Deset je godina otkad je umro Fadil Hadžić. Brojna su zanimanja kojima se bavio, ali unatoč tome što je bio uspješan novinar, što je snimio čak 17 igranih i 5 dokumentarnih filmova, imao više od 20 samostalnih izložbi, za sebe je rekao da je po zanimanju književnik, jer jedino se time bez pauze bavio zadnjih 50-ak godina. Fadil Hadžić bio je čovjek velike kreativne energije. Par tjedana prije svoje smrti u novinskom intervjuu je rekao:

“Ovisnik sam o novinama i dan ne počinjem bez njih. Današnje novinarstvo je sasvim različito, nekad je ideologija, a to je bila komunistička partija, bila glavni urednik svih listova. Svi listovi su izgledali sivo, kad sam to pokušao promijeniti preko noći sam smijenjen. Danas je štampa nešto deseto, ima veliku slobodu čak veću nego na zapadu, jer ovdje novinar danas može napisati sve što mu padne na pamet. U novinama ima i dosta neprovjerenih stvari, danas pročitate jedno, za tri dana drugo o istom događaju. Ali zato danas novine imaju kolumniste, u Hrvatskoj postoji 30 – ak kolumnista koji su na izuzetnom rangu, njihove kolumne su mala književna djela i to je ono što novinama daje jednu ozbiljnost. Nisam siguran bi li volio raditi u novinama danas, a nisam ni mlad da svaki dan skačem iz jedne u drugu vatru. Štampa danas živi jedan svoj novi život, vidjet ćemo kako će to ići. Kao što ni knjigu nisu uništili radio i televizija, tako neće ni novine ukinuti ništa, pa ni internet.”