Književnica i pjesnikinja Marija Čudina rođena je u jesen 1937. godine u Lovincu u Lici. Gimnaziju je završila u Sisku, a studij jugoslavenskih jezika i književnosti pohađala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Prekinuvši studij, kraće je vrijeme radila kao novinarka u splitskom dnevnom listu „Slobodna Dalmacija“.

Godine 1961. udajom za beogradskog slikara Leonida Šejku, preseljava se u Beograd, te postaje sudionica umjetničke grupe Mediala. U prvim zbirkama je rabila transcendentalnu simboliku i posebna sintaktička rješenja, a u kasnijoj poeziji do izražaja dolazi snažnija disciplina jezika, ali i izraženiji osjećaj egzistencijalne beznadnosti te hermetičnost pod snažnim utjecajem nadrealizma. Iskazuje bliskost simbolici i oniričnosti Šejkina slikarstva (pustinjska flora, metafizički bestijarij).

U kratkom romanu Amsterdam (1975.), a posebno u lirsko-esejističkoj knjizi Divlja duša (1986.), pisanima u maniri borgesovske fantastične proze i beckettovske naracije, daje viziju civilizacijske otuđenosti, što je jedna od glavnih preokupacija sveukupnoga njezina opusa. Marija Čudina je umrla u Beogradu.

Otkuda ova čudna ludost, ovaj smisao i simbol
sa suncem što vrije nad glavom ptice crknute usred ljeta,
otkuda ovaj zanos kad zanosa više nema,
zanosa više nema,
plamen je crna močvara, riječ je močvarna trava koja drijema,
u polusnu nečije svijesti opet su našli umorenog čovjeka,
on mjesečinom ide, a ni mjesečine nema.