Zagrepčanin Marko Tomljenović (19), student ekoinženjerstva na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu, otkriva kako je već 11 godina zaljubljenik u konjički sport

Najbolji mladi jahač Zagreba 19-godišnji je Marko Tomljenović. Studira ekoinženjerstvo na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu, a konje voli odmalena. Osim što je 2023. u svojoj kategoriji Mladih jahača osvojio Prvenstvo grada Zagreba, drugi je u poretku Croatia Cupa. To znači da je skupio najviše bodova na utakmicama koje se boduju za Prvenstvo, odnosno bodove u šest održanih kola Croatia Cupa u toj kategoriji.

Kako kaže Tomljenović, na rang listi dresurnih jahača svih kategorija 2023. koju je objavio Hrvatski konjički savez, zauzeo je 6. mjesto od stotinjak natjecatelja:

„Moj konj Chelsea Hotel No2 je, prema zbroju bodova, na petom mjestu od 108 konja koji su se natjecali 2023. Kroz glavnu sezonu, koja traje od travnja do listopada, ima dvadesetak utakmica, od kojih se neke boduju za poredak u Croatia Cupu, a sve se boduju za ukupni poredak jahača i konja. Najviše utakmica se održava na Zagrebačkom hipodromu, a neke u klubovima diljem Hrvatske, u Varaždinu, Koprivnici, Đakovu. U mojoj disciplini, dresurnom jahanju, nema mnogo jahača u odnosu na primjerice preponsko jahanje, no ima nas stotinjak koji se redovito natječemo. Zanimljivo je da se i u dresurnom i u preponskom jahanju žene i muškarci natječu zajedno po dobnim kategorijama, nema podjele kao u drugim sportovima.“

Tomljenović se jahanjem bavi već jedanaest godina, a član je Konjičkog kluba Edek. Isprva nije, navodi, na jahanje gledao kao sport, više je to smatrao hobijem i jednostavno druženjem s tako veličanstvenim životinjama:

„Volim jahanje kao sport jer je to i individualni i timski sport, a odabrao sam baš dresurno jahanje jer zahtijeva veliku količinu strpljenja i preciznosti, što su kvalitete koje sam oduvijek cijenio. Najljepša stvar kod jahanja mi je to što se osim vremena provedenog u sedlu, nalazimo u aktivnosti koja zahtijeva i brigu o konju. Kako bi neki jahač bio odličan, mora biti smiren, predan i, kao što sam već naveo, strpljiv. Jako je važna i dobra povezanost s konjem, ne samo u jahanju, nego konj mora u potpunosti vjerovati jahaču. Da bi jahač bio najbolji, jako je važno da i konj ima predispozicije za disciplinu jer u disciplini dresurnog jahanja suci ocjenjuju lakoću i ljepotu pokreta te sinergiju konja i jahača, smirenost i fokusiranost pri izvođenju zadanih elemenata.“

FOTO: Sanja Račić Koblar

Po pitanju uvjeta i natjecanja, situacija u Hrvatskoj nije loša, smatra najbolji mladi jahač Zagreba. Trebalo bi se, prema njegovu mišljenju, još više ulagati u razvijanje dresurne discipline, a i to je jedan od razloga zašto se i on time bavi. Svake je godine sve više jahača i to ga jako veseli. Budući da je jahanje jedan od najskupljih sportova, potrebno je napraviti mnogo žrtava i odreći se mnogih stvari, ali smatra da su, na kraju krajeva, konji stvarno vrijedni toga:

„Pretprošle sam godine dobio stipendiju Grada Zagreba za izvrsnost zbog odličnog uspjeha u školi i sportskih rezultata s konjem kojeg mi je posudio moj trener Denis Gugić. Bio sam, između ostalog, treći na Prvenstvu Hrvatske i na Prvenstvu grada Zagreba u kategoriji juniora. Međutim, iznos stipendije nije bio ni blizu dovoljan za podmirenje troškova koje briga o konju i ovaj sport nosi, kao što su pansion, hrana, potkivanje, cijepljenja, dodatna hrana. Najveći dio financijske potpore daju mi moji roditelji, kojima sam uvelike zahvalan jer se i oni i moj brat odriču mnogih stvari kako bi meni omogućili bavljenje sportom. Osim financijskog dijela, potrebno je uložiti i mnogo truda i vremena kako bi konj i jahač bili u najboljoj spremi.“

Tomljenović trenira najčešće četiri puta tjedno, a ostali dani su konju rezervirani za odmor i opuštanje. Briga o konju zahtijeva svakodnevno timarenje. Konj je životinja koja je u prirodi slobodna, stoga je bitno da izlazi što više iz boksa i da bude vani:

„Na dane u kojima je trening u pitanju, prije sedlanja je potrebno očistiti i, što je još bitnije, istegnuti i pripremiti konja kako bi mogao što lakše i bolje odraditi trening. Uz treninge, svaki je dan i u šetnji. Za više razine treninga i natjecanja potrebno je ujednačiti i prehranu konja, što se čini posebnom vrstom hrane i dodataka prehrani.“

Tomljenović je pokušao opisati osjećaj kada vrijeme provodi sa svojim konjem, kaže da je teško to opisati. Tu je prisutna neopisivo velika ljubav i zabrinutost oko zdravlja konja:

„Kada idemo u šetnju sa sedlom, obojica se možemo opustiti. To je najbolji način povezivanja osim druženja u boksu, to je najbolji osjećaj. Osjećate se nekako kao da ste u filmu, nema drugih problema, osjećaja anksioznosti, nema nedoumica niti nesigurnosti, svijet oko nas ne postoji. Kao da lebdite, spavate i sanjate, a opet ste budni i svjesni svega što se događa oko vas. To je konačni i nepokolebljivi osjećaj smirenosti.“

Iako ovogodišnja sezona još nije započela, upravo je objavljen kalendar svih natjecanja kroz godinu te je izgledno da će se u dresurnom jahanju održati dvadesetak utakmica. Tomljenović se veselim treniranju s trenericom Gordanom Pavić i nada se prelasku na višu razinu, u kategoriju M, što neće biti lako jer iziskuje još veću razinu predanosti, uvježbanosti i preciznosti. U budućnosti planira poučavati jahanje, definitivno s fokusom na dresurnu disciplinu. Dakako, i dalje bi se nastavio baviti ovim sportom.