Nacional je tijekom proteklog vikenda otkrio kako u miljeu investicijskog bankarstva daju sasvim novu dimenziju poslovnom uspjehu mlade hrvatske poduzetničke zvijezde Mate Rimca, čije je poslovno središte nadomak Zagreba prošloga tjedna posjetila čelnica Europske komisije, njemačka političarka Ursula von der Leyen.

Dugogodišnji investicijski bankar s bogatim međunarodnim iskustvom tek je jedan od poslovnih izvora koji su za Nacional ustvrdili da se Matu Rimca može smatrati spasiteljem njemačke autoindustrije, a u prilog tim tvrdnjama ponudio je više argumenata, navodeći da se u tomu treba tražiti i ključne razloge naglašeno pozitivne reakcije predsjednice Europske komisije nakon posjeta njegovoj tvrtki.

Taj izvor o tomu kaže: “Rimac bi dugoročno mogao postati spasilac njemačke autoindustrije, koja gotovo puna dva desetljeća kasni u proizvodnji elektromotora za autoindustriju. I to zato što su suviše dugo bili opčinjeni dizel motorima. Pa kada su shvatili da se nakon pojave Tesle na svjetskom tržištu počinje mijenjati kompletan kut gledanja na autoindustriju, nužno su trebali premostiti jaz nastao zbog njihove strateške zablude. Tu je ključ Volkswagenova interesa za ulaganje u Rimčev potencijal razvoja baterija za automobile. Možda Rimčev uspjeh nije toliko velik koliko je velik njemački podbačaj na tom polju. Rimca su, uz sve to, još i dobro savjetovali. Zadržao je kontrolu nad tehnologijom, izdvojio je to u posebnu nišu, a ušao u Bugatti, koji je tek odnedavno nakon brojnih posrtanja počeo proizvoditi novac. Pojednostavljeno govoreći, Bugatti ne vrijedi ništa, Rimčeva baterija i patenti vrijede jako puno. Njemačka vozila dobit će hrvatske baterije, a Rimac je dobio suvlasništvo u onomu što hrvatski i balkanski mentalitet podjednako vole – svjetski afirmiranom brendu Bugatti. Možda se čak u tom kontekstu Rimac i jeftino prodao, ali sigurno je u tomu tajna velikog oduševljenja Ursule von der Leyen, koja je njemački politički kadar par excellence i europski birokrat.“

Isti izvor navodi da je već na ovoj razini, pa čak i da sve to jednom propadne, Rimac učinio više za hrvatsku ekonomiju od svih ulaganja u državne tvrtke od hrvatskog osamostaljenja do danas.

Da takve smjele procjene poslovnog uspjeha Mate Rimca i proglašavanje Rimca mogućim spasiteljem njemačke autoindustrije mogu imati priličnog uporišta u realnosti, pokazuju i neka recentna zbivanja povezana s Volkswagenom. Tvrtka je to koja je od 2015., kada je otkriven skandal s manipulacijama računalnim programima u vozilima koja su dopuštala veće zagađenje okoliša nego što je bilo prikazano u testnim uvjetima, platila više od 32 milijarde dolara kazni. A sudski postupci oštećenih klijenata i kupaca tek se zahuktavaju, dok je Volkswagen zatražio čak milijardu eura odštete od bivšeg generalnog direktora Martina Winterkorna, u čijem se mandatu ta prijevara stoljeća s ispušnim plinovima dizel-motora i dogodila. U takvom poslovnom ozračju Volkswagen se počeo agilnije okretati električnim vozilima.

A ti su trendovi Hrvatsku prošloga tjedna, vjerojatno prvi put od osamostaljenja, u vodećim europskim i svjetskim poslovnim medijima svrstali u kontekst jedne uspješne poslovne priče, koja bi trebala imati i dalekosežne pozitivne posljedice na domaće gospodarstvo.

Preuzimanje Bugattija, jednog od najpoznatijih svjetskih proizvođača automobila, Matu Rimca učvrstilo je na poziciji najinovativnijeg hrvatskog poduzetnika. U suradnji s njemačkim Volkswagenom, vlasnikom Porschea, Rimac je zaključio posao dosad nezabilježen u hrvatskoj poslovnoj povijesti. Hrvatska je, kada je gospodarstvo u pitanju, debelo na začelju Europske unije te se može pohvaliti da je po svim bitnim pokazateljima lošija samo Bugarska. Države poput Češke i Slovačke trebale su biti putokaz kako Europska unija može pomoći jednoj zemlji u podizanju ekonomije, ali u osam godina članstva u EU-u, Hrvatska se nije ni približila rezultatima jedne Slovačke koja je u kratkom roku postala država koja u prosjeku proizvodi najviše automobila po glavi stanovnika na svijetu. Baš iz tih razloga poslovni pothvat Mate Rimca mogao bi biti prekretnica u evoluciji hrvatskog gospodarstva. Mate Rimac je s ekipom iz vodnjanskog Infobipa, čija se vrijednost procjenjuje na više od milijardu dolara, i zagrebačkog Nanobita koji je nedavno prodan švedskoj Stillfront Grupi za 100 milijuna dolara, predvodnik novog vala hrvatskih poduzetnika na čijim bi uspjesima moglo napokon prodisati godinama gušeno hrvatsko gospodarstvo.

Koliko je uspjeh Mate Rimca važan za Hrvatsku, pokazuje i činjenica da je samo par dana nakon što je u Dubrovniku objavljena vijest o stvaranju nove tvrtke imena Bugatti Rimac, sjedište Rimčeve tvrtke u Sv. Nedelji posjetila i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen koja je nešto ranije premijeru Andreju Plenkoviću na sjednici Vlade potvrdila da je Hrvatskoj odobreno 6,3 milijarde eura iz europskog plana oporavka. Posjet šefice Europske komisije Rimčevoj tvrtki potvrda je i da je ova vlada povukla jedan od rijetko dobrih poteza kada je poduprla Matu Rimca, iako je baš ta stavka jedna od najčešćih kritika upućenih tom mladom poduzetniku. Međutim, nakon posjeta Ursule von der Leyen, a pogotovo nakon objave o preuzimanju Bugattija, vrlo je vjerojatno da će se državi višestruko vratiti svaka kuna uložena u tvrtku iz Sv. Nedelje. Osim toga, i sama Ursula von der Leyen potvrdila je da će dio novca iz fonda za oporavak otići i u tvrtku Mate Rimca. Predsjednica Europske komisije tom je prigodom objasnila zašto je Rimac toliko značajan za hrvatsku, ali i europsku ekonomiju:

“Vidjela sam budućnost u Hrvatskoj. Vidjela sam budućnost prijevoza ovdje u Hrvatskoj i to je odgovor na klimatske promjene. To je odgovor na potrebe digitalizacije jer se sve temelji na pametnoj povezanosti, na umjetnoj inteligenciji koja služi ljudima. Vidjela sam i koncept koji ljudima vraća vrijeme, sigurnost i isplativost. Bilo je fascinantno to sve vidjeti i veoma mi je drago što Europska unija ulaže u taj vid poduzetništva, u inovacije kakve sam vidjela u Hrvatskoj. Uvjerena sam da je EU sljedeće generacije instrument koji će omogućiti da EU postavlja standarde za ostatak svijeta u pogledu inteligentne mobilnosti koja je dobra za okoliš. Ovo je bilo izvanredno i fantastično, veoma sam impresionirana.”

Nova automobilska i tehnološka kompanija Bugatti Rimac d.o.o. krenut će s poslovanjem od četvrtog tromjesečja ove godine. Istovremeno, Rimac Automobili postaju Rimac grupa, koja će biti većinski vlasnik nove kompanije s 55 posto udjela, dok će Mate Rimac biti izvršni direktor te nove kompanije. Porsche će zadržati postojećih 24 posto dioničkog udjela u Rimac grupi te steći 45 posto udjela u novoj kompaniji Bugatti Rimac. Rimac grupa, pak, razdvojit će se na dva odvojena poslovanja – poslovanje s novim hiperautomobilima i Rimac Technology – koji će se baviti razvojem, proizvodnjom i opskrbom baterijskim sustavima, pogonima i ostalim EV komponentama. Rimac Technology bit će neovisna tvrtka koja surađuje s mnogim svjetskim proizvođačima automobila, navode iz Rimca. U Rimac grupi će osnivač Mate Rimac zadržati izvornih 37 posto udjela, a uz Porscheovih 24 posto, Hyundai Motor grupa imat će 12 posto udjela, a ostali investitori 27 posto. Mate Rimac, kao izvršni direktor Rimac Grupe, vodit će Bugatti Rimac i novu tvrtku Rimac Technology.

Bugatti i Rimac nastavit će poslovati kao zasebni brendovi, zadržavajući postojeće proizvodne pogone i distribucijske kanale. Rimac će tako zadržati svoje poslovne prostore na periferiji Zagreba, a proizvodnja Bugattija nastavlja se u Molsheimu u Francuskoj. Kompanija Bugatti Rimac razvijat će buduća vozila Bugattija i Rimca, pri čemu će spojiti resurse i ekspertize u istraživanju i razvoju, proizvodnji i ostalim područjima. S vremenom će se globalno sjedište kompanije preseliti u kampus Rimac, koji se uskoro počinje graditi, a služit će i kao sjedište tvrtke Rimac Technology. Kampus od 200 milijuna eura, površine 100.000 četvornih metara, koji bi trebao biti otvoren 2023. godine, bit će osnova za sva istraživanja i razvoj budućih hiperautomobila Rimac i Bugatti.

„Ovo je uistinu uzbudljiv trenutak u kratkoj ali brzorastućoj povijesti Rimac Automobila. Toliko smo toga prošli u tako kratkom vremenu, ali ovaj novi pothvat podiže stvari na potpuno novu razinu. Rimac i Bugatti savršeno se podudaraju. Kao mlada, okretna i brzo razvijajuća automobilsko-tehnološka tvrtka, postali smo pionir u industriji električnih tehnologija. S Neverom smo također dokazali da možemo razvijati i proizvoditi izvanredne hiperautomobile, koji nisu samo brzi, već također uzbudljivi i kvalitetni. Bugatti, s više od stoljeća iskustva u inženjerskoj izvrsnosti, također posjeduje jedno od najistaknutijih naslijeđa među automobilskim tvrtkama u povijesti”, rekao je prilikom predstavljanja u Dubrovniku Mate Rimac, a po riječima predsjednika izvršnog odbora Porschea Olivera Blumea, tim poslom kombinira se velika stručnost Bugattija u poslovanju s hiperautomobilima s Rimčevom ogromnom inovativnom snagom na vrlo obećavajućem polju elektromobilnosti.

No samo brojke teško mogu dočarati što je to točno Rimac učinio s preuzimanjem Bugattija i kakav je to odjek imalo u svjetskoj javnosti. Njemački Die Welt tako piše da je ovo spajanje zapravo veza dviju kompanija vrlo različitih tradicija, ali s nekoliko zapanjujućih zajedničkih odlika: s jedne strane je tvorac luksuznih automobila Bugatti, kojeg je prije 111 godina osnovao automobilski pionir Ettore Bugatti u tada njemačkom Alsaceu i čija nova vozila danas koštaju i po nekoliko milijuna eura. S druge strane je Rimac, tek dvanaest godina stara tvrtka hrvatskog pionira elektromobilnosti Mate Rimca, čija su vozila slično skupa. Die Welt podsjeća da Bugatti svoj opstanak ionako duguje legendarnom šefu Porschea i VW-a, sada pokojnom Ferdinandu Piëchu. On je devedesetih pridružio luksuznu marku koncernu iz Wolfsburga i udahnuo joj novi život svježim modelima. Kako je rekao, Bugatti je trebao biti sami vrh cijene i kvalitete, „daleko iznad Bentleyja i Rolls-Roycea”.

Frankfurter Allgemeine Zeitung u svom članku navodi da je ideja za neko buduće vrijeme da i Bugatti prijeđe na električni pogon te ocjenjuje: „Mali svijet super-sportskih automobila dobiva novi poredak.“ List iz Frankfurta piše o tome kako su uopće u Porscheu došli na tu ideju:

„Bila je godina 2016. kada je Lutz Meschke dobio jedan novinski članak. Šefu financija u Porscheu je ono što je pročitao bilo i nepoznato i uzbudljivo. Čovjek hrvatskih korijena, odrastao u Frankfurtu, želi osvojiti svijet sportskih automobila. I to moćnim baterijama i električnim pogonom. Mate Rimac se zove. Mate tko? Meschke možda nije bio sasvim objektivan, ipak mu je žena Hrvatica. Njegova znatiželja je probuđena. Naložio je da se interno provjeri što je to gonilo tog Rimca na automobilsku ničiju zemlju.“

Specijalizirani portal Auto, Motor, Sport piše da se Bugatti u perspektivi mora odreći „CO2 čudovišta poput W-16 motora i okrenuti se električnom pogonu“. Razvoj „inteligentnog oblika električnog pogona“, koji obećava Rimac, prema ocjeni tog portala, omogućit će i to što su Rimčevi troškovi u Hrvatskoj dva do tri puta manji nego u Njemačkoj. Ovim potezom VW daje Bugattiju „izglednu budućnost“, ocjenjuje portal, jer je Rimac tijekom kratkog postojanja tvrtke već razvio tehnologiju „koja Bugattiju hitno treba za buduća vozila“.

Osim što je Hrvatsku doveo u gotovo sve vodeće strane medije, Rimac ima priliku učiniti još nešto što bi moglo imati pozitivan učinak na hrvatsko gospodarstvo. Naime, Bugatti je marka sa stoljetnom tradicijom koja ima tvrdokorne fanove diljem svijeta. Sama činjenica da je Mate Rimac najavio da će novi kampus, koji se do 2023. planira završiti u okolici Sv. Nedelje, biti otvoren za javnost, mogla bi privući tisuće ljubitelja Bugattija u Hrvatsku. Oni sigurno s nestrpljenjem očekuju prve vijesti iz novoformirane tvrtke Bugatti Rimac, jer osim slavne prošlosti, Bugatti je u posljednje vrijeme tvrtka s dosta financijskih problema koja je uspjela opstati tek uz dobru volju ljudi iz Volkswagena i Porschea. No ostao je u kolektivnoj svijesti urezan kao nešto najposebnije, vrh vrhova automobilske industrije. Svi su ostali samo pretendenti na prijestolje, a ono po prirodi stvari pripada toj tajanstvenoj francusko-njemačko-talijanskoj, a sada i, koliko god to nestvarno zvuči, hrvatskoj firmi.

Naime, povijest te velike automobilske kompanije prošarana je velikim uspjesima, ali i tragičnim trenucima koji su doveli do nestanka tvrtke sa svjetske mape nakon Drugog svjetskog rata. Usprkos tome, u svijetu automobilizma Bugatti je još uvijek ime koje se izgovara s velikim respektom i upravo to za Matu Rimca predstavlja najveći izazov jer će u pogone u Sv. Nedelji sada s velikim očekivanjem pažnju usmjeriti milijuni ljudi. Priča o Bugattiju je krenula još krajem 19. stoljeća, kada je sa samo 17 godina Ettore Bugatti u radionici Prinetti & Stucchi montirao pogonski agregat na jedan tricikl. Vrlo brzo nakon toga je isto napravio na još nekoliko vozila, u varijanti s motorom ispred ili iza stražnje osovine. S nekima se od tih vozila čak i utrkivao. Ettore Arco Isidoro Bugatti rođen je 15. rujna 1881. u Milanu, u umjetničkoj obitelji, pa i to vjerojatno objašnjava zašto mnogi na Bugattije gledaju kao na umjetničko djelo, a ne obični automobil. Ettoreov otac Carlo smatran je jednim od najznačajnijih dizajnera namještaja i nakita u stilu Art Nouveau, a brat Rembrandt postao je iznimno cijenjen kipar, jedan od najboljih animalista s početka 20. stoljeća. Njegovi radovi danas dosežu višemilijunske cifre na aukcijama, a ubio se 1916. zbog depresije, dijelom izazvane i činjenicom da su u zoološkom vrtu u Antwerpenu uslijed ratne oskudice i teških uvjeta bili primorani poubijati većinu divljih životinja koje je često portretirao i s kojima se sprijateljio. Njemu u čast, na hladnjaku najluksuznijeg Bugattija, modela Royale, postavljena je maskota slona, reprodukcija jednog Rembrandtova rada.

Službeno je Ettore tvrtku Bugatti osnovao u francuskom gradu Molsheimu 1909. Bugatti je vladao auto-trkama u dvadesetim i tridesetim godinama prošloga stoljeća, a modeli poput Type 30 i Type 35 označeni su kao jedni od najuspješnijih trkaćih automobila u povijesti, s više od dvije tisuće osvojenih trka. Molsheim je gradić nedaleko od Strasbourga, najvećeg grada pokrajine Alsace. Osim što mu je obitelj vukla korijene iz tog kraja, Bugatti nije slučajno odabrao baš tu pokrajinu; Alsace se nalazi u samom srcu Europe, ta regija nudi blagu klimu, prirodne i industrijske resurse, zanimljivu kombinaciju germanskih i romanskih naslijeđa i utjecaja te, nimalo nebitno, sjajnu zemljopisnu lokaciju, blizinu velikih industrijskih gradova Njemačke, blještavog Pariza i imućne, bankarske Švicarske. No upravo je stoga Alsace mnogima zanimljiv pa su za njega i u njemu vođeni krvavi ratovi. Nakon Prvog svjetskog rata tako je tvornica Bugatti neočekivano od njemačke postala francuska, dok će Drugi zapečatiti njenu sudbinu — ruševine preostale nakon bombardiranja označile su kraj najslavnijeg razdoblja tvrtke.

Razdoblje dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća slobodno se može nazvati i zlatnim dobom Bugattija, a koliko je automobil bio popularan pokazuje i priča o slavnoj plesačici Isidori Duncan. Kao što je poznato, ona je poginula na bizaran način, kada joj se tijekom vožnje njen dugi šal, lepršajući na vjetru, omotao oko zadnjeg kotača automobila i usmrtio je, slomivši joj vrat. Iako se to zapravo dogodilo u automobilu marke Amilcar, novinari su u priču odmah ubacili glamurozniji Bugatti i 70 godina je vladalo uvjerenje da je Isidora Duncan život okončala u Bugattiju. Tek nakon 70 godina taj je mit srušen, ali i ta anegdota pokazuje koliko je Bugatti smatran nečim posebnim, automobilom dostojnim da u njemu skonča jedna od najvećih zvijezda tog vremena.

Modeli Ettorea Bugattija harali su europskim utrkama u tom razdoblju, a prava slava dolazi s Tipom 35 iz 1924. koji osvaja čak dvije tisuće utrka te se pamti kao najuspješniji trkaći automobil svih vremena. Od svih pobjeda najznačajnija je zasigurno ona u Le Mansu 1939. godine kada samo jednim automobilom pobjeđuju Pierre Veyron, po kojemu je kasnije dobio ime najsnažniji Bugatti, te Jean-Pierre Wimille. Pobjeda u najslavnijoj automobilističkoj utrci godinama je izmicala Bugattiju i zato je ta 1939. zlatnim slovima upisana u povijest te tvrtke. Nažalost, slavlje nije dugo trajalo te je pobjeda u Le Mansu zapravo bila početak kraja prve ere Bugattija. Kraj te ere obilježio je početak Drugog svjetskog rata i pogibija Jeana Bugattija, Ettoreova sina. Povijesne knjige bilježe da je Jean naslijedio ogromni dio očeve genijalnosti i uopće nije nemoguće da bi pod njegovim vodstvom tvrtka prosperirala i nakon Drugog svjetskog rata, ali poginuo je 1939. pri testiranju pobjedničkog bolida s Le Mansa. Nakon njegove smrti Ettore više nije imao energije, a došao je i rat nakon kojega je 1947. umro.

Smrt Ettorea Bugattija rezultirala je bankrotom i propašću tvrtke. Snovi i bogata povijest vjerojatno bi pali u zaborav da nije bilo nekoliko entuzijasta zbog kojih je legenda o automobilu iz Molsheima nastavila živjeti. Veliki dio zasluga za to imaju strastveni kolekcionari poput braće Schlumpf. Alzaški industrijalci tekstila prikupili su fantastičnu kolekciju od nekoliko stotina Bugattija, uz niz drugih klasičnih automobila, te doveli sebe i obiteljsku tvrtku do bankrota. Srećom, francuska država prepoznala je vrijednost kolekcije i otkupila je, ne pustivši da ode na bubanj i rasprši se po svijetu, pa se i danas u staroj tvornici Schlumpfovih u Mulhouseu nalazi najznačajniji svjetski muzej automobila, u kojem je dominantna marka, dakako, upravo Bugatti.

Vjerojatno je činjenice da u svijetu postoji veliki broj onih koji ni nakon 40 godina nisu zaboravili ime Bugatti svjestan bio i bogati talijanski investitor Romano Artioli, koji je 1987. otkupio prava na ime te je izgradio veliku tvornicu u Modeni, a nedugo zatim proizveden je i model EB110, tada smatran najmodernijim supersportskim automobilom. Tehnološki napredan, ipak nije bio dovoljno različit, dovoljno bolji od ostalih superautomobila ranih 1990-ih te je tvornica prestala s radom sredinom desetljeća. Spas je 1998. godine donijela grupacija Volkswagen, koja je kupnjom imena Bugatti htjela proizvesti najbrži, najjači i najskuplji automobil na svijetu. Time je nastala ideja o konceptnom automobilu, a godinu kasnije isti je predstavljen na ženevskom autosalonu pod nazivom EB 16.4 Veyron. U početku, konceptni Veyron pokretao je ogromni W18 motor s nevjerojatnih 18 cilindara u W rasporedu od 3 bloka s po 6 cilindara. Veyron EB16.4 je postao ono što Bugatti i mora biti: najautomobil, fantastično snažan, sofisticiran, brz i skup. Nasljednik Chiron još je pomaknuo granice na svim tim poljima, ali vremena su se vrlo brzo promijenila. Došli su neki ozbiljni konkurenti, a čitava industrija okrenula se hibridnim i električnim automobilima, ostavljajući Bugatti u nekom međuprostoru. Naime, slaba prodaja i sve veći pritisak na superautomobile zbog velike potrošnje koja ima i naglašen utjecaj na okoliš, prisilila je ljude iz Porschea i Volkswagena na traženje nekog novog rješenja. I pronašli su ga u Hrvatskoj, u Sv. Nedelji, u Rimac automobilima. Može li to rješenje još jednom oživjeti tu legendarnu automobilističku marku, u ovom trenutku još nitko ne zna, ali već sama činjenica da će se na testnoj stazi nedaleko od Zagreba za nekoliko godina testirati novi modeli Bugattija, prije nekoliko dana činila se kao nemoguća misija.