Da 29-godišnji vozač nije bio alkoholiziran i nije kršio brzinsko ograničenje te da je brzinu prilagodio uvjetima, nesreća se ne bi dogodila! A tako se ponašao jer je znao da nema rizika kažnjavanja…

Zbog lošeg prometnog planiranja i bespravne gradnje stanje na glavnoj cesti u Viru, kojemu tijekom ljetne sezone broj stanovnika s 3000 poraste na gotovo 70.000, je kaotična. Cesta je prometno preopterećena, a usto bez nogostupa (osim stotinjak metara u središtu) je stanje kaotično. Česta su prometna zagušenja, a i ugroze pješaka.

Ali to stanje ne može biti uzrok užasne tragične nesreće koja 17. kolovoza 2024. oko 23:40 dogodila oko 23:40 sati na Putu Lozica, koja centar otoka spaja sa zaseocima Lozice i Torovi, kad je krajnje neodgovorni 29-godišnjak Fiat Puntom, u teško alkoholiziranom stanju (1,75 promila), teško kršeći ograničenje brzina od 50 km/h i obvezu prilagodbe brzine uvjetima (čl. 53. i čl. 51. st. 1 Zakona o sigurnosti prometa na cestama) pokosio 5-članu obitelj, pričem je 24-godišnja majka poginula, a otac i dvoje djece teško ozlijeđeno (3-godišnje dijete je životno ugroženo). Ne može čak biti ni olakotna okolnost.

Vozač je primarno odgovoran, jer da je vozio bez utjecaja alkohola, poštivao ograničenje brzine te je dodatno prilagodio uvjetima nesreća se sigurno ne bi dogodila. Bez obzira na prometnu situaciju, odgovornost je uvijek na vozaču, koji su u prometnim situacijama 85-postotno krivi za prometnu nesreću. Cesta sudjeluje s 10 posto, a vozilo s pet posto. Loše je što “prometna struka” naglašavanjem negativnog utjecaja prometne infrastrukture (nedostatak nogostupa, loša vidljivost,) relativizira i umanjuje utjecaj vozača te iz cehovskih i privatnih interesa promiče pogrešnu politiku sigurnosti cestovnog prometa (podjednaki utjecaj, po 33 posto, vozača, prometnica i vozila na nastanak prometne nesreće).

Ta se teza uporno iz znanstvenih krugova gura već više od dva desetljeće i jedan je od razloga što u Hrvatskoj u cijelom tom razdoblju, bez relativnih pomaka nabolje, na cestama imamo iz godine u godinu 60-ak posto više poginulih od prosjeka Europske unije.

HR1 – Dnevni ritam, 27. listopada 2023.: prof. emeritus Ivan Dadić zagovara teoriju udjela utjecajnih čimbenika na sigurnost cestovnog prometa ’33-33-33′, a prof.dr.sc. Željko Marušić argumentirano je opovrgava

Analizirajući virski prometnu tragediju “prometni stručnjaci” ponovno zagovaraju  tu pogrešnu i štetnu tezu, što se  egzaktno može dokazati sljedećim:

a) kad bi svi vozači, na postojećoj virskoj cestovnoj infrastrukturi dosljedno poštivali ograničenje brzine i obvezu prilagodbe brzine uvjetima (…da se vozač u svakoj situaciji, pred svakom preprekom na koju naiđe, može sigurno zaustaviti…) nitko nikad ne bi stradao.

b) kad bi kvalitetno riješili  prometnu infrastrukturu, a utjecaj vozača i prometnica na nastanak nesreće bio jednak, tada bi po prethodnom modelu dobra prometnica mogla natkompenzirati utjecaj najlošijeg vozača i spriječiti nesreću. To je nemoguće, jer bi na kvalitetnom i osvijetljenom nogostupu vozač koji drastično krši ograničenje brzine i obvezu prilagodbe brzine uvjetima, usto vozi teško alkoholiziran, mogao prouzročiti i goru prometnu tragediju od aktualne virske!

Guranje pogrešnih i tendencioznih prometnih teza je loše jer:

• opterećene prometnice bez, nužnih nogostupova, kao posljedica nepropisne, a legalizirane gradnje prisutne su diljem Hrvatske. Lošiji i opasniji primjer je državna cesta D-8, “Jadranska magistrala, od Splita do Makarske, posebice dionica od Medića do Piska, koja je poprište svakodnevnih jurnjava brzih motocikala te je stradavanje pješaka, možda i goreg intenziteta nego aktualni Virski slučaj samo pitanje vremena. Sličnih opasnih dionica ima na svakom otoku…
• stanje je izravno nerješivo te treba kombinirati izgradnju novih i kvalitetnih poveznica i rješavanje, prvenstveno uspornicima i radarskim kamerama pitanje sigurnosti cestovnog prometa na postojećim opterećenim dionicama bez nužnih nogostupa, kako je napravljeno, uz nužni negativan utjecaj na protočnost, sigurnost i pouzdanost automobila na državnoj cesti Omiš – Tugare – Žrnovnica.
• iz cehovsko-interesnih i političkih razloga stvara se pogrešna i tendenciozna slika kako su za tragične nesreće podjednako krivi loši vozači i nesigurne prometne dionice, što potiče pogrešnu politiku prevencije i prometne sigurnosti, što je jedan od ključnih razloga zbog kojih je Hrvatska trenutačno pri samom dnu prometne sigurnosti u Europskoj uniji.
• posredno umanjivanje utjecaja vozača koji teško krše prometne propise potiče pogrešnu politiku prometne sigurnosti i porazne statistike stradavanja na cestama.

Sigurnost cestovnog prometa na Viru i sličnim prometnim lokacija učinkovito se može i treba rješavati sa sljedećim mjerama:

1. Povećati izvjesnost kažnjavanja za prometne prekršaje, prvenstveno postavljanjem radarskih kamera na sva opasna mjesta te policijskim pokrivanjem ostalih dionica.
2. Slijedno postavljati vibracijske i profilne poprečne uspornike na dionice na kojima se sukobljavaju prometni tokovi vozila (motornih i nemotornih) i pješaka.