Objavljeno u Nacionalu br. 678, 2008-11-10

Srpski etnitet u BiH, nastao na zločinu, postao je najveći rasadnik kriminala i prijetnja sigurnosti cijelog Balkana

Nacional je iz stranih diplomatskih krugova doznao kako se sumnja da su Željku Milovanoviću, trenutačno najtraženijem bjeguncu na Balkanu, koji se skriva zbog sudjelovanja u ubojstvu Ive Pukanića i Nike Franjića, u bijegu pomogli pripadnici tzv. privatne garde Milorada Dodika, premijera srpskog entiteta u BiH.

Milovanović je nakon atentata na Pukanića i Franjića proveo nekoliko dana u bijegu skrivajući se na području srpskog entiteta u BiH, a moguće je i da se još uvijek skriva na tom teritoriju. On se nakon atentata zapravo vratio u stan u Doboju, gdje je s obitelji nesmetano živio povučenim životom. Milovanović je živio u zgradi u kojoj je stanovao i visokopozicionirani pripadnik Obavještajno-sigurnosne agencije BiH, a u istom ulazu živi i Vlado Đurđević, bivši načelnik Centra za javnu bezbjednost u Doboju. Milovanović je živio u Doboju, iako su ga zbog ratnih zločina, ubojstava i pljački tražile policije više zemalja nastalih raspadom bivše Jugoslavije. Vjerojatno bi ondje i dalje živio bez ikakvih problema da hrvatski policajci nisu munjevitom akcijom pronašli mafijašku skupinu koja je sudjelovala u atentatu na Pukanića i Franjića, te koja je potvrdila da je Milovanović, zajedno s Bojanom Gudurićem, bio neposredni izvršitelj atentata.

Nakon što je hrvatska policija te informacije dostavila svojim kolegama u srpskom entitetu u BiH, oni su brzo pronašli njegova skloništa i mnoštvo dokaza koji Milovanovića povezuju sa zagrebačkim atentatom, ali ne i samog Milovanovića. On je uspio pobjeći samo nekoliko minuta prije nego što su ga policajci pronašli, vjerojatno zato što mu je to netko dojavio. Svega nekoliko dana kasnije pojavile su se i prve sumnje tko je to mogao učiniti, a te sumnje dodatno potvrđuju da se srpski entitet u BiH, koji nosi neprimjereni naziv Republika Srpska, prometnuo u posljednjih nekoliko tjedana u najozbiljniju sigurnosnu prijetnju zemljama na području bivše Jugoslavije i balkanske regije.

Ne samo na mjerodavnim adresama u Hrvatskoj, sumnja se da su Milovanoviću ključnu pomoć pri bijegu mogle pružiti osobe koje pripadaju tzv. privatnoj gardi – vojno-policijskim formacijama – Milorada Dodika, premijera srpskog entiteta u BiH. Prema spoznajama sigurnosnih službi, Milorad Dodik nedavno je potaknuo stvaranje entitetske protuobavještajne službe, unatoč činjenici da je sigurnosno obavještajni sustav BiH centraliziran. Dodiku zamjeraju to što je nedavno pozvao srpske djelatnike unutar federalnih sigurnosnih službi OSA, SIPA i GS da se priključe MUP-u srpskog entiteta, koji bi prema Dodikovim željama trebao u svom sastavu imati službu koja bi imala prerogativ državne, a ne entitetske vlasti.

Sigurnosne službe sumnjaju da Dodik time zapravo stvara osobnu gardu koja odgovara isključivo njemu. Nacional je iz dobro upućenih diplomatskih krugova doznao da je Dodik nekoliko mjeseci pomno birao članove tih jedinica, da je njihove dosjee osobno proučavao, da je riječ uglavnom o nekadašnjim vojnim obavještajcima i specijalcima, te da su oni uglavnom članovi zaštitarskih tvrtki Volf, Integral, Centrunion, Alfa iz Zvornika, te Elite Security iz Laktaša. Sigurnosne službe raspolažu informacijama da je sjedište Elite Securityja u Laktašima, u zgradi tvrtke Farmalend, koja se nalazi u blizini Dodikova privatnog imanja. Tvrdi se da su pripadnici tih Dodikovih postrojbi naoružani suvremenim oružjem, da imaju desetke blindiranih vozila, te da imaju sofisticiranu opremu za prisluškivanje, čime se Dodik koristi u obračunu s političkim protivnicima unutar srpskog entiteta, ali i za prisluškivanje stranih diplomata u BiH.

Glavnim koordinatorom rada tih tvrtki smatra se Miloš Čubrilović zvani Čubri, koji je inače voditelj Dodikova neposrednog osiguranja. Drugim čovjekom te jedinice smatra se Velibor Šotra, koji je zaposlen kao šef osiguranja u Tvornici duhana Banja Luka. Sigurnosne službe raspolažu informacijama da je glavni stožer tih jedinica smješten u središtu Banje Luke, te da se jedan njihov dio nalazi u zgradi tvrtke Integral, koja je smještena uz samu novu zgradu vlade srpskog entiteta u BiH. Smatra se da obavještajni dio te privatne Dodikove garde vodi Darko Matijević, nekadašnji ministar unutarnjih poslova srpskog entiteta u BiH, te da je važna karika u toj jedinici i Milan Jolović iz Zvornika, ratni komandant zloglasne jedinice “Vukovi s Drine”, koji je nakon rata postao član Generalštaba Vojske Jugoslavije.

Sigurnosne službe raspolažu još jednom zanimljivom informacijom – otkriveno je da su članovi tzv. Dodikove privatne garde i brojni pripadnici zloglasnog beogradskog zemunskog mafijaškog klana, koji je predvodio Milorad Ulemek Legija. S tim se mafijaškim klanom povezuje i Željko Milovanović, odbjegli ubojica Pukanića i Franjića. Sve navedeno objašnjava zašto se sumnja da su Milovanoviću pomogle osobe iz tzv. privatne Dodikove garde. Riječ je o bivšim ratnim suborcima, među kojima su i brojni ratni zločinci, koji sada štite vodećeg političara srpskog entiteta u BiH, izvrsno su tehnički opremljeni i tijesno povezani s policijom srpskog entiteta u BiH. Mogućnost da su Željku Milovanoviću pomogle osobe od najvećeg povjerenja Milorada Dodika možda i najbolje pokazuje o kakvom je entitetu riječ i na čemu on počiva. Srpski entitet u BiH nije samo izrastao na nečuvenom ratnom zločinu i genocidu tijekom rata u BiH, nego su organizirani kriminal, korupcija i politički ekstremizam danas njegova realnost, koja prožima sve pore tamošnjeg društva.

Za to je najodgovorniji Milorad Dodik. Dodik se rodio 12. ožujka 1959. U Beogradu je diplomirao na Fakultetu političkih znanosti. Predsjednik je Saveza nezavisnih socijaldemokrata. Za vrijeme rata u BiH bio je zastupnik u Narodnoj skupštini srpskog entiteta u BiH, gdje je formirao i Klub nezavisnih poslanika u Narodnoj skupštini, koji se pretvorio u opoziciju tada dominantnoj Srpskoj demokratskoj stranci. U siječnju 1998. tadašnja predsjednica srpskog entiteta u BiH Biljana Plavšić nominirala ga je za premijera tog entiteta. U prvom mandatu vladao je do 2001., a nakon toga nastavio je jačati svoju političku stranku i pobijedio na izborima u listopadu 2006. Dodik i njegova stranka zalažu se za decentraliziranu i federalnu BiH, u kojoj bi srpski entitet bio jedna federalna jedinica. U praksi je Dodik nedodirljivi vladar srpskog entiteta u BiH, koji je odnedavna počeo zaoštravati svoju političku retoriku i najavljivati mogućnost odcjepljenja srpskog entiteta u BiH. Dodikov mandat u BiH prate i brojne korupcijske afere, kao i cvjetanje organiziranog kriminala.

Protiv njega je Agencija za istrage i zaštitu BiH SIPA krajem siječnja podnijela Tužiteljstvu BiH kaznenu prijavu zato što je bez natječaja koncesiju za izgradnju autoceste Banja Luka – Bosanska Gradiška dodijelio konzorciju Integral Engineering iz Laktaša. Na čelu toga konzorcija je Dodikov kum Slobodan Stanković, a novčani iznos koji je taj konzorcij po ugovoru trebao dobiti višestruko premašuje okvirne vrijednosti koje projekt izgradnje te autoceste predviđa. U prilogu te kaznene prijave su i izvješća koja Dodika terete za malverzacije povezane s gradnjom zgrade vlade srpskog entiteta u BiH u Banjoj Luci i banjolučkog doma RTV-a, te prodajom naftne rafinerije u Bosanskom Brodu i termoelektrane Gacko. Tom kaznenom prijavom protiv Milorada Dodika unutar Tužiteljstva BiH bavit će se međunarodni tužitelji iz Posebnog odjela za organizirani kriminal i korupciju (Odjel II), a prijava je istodobno proslijeđena i Protukorupcijskom timu Ureda visokog predstavnika u BiH (OHR).

To nije jedina kaznena prijava protiv Milorada Dodika. Okružno tužiteljstvo Banje Luke podnijelo je prije šest godina protiv Dodika kaznenu prijavu u kojoj ga se tereti da je kao tadašnji premijer srpskog entiteta u BiH krajem 90-ih oštetio državni proračun za 3 milijuna maraka. Međutim, zbog Dodikova utjecaja nikada nije provedena cjelovita istraga. Iz istih razloga dosad nisu ozbiljno istražene ni tvrdnje da se Dodik okoristio i prilikom prodaje Telekoma srpskog entiteta u BiH, kao ni tvrdnje da je Dodik novcem nepoznata podrijetla kupio vilu na Dedinju u Beogradu i jedno lovište u Srbiji.

Dodikov politički utjecaj u srpskom entitetu u BiH sve je jači, a on ga je dodatno učvrstio i na listopadskim izborima za lokalne organe vlasti u oba BiH entiteta. Zato se Dodik u posljednje vrijeme ponaša sve osornije i bezobraznije, a na kaznene prijave se ne obazire.Milorad Dodik je posljednjih mjeseci pokrenuo nekoliko inicijativa koje su osobito zabrinule međunarodnu zajednicu. Pokrenuo je pitanje referenduma o odcjepljenju srpskog entiteta u BiH, pitanje vraćanja prenesenih ovlasti tog entiteta na BiH, pitanje vraćanja ovlasti nad državnom imovinom, što je izazvalo dodatne tenzije i sukobe između ionako suprotstavljenih nacionalnih i stranačkih blokova. Naoko ničim izazvan, Dodik se uključio i u srbijanske izborne kampanje, te snažno podupro Borisa Tadića i njegov DS. Tadić mu se odužio tako što je ohrabrio srbijansku državnu administraciju i gospodarske subjekte da što više pomažu srpskom entitetu u BiH. Prije toga su Srbija i srpski entitet u BiH potpisali nekoliko sporazuma koji su olakšali političke i gospodarske odnose, što je još više produbilo sukob s bošnjačkim strankama. Sve je to dovelo do gotovo dvogodišnjeg zastoja reformskih procesa u BiH, te do blokade rada BiH institucija.

Brojni strani diplomati u tomu vide planirane aktivnosti radi slabljenja veza srpskog entiteta s drugim dijelovima BiH, te jačanja veza sa Srbijom. Zato je strane diplomate iznimno zabrinula Dodikova incijativa za stvaranje entitetske protuobavještajne službe, koja trenutačno funkcionira kao Dodikova garda, čiji se članovi, među ostalim, sumnjiče za pomaganje u bijegu ubojici Ive Pukanića i Nike Franjića. Strane diplomate dodatno brine činjenica da Dodik nijednom nije javno demantirao da želi formirati vlastitu protuobavještajnu službu, iako su ga zbog toga u BiH i otvoreno prozivali. Strani diplomati sa skepsom promatraju još jednu Dodikovu inicijativu. Dodik nastoji učvrstiti položaj srpskog entiteta u BiH u inozemstvu osnivanjem tzv. gospodarskih predstavništava koja djeluju u Bruxellesu, Srbiji, Njemačkoj, Rusiji i Izraelu, a otvaranje takvih predstavništava Dodik je najavio u Hrvatskoj i SAD-u. Nacional je iz upućenih hrvatskih krugova doznao da ta inicijativa u Hrvatskoj neće naići na dobrodošlicu, a slična reakcija očekuje se i u SAD-u. To se može naslutiti i iz nedavne izjave bivšeg, a lako moguće i budućeg američkog diplomata Richarda Holbrookea, koji je Dodika označio ključnim uzrokom nestabilnosti u BiH.

Preko spomenutih tzv. gospodarskih predstavništava Dodik promovira srpski entitet u BiH u inozemstvu kao samostalni faktor neovisan o BiH, čime pokazuje težnju za odcjepljenjem. Kako bi osigurao kontinuirano i neovisno funkcioniranje srpskog entiteta u BiH, Dodik u procesu privatizacije snažno pomaže ulasku ruskog i srbijanskog kapitala. Ruske investitore prati i ruska banka IEFK. Ruska tvrtka kontrolira rafineriju nafte u Bosanskom Brodu, a čini se da je na pomolu i daljnji ruski prodor u energetski sektor srpskog entiteta u BiH. U travnju su najveća ruska državna tvrtka za proizvodnju i trgovinu električnom energijom Inter Rao i Elektroprivreda srpskog entiteta u BiH potpisali Memorandum o razumijevanju, kojim je dogovorena suradnja u gradnji objekata u regiji i zajedničkom nastupu na drugim tržištima. Dodik je zatražio i da se, inače najprofitabilniji, sustav prijenosa električne energije iz Elektroprivrede izdvoji i učini dostupnim bilo ruskom kapitalu, bilo spajanju s istom tvrtkom iz Srbije.

Značajnu ulogu na elektroenergetskom tržištu srpskog entiteta u BiH ima tvrtka Energy Financing Team sa sjedištem u Londonu. Njen je vlasnik Vuk Hamović, srbijanski tajkun blizak Borisu Tadiću. Ta je tvrtka krajem 2007. dobila posao izgradnje Termoelektrane Stanari u blizini Doboja, koja bi proizvodila oko 25 posto sadašnje proizvodnje električne energije u BiH. Ista tvrtka sudjeluje i u projektu izgradnje triju hidroelektrana u Nevesinju, Dabru i Bileći. Projekt bi trebao obuhvatiti i hidroelektranu u Čapljini i Dubrovniku u Hrvatskoj. Hamovićeva tvrtka sudjelovala je u izgradnji tunela Fatničko polje, koji će poslužiti za kontrolu dotoka vode iz rijeke Neretve u Trebišnjicu, što je nužno za opskrbu vodom tih hidroelektrana. Taj je projekt značajan i za Hrvatsku, jer bi se njegovom zloporabom mogao značajno smanjiti dotok vode u akumulaciju hidroelektrane Dubrovnik. Dodik je nedavno izjavio da će smanjiti dotok vode prema Dubrovniku ako Hrvatska odustane od gradnje mosta na rijeci Savi kod Bosanske Gradiške. Nedavno je neukusno polemizirao i s hrvatskim predsjednikom Stipom Mesićem, što upućuje na to da on kao apsolutni gospodar srpskog entiteta u BiH neće nimalo dvojiti da ugrožava hrvatske interese, osobito ako ga bude ohrabrivala Srbija.

Posebno iritira Dodikov ciničan stav da je srpski entitet u BiH vratio 99 posto uzurpirane imovine protjeranih Hrvata i Bošnjaka, znajući da je riječ o srušenim i zapaljenim kućama, gospodarskim i sakralnim objektima, te posječenim šumama. Prema svom shvaćanju tako je riješio problem povratka protjeranih osoba u srpski entitet u BiH, pa si još počinje uzimati za pravo prozivati Hrvatsku za etnička čišćenja i blokiranje povratka izbjeglih Srba. Takvim svojim ponašanjem Dodik sve više brine međunarodnu zajednicu, posebice zato što je srpski entitet gotovo pretvorio u leglo zločina. Sve to Dodik je nedavno naumio zaokružiti i formiranjem vlastite privatne garde, koju odnedavna sumnjiče i za pomaganje protagonistima zagrebačkog atentata koji je uznemirio balkansku regiju.

Milorad Ulemek Legija

Osuđeni ubojica srbijanskog premijera Đinđića i član tzv. Zemunskog klana povezan je s brojnim pripadnicima Dodikove privatne garde, kao i s atentatorom na Ivu Pukanića, Željkom Milovanovićem