva utrošena i koja su planirana da se utroše. U odgovoru MORH-a stoji: “Objekti imaju široku primjenu kako za MORH i OS RH. Odlukom Vlade Republike Hrvatske Kovčanje je proglašeno vojnom lukom. Od velikog broja aktivnosti koje se na ovoj lokaciji odvijaju, navest ćemo samo najvažnije. Na navedenoj lokaciji smještena je postrojba za aktivnosti na moru i podmorju, akcije traganja i spašavanja. U Kovčanju su smješteni i helikopteri i posade za traganje i spašavanje tijekom protupožarne sezone. Odlukom ministra obrane RH u Kovčanju je ustrojen Centar za rehabilitaciju pripadnika OS RH s obiteljima nakon povratka iz mirovnih misija, kao jedna od iznimno bitnih aktivnosti. U Kovčanju se odvijaju razni oblici edukacije pripadnika MORH-a i OS RH, stručna usavršavanja, mini-konferencije s područja obrane. Nadalje, vojnu luku Kovčanje MORH i OS RH koriste i za međunarodne vojne razmjene sa zemljama saveznicama. Ovaj se objekt koristi za duhovne vježbe pripadnika OS RH u organizaciji Vojnog ordinarijata. Vojni ordinarijat također u Kovčanju organizira odmor djece pripadnika OS RH i veterana Domovinskog rata. U njemu se organizira i kamp za kadete vojnih škola OS RH. Temeljem ugovora o međusobnoj suradnji između Ministarstva obrane i Hrvatskog olimpijskog odbora vojnu luku koriste i športski klubovi. U Kovčanju se organiziraju i ljetne škole temeljem suradnje s Fakultetom političkih znanosti. U vojnoj luci prihvaćaju se i strana vojna izaslanstva. Nadalje, vojnu luku Kovčanje koristi i Obalna straža.”

Iz svega ovoga se vidi kako se radi o klasičnom apartmanskom odmaralištu, jer je pristup dozvoljen djeci, studentima, sportskim klubovima i slično. Naravno, vojni vrh nije mogao graditi apartmane samo za sebe, pa je tako da bi opravdao investiciju u dokumentima zapravo naveo kako će to biti centar za sve i svašta, a u stvarnosti će ga najviše koristiti oni sami. Tako će Kovčanje biti mjesto duhovnih vježbi kao da vojnici nemaju crkvu u svojim mjestima boravka. Zgrada vojnog ordinarijata u Zagrebu je toliko velika da se duhovne vježbe mogu održavati svaki tjedan za stotine pripadnika hrvatske vojske. Najapsurdnije je postojanje nekakvog centra za rehabilitaciju vojnika nakon povratka iz mirovnih misija i to s njihovim obiteljima. U stvarnosti, svi oni kada se vraćaju svojim obiteljima nakon šest mjeseci žele pod svaku cijenu otići što dalje od vojske i žičane ograde, puške i odore na pravi odmor. Umjesto toga, u Kovčanju bi zajedno s djecom svakodnevno gledali vojne specijalce maskirane ratničkim bojama kako idu na tjelovježbe. Kakva bi to tek rehabilitacija bila. Očito je da se elitni besplatni turizam hrvatskih generala morao prikriti ovakvim centrima, ljetnim radionicama i slično, jer se sve to nabrojano moglo organizirati i u bilo kojem drugom dijelu Hrvatske.