Usprkos širokim međunarodnim akcijama za repatrijaciju hrvatskih i europskih državljana koji su se u vrijeme izbijanja pandemije koronavirusa našli u inozemstvu, a kojima je djelomično upravljala upravo Hrvatska, u ovom trenutku još je najmanje dvije i pol tisuće hrvatskih pomoraca de facto zarobljeno na trgovačkim ili putničkim brodovima diljem svijeta, a od tog broja njih čak 1200 na kruzerima, koji se smatraju jednim od najpogodnijih ambijenata za širenje virusa. Nacional je u razgovoru s nizom pomoraca – kojima je zbog kompanijskih pravila najčešće strogo zabranjeno javno istupanje – te s predstavnicima Sindikata pomoraca i Vlade doznao probleme s kojima se susreću i detalje oko skorog povratka u domovinu. Broj od dvije i pol tisuće ljudi odnosi se na pomorce kojima je istekao ugovor o boravku na brodovima, ili je pri samome kraju, dok se ukupan broj hrvatskih državljana koji se trenutno u ovom obliku rada nalaze u inozemstvu procjenjuje na oko sedam tisuća. Dio njih, a posebno oni angažirani na kruzerima, nalazi se u apsurdnoj situaciji kojom njihovim brodovima nije dozvoljeno pristajanje ni u jednoj luci te su mahom usidreni ispred njih ili naprosto plutaju u međunarodnim vodama već puna dva mjeseca. Drugi dio se ipak uspio prebaciti na kopno i uz pomoć vlastitih kompanija te Ministarstva vanjskih poslova vratiti u Hrvatsku, a treći dio upravo očekuje takav razvoj događaja. Prema informacijama potvrđenima Nacionalu, dio hrvatskih pomoraca s kruzera u vlasništvu američkog Royal Caribbean Cruisesa upravo putuje brodom prema britanskoj luci Southampton, odakle će biti avionom transferirani do Zagreba, dok će se dio njih iz drugih kompanija kućama vratiti brodom. Prvo uplovljavanje zakazano je za dubrovačku luku Gruž već ovoga tjedna, nakon čega se očekuju još najmanje dva.

„Najčešći problem kod repatrijacije su zatvorene granice velikog broja zemalja te zatvorene zračne luke ili značajno smanjen broj međunarodnih letova“, kazao je za Nacional glavni tajnik Sindikata pomoraca Neven Melvan, dodavši da je za većinu njih ipak organiziran povratak brodovima iz SAD-a u Europu. Sindikat je u kontaktu s velikim brojem njih, a zajedno s drugim tijelima posljednjih tjedana radilo se na otvaranju koridora za povratak kućama – ali i za odlazak na smjene pomoraca koji bi ih trebali zamijeniti. Izuzev industrije kruzerskog turizma kojoj prijete iznimno ozbiljni problemi, tisuće članova posade na trgovačkim brodovima očekuju se i dalje na svojim radnim mjestima. „Komunikacija s njima i redovito informiranje je od velike važnosti. Strahovito je stresno uopće ne imati spoznaju kada će se moći napokon vratiti kući, a za one kod kuće – kada će moći zaraditi plaću kako bi njihove obitelji mogle normalno živjeti. Zovu nas roditelji, supruge, djeca… Tu smo da saslušamo, savjetujemo, pokažemo razumijevanje i pomognemo koliko možemo s obzirom na okolnosti“, dodaje Melvan. Nacional je proteklih tjedana bio u kontaktu s više pomoraca koji su se našli upravo u ovakvoj situaciji.

‘Najčešći problemi kod repatrijacije su zatvorene granice velikog broja zemalja te zatvorene zračne luke ili značajno smanjen broj međunarodnih letova’, kaže glavni tajnik Sindikata pomoraca Neven Melvan

„Luka iskrcaja bila je u Bangladešu i bez obzira na to što je bilo logičnije i praktičnije produljiti smjenu za mjesec ili dva, inzistiralo se na smjeni. Tako smo zaglavili u državi koja je potpuno zatvorila svoje granice, uvela policijski sat i obaveznu izolaciju za sve putnike. Ondje smo proveli više od mjesec dana – u hotelu, ali bez ikakve mogućnosti kretanja“, opisuje jedan pomorac svoje iskustvo za Nacional. Premda je organizacija njegovog povratka u domovinu zapravo obveza kompanije u kojoj je zaposlen, to se po svemu sudeći ne bi moglo dogoditi bez angažmana Ministarstva vanjskih poslova i diplomatskog predstavništva Republike Hrvatske. „Bili su u konstantnom kontaktu s nekoliko nas i zbilja su se potrudili, uspjeli smo se ukrcati u jedan od prvih letova prema Europi“, govori ovaj sugovornik. On je, doduše, boravio na brodu trgovačke namjene, na kojemu je broj članova posade relativno malen, a koronavirus se nije pojavio pa su se mogli slobodno kretati barem na brodu. Situacija na kruzerima znatno je dramatičnija – putnici i posada mahom su izolirani u svojim kabinama i po 21 sat dnevno, virus se na mnogima od njih pojavio i raširio, a golemi broj država ih naprosto odbija primiti. Na brodovima tvrtki Carnival Cruises i Royal Caribbean Cruises u proteklim tjednima zabilježeno je više samoubojstava članova posade, što su potvrdile i same kompanije, a angažirani psihijatri razgovarali su s više pomoraca i osoblja kod kojih su zabilježene ozbiljne suicidalne misli. Samo u američkim teritorijalnim vodama nalazi se najmanje 120 golemih kruzera s gotovo 100 tisuća članova posade koji već mjesecima čekaju formalno rješenje svog problema. Na koncu su kompanije čak bile prisiljene potpisati izjavu kojom pod kaznenom odgovornošću jamče da njihovi zaposlenici neće proširiti zarazu po SAD-u i da će njihov povratak u domovinu biti potpuno odvojen od regularnih putničkih tokova. Kruzeri ovih kompanija usidreni su i na drugim lokacijama diljem svijeta – primjerice kod Bahama ili Filipina – a tek je pritisak više država nagnao same kompanije da reagiraju i pokrenu proceduru povratka zaposlenika u njihove domovine.

„Srećom, velika većina pomoraca je plaćena za dodatni period koji su prisiljeni provesti na brodu. Uglavnom se odlučuju nastaviti raditi i zaraditi dodatne iznose kad je situacija već takva kakva jest. Kompanije često isplaćuju dodatne bonuse takvim pomorcima. Problem je hotelsko osoblje nekih kompanija kojem su istekli ugovori, posla nema, a ne mogu se repatrirati kući. Već je jasno da će kruzing-industrija pretrpjeti velike gubitke, a bojim se da će i određeni broj pomoraca izgubiti dobre, solidno plaćene poslove. To je dugoročno najveća šteta“, smatra glavni tajnik Sindikata pomoraca Melvan. On kaže i da je ovaj problem moguće riješiti isključivo na globalnoj razini, putem organizacija dovoljno snažnih da utječu na države i međunarodne institucije, ali očekuje da će do lipnja biti uspostavljeni trajniji koridori za smjenu pomoraca. „Popularno je kritizirati državne institucije, ali moramo priznati da je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture pokazalo angažiranost u ova krizna vremena, surađivalo sa svim relevantnim stranama u pomorstvu i donosilo pravovremene i kvalitetne odluke. Poznato nam je da je Ministarstvo vanjskih poslova također angažirano u repatrijacijama pojedinaca koji imaju zdravstvene ili psihičke tegobe“, dodaje Melvan.

U samom Ministarstvu vanjskih poslova za Nacional su kazali da odgovornost za organiziranje povratka u matičnu državu leži na poslodavcu, pravnoj osobi s kojom hrvatski državljanin ima ugovor, no oni su pomoću diplomatsko-konzularne mreže i kolega iz drugih država članica EU-a te Europske službe za vanjsko djelovanje pružili konzularnu i svaku drugu pomoć da se olakša i, koliko je to moguće, ubrza povratak pomoraca u domovinu. Postupak ovisi o pravilima zemalja u kojima su se našli, epidemiološkim mjerama, dostupnosti prijevoza i sličnome. „Pomorcima i općenito pružanjem konzularne pomoći državljanima Republike Hrvatske zatečenima u trećim zemljama, ali i drugim državama članicama EU-a bavi se Radna skupina za konzularne poslove. Navedena Radna skupina je jedna od pripremnih tijela Vijeća EU-a kojim predsjedava Hrvatska. Tako su od početka predsjedanja do danas održane 53 telekonferencije/videokonferencije pod predsjedanjem ili supredsjedanjem hrvatskog tima, a na kojima su se nastojala iznaći rješenja za repatrijaciju hrvatskih i drugih EU građana“, objašnjavaju u MVP-u.

‘Jedva smo dobili dozvolu za opskrbu na Kanarima i na Gibraltaru, a u nešto više od tri tjedna ugasili smo motor samo jednom, na osam sati’, kaže kapetan kruzer-jedrenjaka ‘Aiaxaia’ Jure Strižić

Nacional je prošlog tjedna stupio u kontakt i s posadom hrvatskog kruzera-jedrenjaka Aiaxaije, upravo u trenutku kada su u povratku s Kariba uplovljavali u Jadransko more. Bilo je to prvo prekooceansko putovanje ovog broda, ali i prvo kapetansko iskustvo 29-godišnjeg Jure Strižića, koji je trebao provesti pola godine vozeći goste na 100 tisuća eura vrijednim turama po karipskim otocima. „Počele su nas sustizati vijesti o koroni: najprije malo-pomalo i izdaleka pa se gotovo i ne osvrćeš, pa onda sve jače i iz sve bližih izvora, ali nikada nismo mogli zamisliti da će jedan virus u ovoj mjeri uspjeti paralizirati cijeli svijet. U pola jedne ture dobili smo neslužbenu informaciju da se naša luka u Sint Maartenu uskoro potpuno zatvara, kao i cijela ta državica, pa smo požurili natrag. Bili smo među zadnjih pet brodova koji su uspjeli ući i vezati se“, kazao nam je kapetan Strižić. No virus se svejedno probio u ovu državicu pa je nastupila potpuna karantena i uveden je policijski sat, što znači da je zajedno s posadom bio potpuno zarobljen na vezu gotovo mjesec dana – uz pomoć hrvatske ambasade u Haagu jedva su nabavili rezervne dijelove za motor i tankove za naftu, dok su četiri člana posade uspjeli ukrcati na avione za Hrvatsku, a njih sedmorica zaputili su se natrag morskim putem na putovanju dugom gotovo mjesec dana. Krenuli su upravo na isteku vremenskog okvira u kojemu se može izbjeći sezona uragana, a ovog četvrtka napokon su uplovili u Dubrovnik te dva dana kasnije u matičnu luku Orij.

„Jedva smo dobili dozvolu za opskrbu na Kanarima i na Gibraltaru, a u nešto više od tri tjedna ugasili smo motor samo jednom, na osam sati. Eto o kakvom putovanju se radilo“, smijao se kapetan Strižić. Doživio je doista vatreno krštenje, no njegova posada je na sigurnom pa će sljedećih mjeseci vjerojatno boraviti na nešto manje stresnim krstarenjima Jadranom.