Pomoćnica ravnatelja za sestrinstvo i glavna sestra KBC-a Zagreb Ana Ljubas, koja je u srijedu s liječnicom Gordanom Pavlišom dobila zahvalnicu udruge pacijenata, izjavila je za N1 kako je “posebna radost i blagost” spasiti život.

Gordana Pavliša najbolja liječnica, Ana Ljubas najbolja medicinska sestra u Hrvatskoj

“Jako je lijepi osjećaj dobiti zahvalnicu od udruge bolesnika. Svakoj medicinskoj sestri to je najljepši dar koji može dobiti. Radim 38 i pol godina, svaki dan s veseljem dolazim na posao, ali puno kolegica isto tako, to je veliko davanje. Jedna sam od njih i ponosna sam na sve i to je priznanje svim medicinskim sestrama”, kazala je Ljubas.

Ispričala nam je da su se uvjeti i rad u posljednje dvije godine jako promijenili. Napomenula je da su se protiv otkazivanja zahvata i pacijenata najviše borile medicinske sestre i tehničari: “Znala sam reći da sestre dižu glas u zaštitu bolesnika. To je nagrada svima nama, svima koji rade u bolnici.”

Premda je u više od 38 godina dugoj karijeri imala nebrojeno mnogo zgoda, i onih sa sretnim i onih s tužnim krajem, izdvojila je jednu priču iz vremena pandemije:

“Puno je priča, ali uvijek nam je posebno kad ste neposredni sudionik da se nekome spasi život, to je posebna radost i blagost, poseban osjećaj. To mi se dogodilo nekoliko puta, a zadnji put kad smo uveli trijaže. Kod nas je često u Zelenoj zgradi dugi red, a ljudi ne znaju zašto. Radi se o tome da dnevno ne naručujemo ljude na vađenje krvi osim za posebne zahvate, a druge primamo kad dođu. Govorimo o rasponu između 240 i 480 vađenja krvi dnevno.

Svako jutro u 7, kad dođem na posao, odem do Zelene zgrade vidjeti kakvo je stanje pa nekad pomognem i uključim se vaditi krv. Jednom sam bila skoro do 9, već sam otišla i ne znam zašto sam se vratila s kolegicom koja koordinira čekanja kad sam vidjela gospodina na stolici u redu i odmah sam shvatila da mu se stanje pogoršava rapidno, da ga moramo poleći i odvesti do hitne čim prije. Vozača iz saniteta sam zamolila ležaj, da ga odvedemo u hitnu, dečko je odmah reagirao, ušla sam s njim u sanitet zajedno s još jednom sestrom. Kako smo krenuli, on je izgubio svijest. Počeli smo ga reanimirati, doveli ga na hitnu, i tamo je odmah primljen na kardiologiju, reanimiran i nakon što smo ga zbrinuli, potražila sam gospođu koja je bila s njim i rekla da je sve u redu. Ona mi je rekla da je osjećao pritisak u prsima. To zadovoljstvo da si dobio mogućnost spasiti nekome život, to se ne može opisati.”