Objavljeno u Nacionalu br. 576, 2006-11-27

Aleksandru Majetiću svjetska organizacija Trade Leaders Club dodijelila je nagradu za najboljeg catering ugostitelja

Članovi svjetske organizacije Trade Leaders Club, koja već 32 godine za redom dodjeljuje internacionalne nagrade za najbolju turističku ponudu, hotele i catering usluge, krajem listopada ove godine najboljom catering tvrtkom na svijetu proglasili su hrvatski Catering Majetić, a najboljim menadžerom, vlasnika te tvrtke, Zagrepčanina Aleksandra Majetića. Svečana dodjela nagrada zakazana je za 31. siječnja iduće godine u Madridu, sjedištu kluba.
“Kad sam dobio pismo od Trade Leaders Cluba u kojem stoji da sam proglašen najboljim svjetskim catering menadžerom mislio sam da se netko šali. Kako bih provjerio vjerodostojnost pisma i postojanje same organizacije nazvao sam španjolsku ambasadu u Zagrebu i hrvatsko veleposlanstvo u Madridu”, objasnio je Majetić kojeg je osim nagrade iznenadio i način na koji je izabran. “Nagrade mogu dobiti samo članovi kluba, a u klub se ulazi jedino na prijedlog i uz obrazloženje nekog od sedam tisuća već postojećih članova iz 160 zemalja svijeta. Kad sam dobio dopis od Trade Leaders Cluba nisam ni znao da sam njihov član, a kamoli da sam dobio priznanje! Pokušao sam saznati kome na neki način dugujem ovu nagradu, no još nisam uspio.” S obzirom na to da se u Hrvatskoj nagrade dodjeljuju samo najboljim kafićima, konobama i hotelima, ali ne i najboljem cateringu, ovo priznanje za posao koji obavlja već 17 godina, puno mu znači.

Da će dobiti nagradu za rad u ugostiteljstvu, Majetić prije dvadesetak godina nije mogao ni zamisliti. Kao student zagrebačkog Fakulteta za fizičku kulturu i strastveni igrač košarke svoju je budućnost vidio u sportu. Kako je početkom studija kratko vrijeme radio kao konobar u ondašnjoj pizzeriji Astro u Voćarskoj ulici, ugostiteljstvo mu se svidjelo te mu se odlučio vratiti. Otišao je s fakulteta i s vlastitih ušteđenih 1500 maraka i posudbom od 70 tisuća maraka, 1990. godine zakupio je tada neugledan i zapušten restoran Klub književnika Hrvatske. Od oronulog mjesta u nekoliko godina napravio je restoran s pet zvjezdica i za to dobio priznanje Turističke zajednice grada Zagreba. U tom Klubu sastajali su se ne samo književnici već mnogi zagrebački intelektualci, visoki državni dužnosnici, pripadnici javne društvene scene i stranci koji su tijekom rata boravili u Hrvatskoj. Upravo su ga ovi posljednji naveli da se počne baviti cateringom. Početkom rata u Klub književnika dolazilo je mnogo stranaca, mahom dobrostojećih ljudi koji su u svojim zemljama bili naviknuti na uslugu cateringa. Kako su u Hrvatskoj uglavnom bili bez obitelji, često su organizirali domjenke i različita druženja za dvadesetak ljudi.

Tako sam paralelno s vođenjem restorana počeo za njih raditi catering”, kazao je Majetić. U to vrijeme u Hrvatskoj se o takvoj vrsti ugostiteljstva znalo vrlo malo. Cateringom su se bavili isključivo hotelski banketni timovi. Nakon osam godina učenja zanata i stjecanja klijenata, 1998. kada je javnost prihvatila catering usluge, Majetić je otvorio svoju catering tvrtku, nazvavši je jednostavno Catering Majetić. No, otvaranjem vlastite firme promijenilo se samo ime, vjerni klijenti poput Hrvatske gospodarske komore, ostali su uz njega. Tijekom sedam godina sjedište tvrtke promijenilo je četiri gradske lokacije. Početkom ove godine firmu, odnosno postrojenje preselio je u vlastiti, novoizgrađeni prostor vrijedan dva milijuna eura, koje se nalazi na dvije tisuće četvornih metara u Bestojvu pored Zagreba. “U Zagrebu više nije bilo adekvatne kuhinje koju bi mogao iznajmiti i zato sam počeo razmišljati o vlastitom pogonu. Cijeli kompleks s kuhinjom od 500 četvornih metara, opremljen je najmodernijom tehnologijom i HACCP sustavom (Hazard analysis and critical control point) koji se prvenstveno odnosi na higijensku prevenciju i samokontrolu”, kazao je Majetić te objasnio kako je HACCP sustav nastao prije dvadesetak godina u NASI danas standard u zemljama EU. Osim što ima vlastitu kuhinju, posjeduje i specijalizirane dostavne kombije, termo boksove, kompletnu opremu za domjenke poput stolica, svijećnjaka, tanjura i dekora. Tvrtka danas ima 80 zaposlenika.

Svoju tvrdnju da je catering najteži oblik ugostiteljstva objašnjava ovako: “Restorani su većinom specijalizirani; neki rade domaću kuhinju, neki japansku, kinesku, a catering tvrtke rade sve kuhinje ovisno o željama klijenta. Osim o kuhinji i kompletnoj opremi, brinemo se i za cvijeće, muziku i rasvjetu”, kazao je.

Tako je, želeći atmosferu na svečanoj večeri u jednom zagrebačkom restoranu učiniti interesantnijom, nekoliko opernih pjevača preobukao u konobare. “Konobari koji su zapravo bili unajmljeni profesionalni pjevači, naizmjence su nosili tanjure i posluživali ljude. Na svakom izlasku jedan od konobara je stao i počeo pjevati poznatu opernu ariju. Na kraju večere svi operni pjevači otpjevali su ariju zajedno.”

Kao najzahtjevniji catering posao koji je ikada radio, Majetić je naveo ovogodišnju siječanjsku skijašku utrku na Sljemenu. U dvadeset četiri sata 200 njegovih zaposlenika podijelilo je 7000 obroka na šest različitih lokacija. Kako se domjenak održavao na sredini staze, na tisuću metara nadmorske visine, pristup vozilima bio je nemoguć pa su svu opremu morali nositi kroz pola metra snijega. Za utrku koja je trajala jedno poslijepodne ukupno su izgubili 18 dana: deset dana za pripremu i osam dana za odlazak. Majetić ne krije da je catering strahovito stresan posao. “Svi koji su se ikada u životu selili mogu si predočiti naš radni dan. No, naša selidba ne traje pet dana nego 365 dana u godini.” Catering Majetić naime radi po cijeloj Hrvatskoj. Prije četiri godine kupili su autobus u kojem se nalazi kompletna kuhinja s vodom, strujom i plinom. Ako se primjerice radi gala večera za 400 ljudi u Dubrovniku, uzima se sva opremu, od stolova, hrane i dekora, i autobusom i četiri automobila kreće se na put. “Jedno je kuhati iza zida gdje te nitko ne vidi, a drugo je kad morate nositi namirnice, paziti na temperaturu da se ne pokvare i brinuti se da sve bude obavljeno na vrijeme.” No upravo je ta neizvjesnost, drukčiji prostori i različita traženja klijenata, ono što ga najviše privlači u ovom poslu. “Jednom smo radili catering usred ničega na Zrmanji. Pomoću karte koju smo dobili, morali smo naći neku livadu gdje smo podigli i uredili šator, servirali hranu, obukli svečana odijela i bijele rukavice. Takvi smo dočekali grupu ljudi koja se vraćala s raftinga. To je catering. Kada usred ničega dobijete uslugu s pet zvjezdica”, ustvrdio je Majetić.

Najugodnije je, kaže, raditi s klijentima koji imaju povjerenje u njihovu organizaciju i koji im daju odriješene ruke za kreaciju događaja. Nažalost nisu svi takvi. Prisjetio se svečane večere koju je jedna bogata građevinska tvrtka organizirala za 600 ljudi na jednom splitskom trgu. Na stolovima dužine osamdeset metara nije smjelo biti nijedne boce, a posluživati je bilo dopušteno samo jednom konobaru i to bez kolica na koja bi mogao staviti hranu i piće. Tako je konobar stalno morao šetati gore, dolje. Prvo da bi nekome natočio vode, pa vino, pa sok i tako do kraja večere.

Prema Majetićevim riječima ljudi u Hrvatskoj najviše naručuju i vole domaću kuhinju, specijalitete poput zagrebačkih zapečenih štrukli koji su gotovo neizostavni, zatim sir, pršut i salate s plodovima mora. “Nije da ne vole losos, ali naši ljudi vole konkretna jela na švedskom stolu. Oni razmišljaju ovako: došli smo na domjenak i ajmo se najesti”, objasnio je Majetić te usporedio hrvatski catering s onim u zapadnim zemljama. Ondje su, tvrdi, gala ručak ili večera organizirane tako da svi sjede i jedu za stolom. “Na zapadu više nitko ne jede toplu hranu stojeći, kao što je to kod nas još uvijek uobičajeno.
Ne može se kvalitetno jesti kad u jednoj ruci imate vilicu, u drugoj tanjur i borite se s komadima mesa koji vam ispadaju. U skorije vrijeme kada se logistika catering tvrtki popravi, takva praksa biti će uobičajena i kod nas”, kazao je. Osim toga u Hrvatskoj će se morati promijeniti još neke stvari vezane za catering. Kao prvo morat će se osnovati organizacija koja će se baviti cateringom i koja će tu vrstu ugostiteljske usluge kategorizirati kao zaseban ugostiteljski element. Danas se u 500 registriranih catering tvrtki u Hrvatskoj ubrajaju i dostave pizza i ćevapa što zapravo nema veze s pravim cateringom. “Brojka od 500 registriranih catareing tvrtki pokazuje razvoj ove grane ugostiteljstva, što je pohvalno. Međutim, zakonodavac treba strogo odvojiti one koje se bave cateringom od ostalih firmi koje se bave običnom dostavom hrane.” Iako je Catering Majetić trenutačno vodeća catering tvrtka u Hrvatskoj, Majetić tvrdi da nema namjeru otvarati postrojenja u ostalim hrvatskim gradovima. “Hrvatska je mala zemlja s izgrađenim autoputovima kojima se brzo dolazi u bilo koji dio zemlje, pa nemam potrebu stvarati druge baze.” Proširiti svoje usluge u susjedne zemlje namjerava tek nakon što Hrvatska uđe u EU.

Catering i za dvije osobe

Caternig Majetić radi catering usluge za privatne i poslovne prigode od vjenčanja, krstitki, kongresa, seminara, rođendana, piknika do božićnih zabava. “Iako se smatra da većinom radimo za mnogobrojna događanja catering možemo napraviti i za samo dvije osobe”, kazao je Majetić koji često sam uređuje stolove na domjencima te je priznao da su mu ponekad draži, intimniji susreti gdje catering radi za mali broj ljudi.

Osvajač srebrne medalje

Ljubav prema košarci koju je kao mladić aktivno trenirao petnaest godina, nikad ga nije napustila. Uz golf na koji odnedavno odlazi, redovito se nalazi s prijateljima na košarkaškoj rekreaciji. Prošle godine na Svjetskom košarkaškom prvenstvu veterana na Novom Zelandu njegova ekipa osvojila je srebrnu medalju.