Nagrada Lux za najbolji europski film bit će dodijeljena u utorak, 16. travnja, u Europskom parlamentu

U utorak, 16. travnja u Europskom parlamentu u Bruxellesu, bit će dodijeljena nagrada Lux za najbolji europski film. Ovo je prvi put da se organizira posebna ceremonija za dodjelu filmske nagrade. Upitan što to govori o nagradi, je li ona dobila na težini i prerasla u značajniji događaj, redatelj Hrvoje Hribar, ravnatelj KIC-a, bivši dugogodišnji ravnatelj HAVC-a i član Udruge europskih filmskih redatelja, kazao je: „Nagrada Lux ove godine ne dodjeljuje se u očekivanom terminu, niti na uobičajenom mjestu. Pamtimo je kao proslavu u Strasbourgu, u drugoj polovici godine, no zbog europskih izbora pomaknuta je dodjela usred travnja. Budući da su pred nama najneizvjesniji europski izbori, ne možemo predvidjeti hoće li se i novi saziv Europskog parlamenta na isti način baviti kulturom i promoviranjem europske filmske produkcije.“

Finaliste je izabrao žiri nagrade Lux, u kojem su filmski stručnjaci iz cijele Europe, a u finale je ušlo pet filmova: „Zakon zbornice“ Ilkera Çataka, najbolji europski dokumentarac (EFA 2023.)„Sestrinstvo parne kupelji“ Anne Hints i dobitnik Zlatnog medvjeda na Berlinaleu 2023., dokumentarni film „Na Adamantu: Nitko nije savršen“ Nicolasa Philliberta, ‘’20.000 vrsta pčela’’ redateljice Estibaliz Urresole Solaguren te novi film finskog redatelja Akija Kaurismäkija „Palo lišće“.

Dobitnik EFA-e za najbolji europski dokumentarac, film ‘’Sestrinstvo parne kupelji’’ estonske redateljice Anne Hints, intimno je dokumentarističko ostvarenje ovjenčano i nagradom žirija za najbolju režiju u Sundanceu, čija kamera nenametljivo bilježi razgovore žena koje se, daleko od vlastitih obitelji i stege društvenih konvencija, jedna drugoj povjeravaju. Renomirani dokumentarist Nicolas Philibert u svom filmu ‘’Na Adamantu: Nitko nije savršen’’ koji je na Berlinaleu 2023. osvojio Zlatnog medvjeda za najbolji film, bavi se stigmatizacijom psihičkih bolesti te institucionalizacijom ludila. Njegova kamera prati svakodnevicu pacijenata jednog netipičnog centra za skrb, smještenog na rijeci Seini u Parizu. Još dva filma nominirana za ovogodišnju nagradu publike već su prikazana u redovnoj distribuciji, riječ je o naslovima ‘’Palo lišće’’ i ‘’20.000 vrsta pčela’’. Nježna priča o odrastanju ‘’20.000 vrsta pčela’’ redateljice Estibaliz Urresole Solaguren smještena je u idiličnu Baskiju, među košnice i med, u kojoj se jedno osmogodišnje dijete upušta u potragu za identitetom. Novo “tiho’’ remek-djelo finskog redatelja Akija Kaurismäkija ‘’Palo lišće’’ romantična je komedija o dvoje usamljenih ljudi, Ansi i Holappu u suvremenom Helsinkiju, koji slušaju tužne pjesme, radijske izvještaje s bojišta u Ukrajini i jedno drugoga nad šalicom kave. Ovaj film koji se bavi životima odbačenih likova iz radničke klase u Cannesu je osvojio Veliku nagradu žirija, drugu nagradu po važnosti odmah poslije Zlatne palme. I konačno, ovogodišnji njemački kandidat za Oscara „Zakon zbornice“, vješto režiran triler njemačkog redatelja Ilkera Çataka prati Carlu, mladu entuzijastičnu učiteljicu koja odlučuje istražiti niz neriješenih krađa iz svoje škole.

Komentirajući finaliste nagrade Lux, Hribar je primijetio: „To su filmovi koji su iznimno vrijedni i svaki je, na svoj način, vrlo angažiran i aktualan. To su apotekarski i precizno odabrani filmovi koji imaju ozbiljnu društvenu temu, a pritom su i dobri filmovi, dapače neki su i izvrsni“.

Europski parlament pokrenuo je tu nagradu 2007. kako bi pomogao u distribuciji europskih filmova visoke umjetničke kvalitete koji se teško bore s hollywoodskom konkurencijom i koji odražavaju kulturnu raznolikost te se bave pitanjima od zajedničkog interesa, kao što su ljudsko dostojanstvo, jednakost, nediskriminacija, uključenost, tolerancija, pravda i solidarnost. Iza inicijative stajala je i Doris Pack, danas umirovljena veteranka Europskog parlamenta, koja je i osnivačica nagrade Lux i potprograma Media.

Hrvoje Hribar te 2007. pripadao je krugu filmaša koji su osnovali nagradu Lux jer je tada bio u Upravnom odboru Europske federacije režisera. „Inicijativa nagrade Lux je duhovita u svojoj suštini. Ona polazi od toga da političari, koji misle da sve znaju, kada govore o audiovizualnoj industriji i europskom filmu kakav bi trebao biti, više ili manje art, komercijalan ili ne, filmove nikada ne gledaju. Zato je i došlo do ideje da se osnuje takva nagrada, pri čemu bi glavnu publiku filmova činili upravo zastupnici u Europskom parlamentu. Tako smo ih natjerali da pogledaju filmove, pa i da se iznenade onime što mi radimo u Europi. Onda se i pojavila teza među njima da filmovi ipak nečemu i služe, jer tendencija je bila da se izabiru filmovi koji imaju jak društveni podtekst i koji prikazuju neki društveni problem, što bi i političari mogli povezati sa svojom savješću. To je duh europskog filma. I tako se ta egzotična ideja probila kroz zidove Europskog parlamenta i pokrenula nešto novo i zanimljivo za europarlamentarce. I mi režiseri, glumci, producenti, filmske udruge, počeli smo dolaziti u Europski parlament, pokušavajući dati sliku i ton našoj problematici kada dolazi pred eurozastupnike u obliku direktiva ili zakona.“

Nagrada se u međuvremenu demokratizirala. Naime, u organizaciji Europskog parlamenta i Europske filmske akademije i partnerstvu s Europskom komisijom i Mrežom europskih kina, od 2020. u biranju dobitnika nagrade sudjeluju i europski građani u svim zemljama članicama, gdje se organiziraju besplatne projekcije. Putem nominiranih filmova publiku se nastoji uključiti u aktivno promišljanje o gorućim društvenim, političkim i kulturnim europskim pitanjima, s obzirom na to da svih pet finalista obrađuje tematiku koja je u srži europske javne rasprave. O pobjedničkom naslovu odlučuju europarlamentarci i publika, pri čemu svaka skupina nosi po 50% ocjene. Komentirajući ovu novu praksu, Hribar je kazao: „Ta nagrada možda nije velika u filmskom svijetu, ali ona je važna zato što je posebna i mobilizira političare. A kada date i priliku građanima da u tome sudjeluju, onda dobijete zanimljiv rezultat, odnosno zabavnu statistiku o tome kako misle političari, a kako razmišljaju građani i koje su sličnosti i razlike.„

Ideja osnivanja nagrade Lux bila je osnaživanje europske filmske industrije u odnosu na američku, odnosno na Hollywood, od kojeg europski filmovi uvijek gube. Naime, samo u promociju i reklamu pojedinog američkog blockbustera uloži se više novca nego u produkciju jednog europskog filma.

Na pitanje je li nagrada potaknula europske zemlje da više ulažu u svoju nacionalnu filmsku produkciju, Hribar je odgovorio: „Europski parlament igra određenu ulogu u vječnoj utakmici koja se igra u Bruxellesu, a to je da Komisija koju opsjedaju različiti lobisti velikih korporacija obično posustaje i ponekad prihvaća mjere kojima je cilj obustaviti javno financiranje kulture. Naime, Europski parlament je obično ona strana koja kroz svoj Odbor za kulturu djeluje u suprotnom pravcu. Obično organizira neku debatu ili glasanje i onda dovede stvari u ravnotežu. Zbog toga većina europskih zemalja još uvijek ima pretplatu za javne televizijske i radijske servise i kakvo-takvo financiranje audiovizualnih djela. Zahvaljujući tome kultura, školstvo i zdravstvo nisu do kraja bačeni na tržište jer znamo koje bi to katastrofalne posljedice moglo imati po socijalnu državu, naša društva i naše vrijednosti. Ali, naravno, nitko ne može obećati da nam to nije budućnost.“