Kada je 25. siječnja 2019. preminuo Dušan Makavejev, srpski filmski redatelj i scenarist, ‘The New York Times’ je napisao: “Gospodin Makavejev bio je najsjajnija zvijezda na nebu avangarde ranih sedamdesetih, zahvaljujući filmovima ‘Čovek nije tica’, ‘Nevinost bez zaštite’ a naročito ‘WR: Misterije organizma’, pa je tim drskim uratkom postao i miljenik festivala u Cannesu 1971. godine.” Makavejev je poznat po svojim revolucionarnim filmovima jugoslavenske kinematografije kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih – od kojih mnogi pripadaju Crnom valu, tek su, po riječima mnogih, obilovali “politikom, seksom i metaforom”.

Film “WR: Misterije organizma”, koncipiran je u maniri svojstvenom Makavejevu koji podrazumijeva spajanje dokumentarnih snimaka i fiktivnih elemenata, evocira ideje psihijatra Wilhelma Reicha i preispituje postavke fašizma, kapitalizma i seksualnog oslobođenja. ‘The New York Times’ je i ranije pisao o Makavejevljevom smislu za politiku i apsurd kojim odiše centralna scena filma u kojoj beogradska ljepotica raskravljuje ukočenog staljinista pruživši mu savršen orgazam. – “Čovjek je toliko užasnut svojim seksualnim oslobođenjem da obezglavljuje damu. Ali nju ni to ne može zaustaviti. Kada posljednji put vidimo njenu glavu položenu na pladnju u mrtvačnici, ona i dalje brblja o neophodnosti društvene, političke i seksualne revolucije.”