DNEVNIK

Srijeda, HRT 1, 12.00

Predsjednica Republike Hrvatske gđa Kolinda Grabar Kitarović boravi u Mađarskoj, u službenom državnom posjetu. Hrvatska televizija, uz jaku podršku ministra unutrašnjih poslova, daje nam svoj pogled na njenu protokolarnu aktivnost. Već u prvom kadru vidimo da se hrvatska predsjednica druži s Mađarima. Snimljena je iz daljine, očito špijunskom kamerom, kako hoda okružena nepoznatim muškarcima od kojih sto posto prosjači vlak koji Mađari drže već tri tjedna. Ništa počasna straža, ništa srdačno rukovanje pred znatiželjnim novinarkama i novinarima, ničeg svečanog, samo ono što je bitno, a to je, zar ste sumnjali, predsjedničina antidržavna aktivnost. Odmah poslije Kolinde u Mađarskoj, da ne bismo stigli što krivo pomisliti, preko cijelog ekrana pojavljuje se glava ministra unutrašnjih poslova Ranka Ostojića koji diskutira o hrvatskim vanjskim poslovima. Ove njegove proširene ovlasti govore o krizi sistema. Nekadašnji bi ministri unutrašnjih poslova samo pucnuli prstima i državni neprijatelj odmah bi u najbližoj policijskoj stanici ostavljao svoj crveni pasoš. To su bila vremena. Ovaj današnji ministar mora se upuštati u neke jalove rasprave i tumačiti zašto građanka Kolinda G.K. nije smjela posjetiti stranu državu. Kaže da je to neprimjereno, jer su nam Mađari zaplijenili vlak. Moramo biti svi kao jedan, misli on, ali to ne izgovara. Isti dan poslije željezničara Ostojića javlja nam se da su na zahtjev naše predsjednice mađarski revizionisti, predvođeni predsjednikom Orbánom, revidirali svoje stanovište i vratili nama naš vlak. Poslije toga je g. Ostojić odmah skinuo svoju željezničarsku kapu i, osjetivši se ponovo policajcem, izjavio da je njegovo ministarstvo još prije šest dana dogovorilos Mađarima da vlak bude vraćen. Eto što ti je život. Nakon par dana ministru prometa je vraćen njegov resor. Dotični g. Hajdaš Dončić podijelio je sa znatiželjnom hrvatskom javnošću novost da će on tužiti Mađare za nadoknadu štete. Vlak je vraćen uneređen. Negostoljubivi Mađari nisu ga čak ni očistili. Bilo bi logično da nostalgični ministar Ostojić sad, kad je Kolindi skinuo pozlatu, predlaže, ma što predlaže: naređuje, da ona ne primi takav vlak. Ako ga ona ne posluša i preuzme vlak u takvom stanju, a on namjerava biti dosljedan, dužan je obavijestiti hrvatsku javnost da je sve dogovoreno još, pogodili ste, prije šest dana.

BUGARSKA – HRVATSKA

Subota, HRT 2, 20.39

Ova međunarodna utakmica, po kazni međunarodnog nogometnog saveza, igra se bez publike. Nismo bili posebno iznenađeni. I utakmice našeg domaćeg nogometnog prvenstva nisu baš posjećene. Uglavnom se igraju pred onoliko ljudi koliko ih se danas natisnulo pod krov svečane lože. Padala je jaka kiša. Neupućeni TV pretplatnik jedne suvišne mu državne televizije mogao je pomisliti da se kompletna publika sa svih tribina nagurala u uvijek nedovoljne kapacitete natkrivenog svečanog skloništa. Svi bi tamo i kad sije sunce, probesjedi pretplatnik HRT-a sam sebi i promijeni program na Pro TV (televiziju koja ne postoji, ali počinje s pro). Reporteru Dragi Ćosiću, zvanom komentator, također pod krovom, ta je zagrebačka kiša na Dinamovu stadionu toliko imponirala da joj je posvetio čak jednu autobiografsku rečenicu, prvu u svojoj komentatorskoj karijeri: “Trideset godina sam ovdje i ni jednom nije padala kiša svih devedeset minuta.” U prijevodu: “Dosadno mi je, plaća mi je redovita, pada kiša.” Pritisnut teškom dosadom g. Ćosić je počeo prčkati i po tuđim biografijama. U 38. minuti utakmice, kad mu je već postalo neizdrživo dosadno, za nekog je Bugara rekao da je igrao tri sezone u “Kubanu” iz Krasnodara. Tužni Drago Ćosić svaki je od “naša” tri gola popratio kao i uvijek u sličnim prilikama.

DNEVNIK

Nedjelja, HRT 1, 19.00

Ista marljiva ruka naglo prosvijetljenog urednika Siniše Kovačića potpisala je dva različita dnevnika, podnevni i večernji. U podnevnom je prva vijest za televiziju užasno stara i užasna uopće (mrtvi u Turskoj jučer), pa onda idu još i Irak, Sirija i Bavarska. Tek poslije bavarskog uvoda uvaljeni smo u hrvatsko stanje s izbjeglicama. Naše izbjeglice sve više nadiru u Opatovac. Iz Opatovca se javlja reporter Eugen Husak. Podnevni Husak pročišćen je u 19 sati, a u isti čas je i izvršeno pospremanje dnevnika prema profesionalnijim kriterijima od onih u podne. Sad je bio Husak i njegov Opatovac prva vijest. Pretpostavljamo da je onaj koji je to učinio postavio retoričko pitanje g. Kovačiću: Pa Siniša, jel’ bilo teško?

TAKVA SU PRAVILA

Nedjelja, HRT 1, 20.14

Za nedjelju uoči početka radnog tjedna za zaposlene i nezaposlene počašćeni smo teškom i stravično mučnom pričom o zagrebačkim roditeljima kojima je poginuo sin Tomica. Režiser i scenarist Ognjen Sviličić, za dobro hrvatskih kino-gledatelja, trebao je ostati na hrvatskoj ruralnoj tematici svojeg odličnog filma “Oprosti za kung fu”. Gradske teme s bezličnim likovima njemu ne leže, ali što god da se loše kaže o njegovu filmu na televiziji još je gore to što nas HRT muči ne samo mjesečnom pretplatom, nego i nepoštivanjem našeg svetog prava da barem nedjeljom navečer budemo zabavljeni.