Anna Frank je za svoj trinaesti rođendan dobila dnevnik. Prve je riječi napisala u nedjelju, 14. lipnja 1942. godine, a posljednje u utorak 1. kolovoza 1944. godine. U dnevniku piše o stanju u Nizozemskoj, skrovištu, ljudima s kojima se skriva, nevoljama, strahovima, ljubavi i tuzi. Svaki dan ustvari predstavlja pismo – počinje rječima “Draga Kitty”, a završava s “Tvoja Anna”. Anna je željela postati spisateljica i 1944. godine je promijenila većinu prvobitnih zapisa. Verziju koju mi čitamo je nakon rata sastavio njen otac i naziva se verzija “C”. Prva verzija je bila “A”, a verziju koju je Anna preradila nazivamo “B”.

Otto Frank dugo vremena nije imao snage pročitati dnevnik, a već po prvom čitanju je uvidio da je njegova kćer imala talenta za pisanje. Pripremio je dnevnik za objavljivanje, ali je pritom izdvojio neke dijelove koji su bili preintimne naravi. Objavom dnevnika ostvario je želju kćeri o snovima da se bavi pisanjem.

Dugo godina “Dnevnik Anne Frank” bio je pod povećalom istraživača zbog optužbi da je falsifikat, prvenstveno zbog toga što je dnevnik bio stilski dorađivan od Anne, zatim što je otac dio dnevnika izostavio, a u njemačkom izdanju smanjene su protunjemačke tenzije. Tijekom 1960-ih tvrdilo se da je dio dnevnika dopisan nakon 1951. godine zbog vrste kemijske olovke kojom je pisan. Te su tvrdnje konačno odbačene nakon ponovljenog testiranja 1986. godine.