Objavljeno u Nacionalu br. 827, 2011-09-20

Poslodavci, sindikati, politolozi, ekonomisti, Sveučilište, Akademija, pučki pravobranitelj i nevladine udruge daju po 10 mjera za gospodarski i društveni oporavak

Dok u Hrvatskoj traje rasprava o tome koliko je vjerodostojan i provediv objavljeni program Kukuriku kolacije, a ostale stranke još nisu dale ideje na osnovi kojih će tražiti povjerenje birača, Nacional se odlučio na proaktivan pristup. Umjesto da post festum analiziramo stranačke izborne programe, od relevantnih, nezavisnih društvenih, stručnih i interesnih skupina uspjeli smo prikupiti liste prioriteta čije ispunjavanje one smatraju ključnim za napredak države. U poplavi populizma, slatkorječivosti i praznih obećanja, kojima ćemo biti obasuti u izbornoj kampanji, napravili smo konkretni materijal o tome što se od nove vlade očekuje – i to na ekonomskom, znanstvenom, kulturnom, socijalnom, političkom planu te u općem unapređenju ljudskih prava.

On jasno pokazuje da nitko ne želi rasprave o “crvenoj” i “crnoj” Hrvatskoj, nego konkretne mjere za gospodarski oporavak. Osim radnika, poslodavaca, ekonomskih analitičara i nevladinih udruga, koje su inače izravno ili posredno sudionici u predizbornom procesu, uključili smo i insititucije koje su na marginama izbornih kamapnja, iako su među najvažnijima u svakoj modernoj državi – Svečulište, Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti, pučkog pravobranitelja. Cilj je potaknuti široku javnu raspravu i pronaći najbolja riješenja za prosperitet zemlje, što je među ostalim i uloga neovisnih medija.

Pridržavanje tih svojevrsnih zapovijedi, naravno, neće biti lagano ni jednoj vladi. Zajednička želja svih je ekonomski oporavak u vremenima kad kriza već treću godinu stoluje u Hrvatskoj, ali je iluzorno očekivati da će, primjerice, poslodavci lako pristati na povećanje minimalnih plaća, što traže radnici. S druge strane, radnici nikako neće pristati na “labavljenje” Zakona o radu, pa iako u tome imaju podršku većine građana, već su demonstrirali prikupljanjem gotovo 800.000 potpisa za referendum o izmjenama toga zakona.

Štednja i uravnoteženje državnog proračuna te drukčiji način potrošnje državnog novca također dominiraju u zahtjevima novoj vladi, ali u kampanji će se vješto izbjegavati reći na kojim će se to područijima štedjeti, a i ekonomski analitičar Damir Novotny upozorava na to da nije samo problem u iznosu državne potrošnje, nego i u tome gdje ona završava. Iz prvih najava političkih stranaka vidi se da će se u kampanji pribjegavati pristupu da se novac prikupi novim investicijama i drukčijom organizacijom. Zadnje tri godine krize to se baš i nije pokazalo istinitim. I poslodavci i radnici, međutim, visoko na listu prioriteta stavljaju borbu protiv nelikvidnosti i to s veoma konkretnim mjerama, dok depolitizacija i učinkovit sustav upravljanja državnim poduzećima dominira u zahtjevima bez obzira na to o kojem dijelu stručne javnosti se radilo. Također, gotovo je jedinstven stav svih koji se bave ekonomskim dijelom javne politike – svi upozoravaju na to da je sadašnji sustav oporezovanja rada bez imovine i kapitala neodrživ. Iako će se pitanja novih poreza, osim na deklarativnoj razini, uglavnom izbjegavati, jasno je da će se neki oblik poreza na imovinu morati uvesti.

Nova vlada morat će vješto balansirati između svih tih financijskih zahtjeva, pogotovo stoga što Mladen Novosel, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, najavljuje da novoj Vladi neće dati “ni 20, a kamoli 100 dana poštede”. Iako su sindikati trenutačno opet razjedinjeni, pa tako nismo uspjeli dobiti zajedničke prioritete četiriju sindikata koji djeluju u tzv. Koordinaciji, Novosel kaže da su oni i sami sposobni organizirati sindikalne akcije, a radnici na ulicama uvijek su znak nezadovoljstva politikom. “Vlada može očekivati pritisak i nećemo dopustiti da se ponovno dogodi da se u kampanji obećava jedno, a čim se osvoji vlast, to se zaboravi”, rezolutan je Novosel. Sindikati će se posebno boriti za jamstveni fond i povećanje minimalne plaće.

Premda će najteže biti provesti ekonomske reforme koje su godinama odgađane, nema opravdanja za neprovođenje reformi koje nemaju nikakav financijski učinak, a veoma su važne za pošteniju i bolju Hrvatsku. Nisu uzalud i Pučki pravobranitelj i GONG na listu svojih prioriteta stavili da je nužna demokratizacija samih stranaka ako želimo živjeti pravu demokraciju na razini države. Također, bez čišćenja sadašnjeg apsurdnog popisa birača, na što upozorava i Hrvatsko politološko društvo, teško se može govoriti o poštenim i pravednim izborima. Pogotovo kad znamo da ni sadašnje izborne jedinice nisu zakonite. Sve bi stranke trebale shvatiti i da je uključivanje građana u odlučivanje i transparentan prikaz svih zakona ili, primjerice, ispregovaranoga s EU, nužno za povrat veoma poljuljana povjerenja prema svim političarima i političkom sustavu. HAZU još upozorava na to da je veoma važno zadržati identitet nakon ulaska u EU, i to kroz kulturu i njeno poticanje, ali također ističe da se javnost uvijek mora izvještavati o stvarnom stanju u državi. Sveučilište u Zagrebu sadašnji koncept “zemlje znanja” otvoreno smatra promašenim, jer premda je nužno za globalnu konkurentnost, istraživanje i stvaranje stručnjaka sa stvaralačkim znanjima potpuno je zapostavljeno. Sve su to zahtjevi koji ovise samo o političkoj volji i koji su temelj funkcioniranja demokratskog sustava, a u kampanjama se jedva spominju.

Također, iako će se raspravljati o nužnim rezovima u lokalnoj upravi, ali i o davanju “preživjelima”, većim ovlastima uz popratnu financijsku decentralizaciju, profesor Branko Caratan upozorava na to da dio problema u lokalnoj upravi proizlazi i iz lošeg sustava podjela ovlasti između gradonačelnika i lokalnih vijeća, o čemu je Nacional već pisao. Uz sve navedeno, da bi se stvorila jedinstvena platforma za novu vladu, važno je i ono što nije odrađeno. Tijekom dvotjednog sastavljanja liste prioriteta zaključili smo da određeni broj važnih institucija zaista nije spreman proaktivnim pristupom sudjelovati u kreiranju političke slike države. Radije se čeka da netko drugi nešto predloži, a potom se reagira.To je svakako lakši put, ali teško da će dovesti do toga da se konstruktivnim dijalogom definiraju prioriteti zemlje te onda zaista i provedu. Iznenadili smo se kad su određeni ekonomski stručnjaci, znanstvene institucije ili stručna društva rekli da ne mogu napraviti listu prioriteta, ali da su spremni komentirati programe stranaka. No ponajprije bismo u toj kategoriji istaknuli tri institucije – predsjednika, Crkvu i Hrvatsku narodnu banku.

Biskupska konferencija već godinama optužuje medije da se bave trivijalnim i nevažnim stvarima, dok potpuno zanemaruju bitne teme za društvo. “Veliku odgovornost imaju masovni mediji koji svojim odabirom nerijetko zanemaruju događaje i sadržaje koji pomažu u izgradnji nosivih društvenih vrijednosti. Takva je selektivnost pogubna za zdrav nacionalni duh”, pisali su biskupi u svojim porukama, a ove godine su rekli i da su katolici sustavno diskriminirani i napadani u medijima. Nacional je, naravno, kao i svima ostalima, poslao isti upit i Crkvi, koju smatra društveno važnom institucijom. Ni nakon nekoliko dana nije bilo odgovora, a glasnogovornik Zvonimir Ancić poručio je da neće sudjelovati u našem projektu nego da će oni izabrati vrijeme i mjesto za iznošenje svojih poruka. Iako su znali komu je sve još upit poslan, ipak su odlučili šutjeti. Na žalost, tako su još jednom pokazali veliko licemjerje.

Od svih političara predsjednik Ivo Josipović uživa najveće povjerenje građana zahvaljujući svom programu “Nove pravednosti”. On je neposredno izabran, trebao bi biti neovisan o političkim strankama. Ima i svoje savjetničke timove za sva područja i obećao je biti proaktivan u stvaranju javnih politika. Početkom mjeseca otvoreno je poručio da nismo izišli iz krize i da to pokazuju svi makroekonomski pokazatelji i tako se suprotstavio Vladinim optimističnim zaključcima o novom gospodarskom rastu. No kad smo ga pitali za njegove ideje kao neovisne institucije, dobili smo šutnju i neslužbenu poruku iz njegova ureda da bi se to moglo pogrešno protumačiti u izbornoj kamapnji. Predsjednik Josipović se, dakle, nakon posljednjeg sukoba s premijerkom Kosor i optužbi da se svrstvao na stranu oporbe odlučio ponašati oportuno i pretpostavio je svoju funkciju dnevnopolitičkim praznim prepucavanjima.

Da zaista i sam nije svjestan da se svojim izlaganjima svrstao na stranu oporbe, ne bi mu bilo teško sa svim savjetnicima sastaviti prioritete za napredak države; to bi prihvatio kao svoju dužnost. Slično je i s neovisnim HNB-om, čiji guverner Željko Rohatinski još uvijek uživa veliko povjerenje građana i nije se libio reći kad je ekonomska politika krenula krivim putom. Iako bi očekivanja HNB-a od nove vlade mogla služiti kao neovisan putokaz za valorizaciju gospodarskog dijela stranačkih programa, i Rohatinski se uplašio nakon afere Romah koju smatra politički izrežiranim napadom na sebe. Da se eventualno ne izloži novim napadima, radije je odlučio šutjeti. Dakle, i on je osobni interes stavio ispred institucije HNB-a kojoj je na čelu.

Uz sve navedeno, treba istaknuti da je Nacional od svih institucija tražio što konkretnije poteze kako bismo izbjegli dvosmislena tumačenja i podigli kvalitetu platforme, ali unatoč tomu, u nekim odgovorima ima dosta uopćenosti. Aktivno djelovanje umjesto naknadne reakcije tako još nije potpuno ukorijenjeno u našoj političkoj kulturi, ali duboko vjerujemo da je to ispravan put za koji ćemo se i dalje zalagati.

Pučki pravobranitelj
Jurica Malčić