Biti 109 mjeseci na prvom mjestu svjetske rang liste igračica skvoša apsolutno je nevjerojatan podatak. A upravo to obilježava 31-godišnju Malezijku Nicol David, od siječnja 2006. najbolju igračicu skvoša na svijetu. Za usporedbu s tenisom, Steffi Graf je rekorderka s 94 mjeseca na vrhu svjetske rang liste. Nicol David u nedjelju je stigla u Zagreb, u sklopu promotivne skvoš turneje, tijekom koje je prije toga posjetila Bukurešt i Beograd. Kada smo se u nedjelju navečer susreli u hotelu Sheraton, nije trebalo puno vremena da se uvjerimo kolika je zvijezda u svojoj zemlji. Četiri poslovna čovjeka iz Malezije bili su u predvorju hotela i čim su je zapazili, tražili su da se fotografiraju s njom, objašnjavajući nam kolika je ona zvijezda u njihovoj zemlji. Ništa čudno, s obzirom na to da je šest puta izabrana za sportašicu godine u Maleziji.

[quote_box_center]

• Čak 109 mjeseci na prvome mjestu svjetske rang liste igračica skvoša apsolutno je nevjerojatan podatak

• Upravo to obilježava karijeru Malezijke Nicol David, koja je početkom tjedna boravila u Zagrebu

[/quote_box_center]

“SKVOŠ JE JEDAN OD GLAVNIH SPORTOVA u Maleziji, sve dok sportaši osvajaju medalje, bilo na Azijskim igrama ili Igrama Commonwealtha. Kako u Maleziji nemamo previše svjetski poznatih i uspješnih sportaša, tako je skvoš u posljednjih 15 godina postao jako popularan. Ja sam prije 15 godina postala prva svjetska juniorska prvakinja koja dolazi iz Malezije, nakon čega se interes za skvoš jako povećao. Čak je i nacionalna televizija počela prenositi polufinala i finala turnira na kojima nastupam, tako da imam nevjerojatnu medijsku podršku. Kada osvajam turnire i svjetska prvenstva, objavljuju me na naslovnicama malezijskih novina”, opisuje nam Nicol David na početku razgovora svoju popularnost u Maleziji.

Za njezinu sportsku karijeru najzaslužniji je njezin otac Desmond. “Moj otac je igrao nogomet, bio je golman reprezentacije, igrao je hokej na travi također za reprezentaciju, a bavio se i atletikom. U to vrijeme u nogometu se nije moglo zaraditi puno novca, pa je odlučio upisati fakultet. Preselio se u Australiju, gdje je i diplomirao”, kaže Nicol David. Ali otac je ljubav prema sportu prenio je na svoje tri kćeri, od kojih je Nicol najmlađa. Ona kaže da ih je zanimao individualni sport pa su se odlučili za skvoš. Očev prijatelj je izgradio prvi javni skvoš centar u Penangu i pozvao ga da zaigra s kćerima.

“Moje sestre odmah su zavoljele skvoš. Ja sam tada imala pet godina, a s osam sam počela redovno trenirati, dva do tri puta tjedno. Otac nam je davao veliku podršku, ohrabrivao nas, ali nije radio nikakav pritisak”, prisjeća se Nicol David koja je već u juniorskim danima postala vrlo dobra igračica skvoša i putovala je na turnire diljem svijeta. Kad je s 15 godina osvojila svjetsko juniorsko prvenstvo, pomislila je kako bi se profesionalno mogla baviti tim sportom. Do tada nikada nije ni pomislila da bi mogla biti profesionalna igračica, a još manje da će biti najbolja igračica na svijetu.

“CIJELO VRIJEME IGRANJE SKVOŠA omogućavale su nam državne donacije. Sve sportske dvorane bile su nam dostupne bez plaćanja ikakve naknade, od teretane do korištenja usluga sportskih psihologa. Kada sam s 18 godina postala profesionalna igračica i kada sam na turnirima počela ulaziti među 16 najboljih, sponzori su potpisali ugovore sa mnom”, objasnila nam je način financiranja svoje karijere u samim počecima.

Tranzicija iz juniorskih u seniorske dane bila je ključna. “Dok sam bila juniorka, znala sam da prelaskom u seniorke vrlo lako mogu biti jedna od 20 najboljih igračica na svijetu. Međutim, igračice iz top 10 lako su čitale moju igru i pobjeđivale me. Kad nakon dvije godine među seniorkama nisam napredovala, počela sam se pitati što trebam učiniti te sam odlučila da ću otputovati u Amsterdam, kako bih radila s novom trenericom Liz Irving. Ona mi je otvorila oči i ukazala mi na mnogo stvari, na koje prije nisam obraćala pažnju. Zbog nje sam se 2003. trajno preselila u Amsterdam, gdje i danas živim. Ona je potpuno promijenila moju tehniku igre i kretanje. Počela sam bolje koristiti svoju brzinu. Posljednjih šest godina radim i sa sportskim psihologom kako bih se znala nositi s pritiskom, s medijskom pažnjom, sa svim vanjskim utjecajima. Sportski psiholog je iznimno važan u mojoj karijeri”.

Zahvaljujući radu s Liz Irving, od siječnja 2006. Nicol David neprestano je na prvom mjestu svjetske rang liste i nevjerojatno je da niti jednom nije ispustila to prvo mjesto. “To je izazov zbog kojeg neprestano želim biti još bolja. Ništa mi nije darovano. Treniram i tjelesno i mentalno. Mentalna snaga jednako mi je važna kao i tjelesna u pripremi za najveće turnire”, kaže Nicol David i potvrđuje pisanje novinara koji tvrde da je njezina najveća snaga ona mentalna. Međutim, nedavno je jedan novinar napisao, predviđajući razvoj situacije u ženskom skvošu, kako za dvije godine Nicol David neće biti ni među deset najboljih igračica na svijetu. Kada smo joj to rekli, odgovorila je da svatko ima pravi na svoje mišljenje. “Razmišljam samo o sadašnjem trenutku. Zadovoljna sam, tjelesno nikada nisam bila spremnija, iako znam da moje protivnice nemaju što izgubiti kada igraju protiv mene”.

Upravo se to dogodilo prije dva tjedna, kada je izgubila u polufinalu British Opena od Laure Massaro. Nicol David tada je izjavila da je njezina protivnica igrala bez straha. Igrale su pet setova, dvoboj je trajao 77 minuta, a oni koji su igrali ili barem gledali skvoš znaju koliko je naporno igrati 77 minuta na najvišoj svjetskoj razini. Upravo zbog toga je Nicol David jedna od najglasnijih boraca za izjednačavanje nagradnih fondova na muškim i ženskim skvoš turnirima. “Kada se rade usporedbe između muških i ženskih igrača skvoša, kaže se da su muškarci poput boksača iz superteške kategorije, a žene poput boksača iz lake kategorije. No intenzitet treninga je jednak, udarci su jednako brutalni. Mnogi ljudi to ne mogu shvatiti i zato bi trebali ući na teren i pokušati igrati skvoš“, kaže nam Nicol David, a njezina kampanja izazvala je reakcije u međunarodnim skvoš organizacijama. Tako je zahtjev za izjednačavanjem nagradnog fonda imao velik odjek u Americi, pa je američka skvoš federacija odredila da se ove godine na tri velika turnira igra za jednaki nagradni fond. Ta je odluka imala velik utjecaj na druge zemlje i turnire, pa je s glavnim sponzorom British Opena dogovoreno da će 2017. na tom turniru nagradni fond biti jednak za muškarce i žene. Inače pobjednica na najvećim skvoš turnirima osvaja oko 20 tisuća dolara, dok muškarci zarađuju mnogo više novca.

Španjolski igrač skvoša Borja Golan, Nicol David i gradonačelnik Zagreba Milan BandićFoto: Tomislav Smoljanović

IAKO SKVOŠ IZISKUJE OGROMNE NAPORE, Nicol David nas uvjerava da održava balans između privatnog i sportskog života. “Bez toga bih se vjerojatno davno ostavila skvoša. Znam kako uživati u životu, ali istovremeno sam fokusirana na treninge. Jasno je da mnogo toga žrtvujem, nedostaju mi moji prijatelji iz Malezije, ali skvoš ima mnoge prednosti. Naučila sam mnogo toga o sebi”, kaže Nicol David koja je na Twitteru nedavno napisala da po završetku sezone uvijek ima samo jednu želju, a to je “jesti, jesti i samo jesti.“. Zagrebački domaćini, čelnici Hrvatskog squash saveza, u nedjelju navečer odveli su je u restoran Domagoj i mislili su da će jesti ribu, ali ona je htjela meso. “Najviše volim jesti, a to radim ovdje na Balkanu. Hrana je odlična”, rekla je igračica.

Kada puno trenira, njezin način života je pomalo rigidan. “Volim spavati, ali to je dio odmora koji je jako važan. Treniram dva puta dnevno, između dva i četiri sata. Navečer se odmaram jer su treninzi jako naporni. Šest dana u tjednu, dva treninga dnevno, izgleda kao stalni posao”. U trenucima odmora kaže da voli crtati, jako voli glazbu, naročito r’n’b i hip hop, a kako u Amsterdamu ima jako puno koncerata, često ih i posjećuje. Dok razgovaramo, gledamo je kako je mršava i visoka 163 cm i ne razumijemo da može podnijeti sve napore koje skvoš traži. “Ne postoji specifični tip tijela koji omogućava bolje igranje skvoša. Morate biti tjelesno jaki, morate imati odličnu tehniku, na čemu neprestano radim. Skvoš se sastoji od toliko mnogo malih detalja koje morate poboljšavati. A ja volim poboljšavati samu sebe. U skvošu se ne radi o pobjeđivanju nego o poboljšavanju same sebe”, objašnjava Nicol David.

Kako sada stoje stvari, velike su šanse da skvoš postane olimpijski sport na Olimpijadi 2020. koja će se održati u Tokiju. Nicol David se tome raduje jer će “doći do promjene u svakoj zemlji koja ima nacionalnu skvoš organizaciju, država će ulagati više novca”. Pitanje je hoće li ona tada još uvijek profesionalno igrati skvoš jer već sada ima neke druge planove. “Željela bih otvoriti svoju skvoš akademiju i to dok sam još uvijek igrački aktivna, što znači da ću o tome razmišljati tijekom sljedeće dvije godine. Kada završim profesionalnu karijeru, akademija će već biti poznata, tako da ću se samo prebaciti na novi posao. Voljela bih se vratiti u Maleziju, zemlju koja mi je toliko dala, i postati savjetnik na sportskim projektima. Istovremeno, želim i dalje putovati. Ujedno volim umjetnost, pa bih jednog dana željela otvoriti svoju umjetničku galeriju”, zaključila je Nicol David.