Ivo Andrić rođen je u jesen 1892. godine u Dolcu pored Travnika u tadašnjoj Austro-Ugarskoj, djetinjstvo je proveo u Višegradu, studirao u Zagrebu, Beču, Krakowu i Grazu, a umro je 13. ožujka 1975. godine. Stanovnik Beograda postaje 1919. godine, nakon što je počeo s diplomatskom službom zbog koje je boravio je u više država. Drugi svjetski rat ga je zatekao kao veleposlanika Kraljevine Jugoslavije u Njemačkoj.

Svoje najznačajnije i napoznatije romane “Na Drini ćuprija”, “Gospođica” i “Travnička kronika” napisao je u Beogradu, tijekom rata, između 1941. i 1945. godine. To je vrijeme proveo između četiri zida svoje radne sobe u beogradskom domu. Do ženidbe Andrić nije imao svoj stan, već je živio kao podstanar na više lokacija. Duže vrijeme je boravio u stanu s dvije prostorije u Prizrenskoj ulici, kod Zelenog venca.

Toga se ratnog vremena kasnije sjetila i Elizabeta Jelušić, njegova tadašnja susjeda:
“Dolazio je Andrić i kod nas. Prvi put nas je posjetio za Božić 1943. godine. I kasnije ne bi propustio ni jedan novogodišnji praznik ili Uskrs. Donio bi litru vina mom mužu Ivanu u znak zahvalnosti, a meni čokoladicu i 100 grama kave. Zvao me je Liza. Sjećam se da sam ga prvi put ugostila i počastila sa slovenskim specijalitetom “poticom” ili kako je ovde udomaćeno – orehnjačom. Pojeo bi jedan komad i popio šalicu kuhanog vina.”