Nakon što je na sjednici u srpnju Audiovizualno vijeće HAVC-a dodijelilo 9,5 milijuna kuna za proizvodnju filma dvojici redatelja – Antoniju Nuiću i Nevenu Hitrecu, koji su ujedno članovi tog istog Vijeća, a Nuić je i donedavni predsjednik, što su mnogi u filmskoj zajednici ocijenili skandaloznim – na novom natječaju HAVC-a na sjednici prošloga tjedna ponovno su donesene sporne odluke. Kao što odluka o dodjeli milijuna kuna za filmove “Bumbarov let” Nuića i producenta Inter Filma i “Dnevnik Pauline P.” Nevena Hitreca nije protuzakonita, već je jednostavno moralno upitna, isti je slučaj i s odlukom od prošloga tjedna. Na posljednjoj sjednici, 14. prosinca, AV vijeće je Antoniju Nuiću, odnosno producentu Propeler Filmu d.o.o., odobrilo 120.000 kuna za razvoj projekta “Sjena”. Drugim riječima, samo pet mjeseci nakon sjednice na kojoj je Nuiću dodijeljeno pet milijuna kuna za “Bumbarov let”, koji nije još ni počeo snimati, AV Vijeće kojem je predsjednik dodijelilo mu je 120.000 kuna za novi film “Sjena”.

HAVC je javna ustanova koju je osnovalo Ministarstvo kulture s namjerom da tim putem podupire audiovizualno stvaralaštvo u Hrvatskoj. Ravnatelja HAVC-a odabire Upravni odbor u koji članove imenuje nadležno Ministarstvo kulture i medija te je on zadužen za operativno vođenje Centra. Ravnatelj ne odlučuje, barem ne službeno, o odabiru projekata, već njih ocjenjuje i odabire po troje umjetničkih savjetnika za svaku od pet kategorija za koju se prijavljuju projekti – dugometražni, kratkometražni, dokumentarni, eksperimentalni i animirani film. Ti savjetnici onda svoje prijedloge daju Hrvatskom audiovizualnom vijeću u kojem sjedi 17 ljudi, predstavnika različitih aspekata filmske struke u Hrvatskoj. Članovi Audiovizualnog vijeća, stoga, de facto odlučuju koji će se film financirati glasanjem na sjednicama AV vijeća, a trenutačni predsjednik Vijeća je Lado Skorin.

Nuić nije reagirao na Nacionalovu zamolbu da komentira tu odluku – koja nije protuzakonita, ali je nemoralna i izaziva sumnju u sukob interesa – no zato ju je komentirao redatelj Ivan Goran Vitez, inače član AV vijeća. Kako je rekao, to je uobičajena praksa: “Nije to ništa neobično. Jedini uvjet da netko ne dobije sredstva jest ako je dužan HAVC-u za proizvodnju, što ovdje nije slučaj. Ne znam što da vam kažem. Problem je u tome što nekih 25, 30 filmova nije uopće snimljeno, a HAVC je za te filmove dodijelio sredstva. To je strukturalni problem, i to ne samo u Hrvatskoj. Jer da bi se danas film završio, potrebno je dobiti novac iz više fondova, a zbog korone ove godine neki fondovi nisu ni otvarali natječaje. Jedino što mogu reći jest da ja sigurno ne bih tako, ne bih ulazio u drugi projekt i tražio novac za razvoj tog projekta dok ne završim što sam započeo. Taj novac za razvoj projekta omogućuje da mogu aplicirati na neke druge fondove.”

Vitez je istaknuo još jedan veliki problem u sustavu HAVC-a, a to su netransparentnosti u prijavama za projekte koje mnogi producenti koriste. Tako je na ovoj posljednjoj sjednici upravo Vitez stopirao financiranje novog filma jednog producenta koji je za novi HAVC-ov natječaj jednostavno promijenio ime tvrtke, dok mu je prvotna tvrtka likvidirana te je, tvrde Nacionalovi sugovornici, ostao dužan mnogim filmskim djelatnicima. Iako je novi projekt tog producenta na novoj sjednici dobio “zeleno svjetlo”, Vitez nije dozvolio da se takve prakse u HAVC-u ustale. To je, napomenuo je Vitez, već četvrti put da je stopirao financiranje projekta producenata koji prethodno nisu ispunili svoje financijske zadaće:

“Znači, otvoriš jednu firmu koja ti propadne i ostane dužna – pa je zatvoriš, pa otvoriš drugu s istom djelatnošću i s njom se javiš na natječaj za dodjelu novca. Ali po zakonu se to može. Ja sam to blokirao, ali takav prijedlog nije ni trebao doći do Vijeća. Međutim, umjetnički savjetnici smatraju da takve stvari nisu njihov problem. Trebalo bi se to bolje provjeravati jer uvijek će postojati rupe u zakonu i uvijek će neki to pokušati iskoristiti za svoje dobro.”

Nacional je o svemu tome pitao i Chrisa Marcicha, ravnatelja HAVC-a, koji je rekao:

“Postupak provedbe Nacionalnog programa promicanja audiovizualnog stvaralaštva, uvjeti raspisivanja javnih poziva, planiranje postupka raspodjele sredstava, obveze korisnika sredstava državne potpore te nadzor nad namjenskom potrošnjom sredstava državne potpore, uređuju se Pravilnikom o postupku, kriterijima i rokovima za provedbu Nacionalnog programa promicanja audiovizualnog stvaralaštva, a sve sukladno odredbama Zakona o audiovizualnim djelatnostima. Kod prijave projekta ‘Sjena’, redatelja Antonija Nuića u produkciji Propeler Filma d.o.o., na javni poziv Centra nisu bile ispunjene okolnosti koje priječe prijavu na javni poziv HAVC-a za dodjelu državne potpore. U konkretnom slučaju, za proizvodnju dugometražnog igranog filma ‘Bumbarov let’ odlukom Hrvatskog audiovizualnog vijeća 15. srpnja odobrena je državna potpora u iznosu od pet milijuna kuna. Sukladno Pravilniku, u pravilu se Ugovor o sufinanciranju između Centra s jedne te nositelja projekata s druge strane, zaključuje u roku od 180 dana od dana donošenja odluke AV Vijeća. Ugovor o sufinanciranju mora se sklopiti u roku od godine dana od donošenja odluke AV Vijeća jer u suprotnom nositelj projekta gubi pravo na korištenje sredstava državne potpore. Od donošenja odluke AV Vijeća o dodjeli državne potpore projektu ‘Bumbarov let’ nije prošlo više od 180 dana te Ugovor o sufinanciranju nije još ni sklopljen. Slijedom navedenog, zbog navedenog projekta nije ni moglo doći do nekih pravnih zapreka prijave daljnjih projekata na javne pozive Centra od strane navedenog redatelja.”

Marcich je pojasnio i da se kategorija poticanja proizvodnje filmova bitno razlikuje od kategorije poticanja razvoja scenarija i razvoja projekata filmova. Proces nastanka filma uključuje pretprodukciju (razvoj scenarija i razvoj projekta), produkciju (proizvodnju filmova), postprodukciju i distribuciju filma. Projekt “Sjena” trenutačno je u početnoj fazi te mu je na javnom pozivu Centra odobrena državna potpora za razvoj projekta.

“Sukladno Pravilniku cilj je navedene kategorije javnog poziva osigurati profesionalne uvjete pisanja filmskih scenarija, odnosno osigurati izvrsnost pripreme većinsko hrvatskih produkcijskih pothvata i potaknuti radnje koje vode zatvaranju financijskih potreba projekata. Dakle, razvidno je da se konkretni projekti ni ne mogu uspoređivati jer su u različitim fazama, a pogotovo uzevši u obzir da za oba projekta još nisu ni potpisani Ugovori o sufinanciranju. Nadalje, nakon potpisivanja Ugovora nositelj projekta za poticanje proizvodnje dugometražnih filmova ima obvezu zatvaranja financijske konstrukcije u roku od tri godine od potpisivanja Ugovora te realiziranja filma do njegova završetka sukladno odobrenom i važećem operativnom planu, nakon čega slijedi kolaudacija filma od strane umjetničkog savjetnika. Zapravo, samo snimanje filma predstavlja jednu od manjih fazi u proizvodnji filma. Slijedom navedenog, traženje da se ne dopusti prijava na javni poziv Centra zbog postojanja već jednog projekta istog nositelja projekta, kojem su za drugi projekt od Centra već odobrena sredstva državne potpore, nije relevantno zbog postojanja različitih faza produkcije filma te rokova i drugih obveza kojih su se nositelji projekata dužni pridržavati”, obrazložio je u Marcich.

Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek poslala je sličan odgovor, spomenuvši isti Pravilnik:

“U Pravilniku je točno navedeno koji projekti nemaju pravo sudjelovanja na javnom pozivu te shodno tome kod prijave projekta za razvoj, postojeći projekt u provedbi ne predstavlja zapreku s obzirom na to da je snimanje filma samo jedna od faza u proizvodnji filma te da nositelj projekta ima obvezu realizacije filma i zatvaranja financijske konstrukcije u roku od tri godine od potpisivanja Ugovora o sufinanciranju sukladno odobrenom i važećem operativnom planu.”

Nacionalovi sugovornici, svi redom iz filmske industrije i dobro upućeni u situaciju u HAVC-u i svojoj branši, problematizirali su još nešto vezano uz najnoviji HAVC-ov natječaj. Nekoliko njih spornom smatra činjenicu da su na posljednjem javnom pozivu Tanja Kirhmajer (sa Sašom Vojkovićem) i Vid Adam Hribar dobili po 30.000 kuna za razvoj scenarija za dugometražni igrani film, dok je na sjednici u srpnju također 30.000 kuna u istoj kategoriji dobila Sara Hribar. Naime, Tanja Kirhmajer je bivša supruga, Vid Adam je sin, a Sara Hribar je kći Hrvoja Hribara, bivšeg ravnatelja HAVC-a, koji kako tvrde Nacionalovi sugovornici, još uvijek ima velik utjecaj u toj instituciji. Osim tih troje njemu bliskih ljudi, Nacionalovi sugovornici spomenuli su i Darija Harjačeka, redatelja koji je na najnovijem javnom pozivu također dobio 30.000 kuna, također za razvoj scenarija dugometražnog igranog filma. Harjaček je, naime, suprug Hribarove bivše partnerice Jelene Miholjević s kojom ima sina.

O tome je Nacional upitao Hrvoja Hribara. Poslao je sljedeći odgovor:

“Ne znam zašto bih komentirao odluke ustanove s kojom već četiri godine nemam veze: niti sam ravnatelj niti član Vijeća, čak ni korisnik. Na webu su i Zakon o audiovizualnim djelatnostima i nadležni podzakonski akti. Savjetujem pravnoj službi Nacionala da uzme te propise u obzir.”

Sličan odgovor dao je i Marcich, rekavši da Hrvoje Hribar nije ravnatelj Centra od veljače 2017.:

“Gospodin Hribar i osobe povezane s njim imaju pravo prijave na javne pozive Centra pod jednakim uvjetima kao i sve druge osobe, sukladno uvjetima iz Pravilnika. Nije neuobičajeno da djeca umjetnika krenu putevima svojih roditelja te smatramo da bi bilo krajnje diskriminatorno onemogućiti im da obavljaju svoj posao samo zato što je njihov otac jednom davno bio ravnatelj Centra.”

Ministrica Obuljen Koržinek o toj temi rekla je također da Hrvoje Hribar nije ravnatelj HAVC-a od veljače 2017. godine te da sukladno uvjetima iz Pravilnika sve osobe imaju jednako pravo prijave na pozive Hrvatskog audiovizualnog centra, bez diskriminacije prema socijalnom, društvenom statusu ili obiteljskoj pripadnosti.

Redatelj Ivan Goran Vitez, kao član AV vijeća, složio se s time da odluka o financiranju navedenih projekata osoba obiteljski povezanih s Hribarom može izazvati “čudan osjećaj”, ali tvrdi da su svi projekti kvalitetni i da ni on ni bilo koji drugi član Vijeća na njih nije imao primjedbu.

Neki od Nacionalovih sugovornika, upoznati sa situacijom u filmskoj industriji, smatraju da bi anonimnost prijave možda bilo dobro rješenje za taj tip prijava. No Chris Marcich odbacuje tu mogućnost:

“Anonimnost prijave nije nikako moguća s obzirom na to da su jedni od glavnih kriterija za dodjelu državnih potpora kvaliteta redateljeva cjelokupnog opusa te uspjesi producentovih recentnih projekata, cjelokupan opus producenta i producentske kuće koja prijavljuje projekt, pridržavanje ugovornih obveza potpisanih s Centrom, sudionicima u projektima te relevantnim međunarodnim institucijama i organizacijama, procjena da će producent i njihova producentska tvrtka biti sposobni realizirati predloženi projekt. Navedeni kriteriji su veoma relevantni za procjenu umjetničke vrijednosti projekta i njegovu izvedivost. Također, podsjećamo na gore navedene kriterije koji onemogućavaju prijavu na javne pozive Centra, a koji su usko vezani uz osobu nositelja projekta – redatelja ili producenta. Nadalje, s obzirom na hrvatsku audiovizualnu scenu, anonimnost prijave realno ne bi ni bila izvediva.”

Glumica Nada Gaćešić Livaković snažno se obrušila na nove HAVC-ove odluke o financiranju projekata, ali posebno na Ninu Obuljen Koržinek. Smatra da ministrica kulture i medija snosi najveću odgovornost za kaos u kulturi i medijima:

“Taj se kaos prije svega odnosi na Hrvatsku radioteleviziju, dovoljno je samo spomenuti Koregulacijski sporazum o postupku i pravilima nabave djela neovisnih proizvođača, koji je ministrica rekla da ne poznaje, da ne zna o čemu se radi. Očekujem od nje da hitno reagira i spriječi veliku financijsku štetu koja se nanosi HRT-u te da spriječi pogodovanje pojedinim producentima, a ne da se izvlači stalno istim frazama. Tim sporazumom HRT financira praktički sve troškove snimanja serija ili filmova, a dobiva tek ograničena prava prikazivanja na sedam godina. Nakon tih sedam godina vlasništvo ide producentu. Neka ministrica objasni postoji li takav sporazum igdje u Europskoj uniji.

Ogromnu odgovornost ministrica također snosi i za sva zbivanja u HAVC-u. Zakon o audiovizualnim djelatnostima jedini je zakon koji je uspjela sklepati u sada već petoj godini mandata. To je gori zakon nego što je bio onaj prethodni. U novi Zakon strpala je sve što su godinama u HAVC-u radili protuzakonito, a ona je itekako za to znala. Ja nikada nisam problematizirala zašto je netko dobio novac za projekt, a netko nije, ako je to bilo po proceduri. To što se događalo u HAVC-u, zaista je nezamislivo. Milijuni kuna dodijeljeni su mimo Zakona i procedure. I nikome ništa! Ja sam pokušala upozoravati ministricu na to da prijedlog zakona nije dobar. U međuvremenu je ministrica predložila još nebulozniji Zakon, koji je u svojoj biti koruptivan. Pritom je uvrijedila sve one koji su završili fakultet jer je u ovaj novi zakon stavljena odredba da članovi AV vijeća HAVC-a ne moraju imati završene fakultete i pet godina iskustva, već da im je ako nemaju završen fakultet potrebno deset godina iskustva. Predlažem da se ukine studij filmske režije i produkcije, barem na desetak godina.”

Nada Gaćešić Livaković rekla je da je ministrici kulture i medija skretala pažnju upravo na Audiovizualno vijeće. To tijelo smatra ogromnom prevarom i reliktom socijalizma:

“U Vijeću nema odgovornosti. Vijeće je donosilo odluke čak i po običajnom pravu, članovi pojma nemaju tko se javio na natječaj ni treba li baš toliko novca dodijeliti pojedinom projektu, ne čitaju scenarije… Da ne govorim o tome da su toliko bahati da znaju da će, ako su članovi Vijeća, dobiti novac za projekt za koji su aplicirali na HAVC, pa čak ni ne šalju svoje zamjenike koji bi ih po novom zakonu trebali zastupati u tom slučaju. Naravno, prema Zakonu oni nisu odgovorni, ali očito nije nitko odgovoran. Isto tako, sporno je i to što se ne zna kako to Vijeće djeluje. Imaju li Poslovnik o radu? Imaju, ali iz 2017., a novi Zakon stupio je na snagu 2018. godine.”

Nada Gaćešić Livaković osvrnula se na još jednu sumnjivu stavku u najnovijem javnom pozivu HAVC-a. Prema Odluci o dodatnoj potpori za proizvodnju debitantskih dugometražnih igranih filmova i dugometražnih igranih filmova čija je nemogućnost završetka proizvodnje posljedica učinka pandemije covida-19 na gospodarstvo, 12 redatelja dobilo je potpore u iznosu od pet milijuna kuna. Devet redatelja dobilo je 500 ili 600 tisuća kuna, a njih troje po sto tisuća kuna. Taj novac, smatra Nada Gaćešić Livaković, nije transparentan:

“Posebno je nedopustivo netransparentno dodjeljivanje tih pet milijuna kuna pojedinim producentima. Koju su to dokumentaciju morali priložiti? Ministrica je za slobodne umjetnike smislila financijski cenzus. Ako u 2019. nisi dovoljno zaradio, dobit ćeš nula kuna. Takvih je u Hrvatskoj zajednici samostalnih umjetnika više od 500. Dakle, za 500 umjetnika nije bilo novca niti po četiri tisuće kuna, ali za odabrane producente, i to njih desetak, bez problema ima pet milijuna. Više od tisuću umjetnika za ministricu vrijedi koliko i desetak producenata. Sramota!”

Nada Gaćešić Livaković napomenula je da su neki filmovi na tom javnom pozivu, odnosno njihovi producenti, potporu HAVC-a dobili zbog pandemije koja je nastupila u 2020., a novac su dobili za filmove od kojih su neki još iz 2015. godine. Istu stavku spomenuli su i još neki Nacionalovi sugovornici, ustvrdivši da je odluka o dodjeli tolikog novca zbog pandemije samo nekolicini redatelja, nelogična. Pogotovo stoga što su neki filmovi – recimo, “Šesti autobus” Eduarda Galića – već snimljeni. Upravo je Galić, tvrde Nacionalovi sugovornici, po istoj toj osnovi, kao potporu zbog epidemije, novac dobio u dva navrata, jer ta se potpora “dijeli” od lipnja. Najprije je Galić dobio 127.684 kune, a sad još 100.000 kuna – sve za film koji je snimljen. U dva navrata je potporu HAVC-a zbog epidemije covida za film “Džoker” dobio i Branko Schmidt, i to u roku od samo dva tjedna. Najprije je 27. studenoga za film dobio potporu u iznosu od 200.000 kuna, da bi već 11. prosinca za isti film dobio još 250.000 kuna. Slično je s redateljem Goranom Dukićem i njegovim filmom “Nosila je rubac črleni”, za koji je 24. lipnja dobio 320.000 kuna zbog covida, a 14. prosinca dodijeljeno mu je dodatnih 100.000 kuna.

Zbog takvih i sličnih HAVC-ovih odluka o financiranju, slažu se Nacionalovi sugovornici, svatko će se zapitati zašto su baš ti redatelji odabrani i zašto baš u tako visokim iznosima. Smatraju, dakle, da se pojam sukoba interesa nameće sam od sebe, s time da su složni oko toga da nije riječ ni o kakvom sukobu, već samo o interesu.