Gotovo da ne postoji godina u novijoj povijesti čovječanstva koja je u gotovo cijelom svijetu bila obilježena isključivo s jednom temom i događajem poput 2020. godine. Već se sada s popriličnom sigurnošću može reći da je pandemija novog koronavirusa zauvijek promijenila živote svih stanovnika Zemlje. Ono što se na početku 2020. činilo kao potpuno nemoguće i kao nešto što se moglo vidjeti samo u scenama znanstveno-fantastičnih filmova, danas je postalo dio svakodnevice ili kako se to popularno kaže „novo normalno“. Međutim, i u tom „novom normalnom“ Hrvatska se pokazala kao država u kojoj je više-manje sve po starom. Pandemija koronavirusa pokazala je popriličnu nesposobnost vladajućih koji su nizom nelogičnosti prilikom uvođenja mjera pokazali da su im vlastiti interesi i politički ciljevi važniji od interesa i potreba stanovnika Hrvatske. Usprkos svemu, Nacional je i u protekloj godini donosio priče koje su mijenjale Hrvatsku i svakoga tjedna otkrivao afere u kojima su sudjelovale neke od najistaknutijih osoba hrvatskog javnog života, od sada već bivšeg državnog odvjetnika Dražena Jelenića koji je dao ostavku nakon što je Nacional otkrio da je zbog članstva u masonskoj loži u potencijalnom sukobu interesa, do premijera i njegovih ministara o čijim smo ulogama u aferama Vjetroelektrane i JANAF pisali tijekom cijele godine.

Već na samom početku godine, točnije u drugoj polovici veljače, Nacional je otkrio dvije velike afere, zbog jedne je poziciju napustio glavni državni odvjetnik, a druga je uzdrmala najveću hrvatsku banku – Zagrebačku banku.

Dražen Jelenić podnio je ostavku nakon što je Nacional objavio opsežnu internu dokumentaciju koja otkriva značajan nepoznati detalj iz životopisa tadašnjeg glavnog državnog odvjetnika koji je pobudio iznimno ozbiljnu sumnju da se on zbog te svoje tajne mogao nalaziti u sukobu interesa dok je obavljao svoj posao. Dokumentacija je na adresu redakcije dostavljena anonimno, s preciznim objašnjenjima tko su izvori koji mogu potvrditi da se radi o autentičnim materijalima. Ti dokumenti otkrili su da je glavni državni odvjetnik Jelenić pripadnik masonskog pokreta. To ne bi trebalo biti sporno da Jelenić tijekom nekoliko tjedana prije toga nije koordinirao jednim slučajem kojim se bavilo Državno odvjetništvo, koji je također bio povezan s masonskim pokretom. Prema tvrdnjama izvora bliskih policiji, Državno odvjetništvo je u tom slučaju prema osumnjičenicima bilo prilično suzdržano, iako su prikupljeni dokazi bili takvi da su trebali biti kazneno gonjeni za teže kazneno djelo od onoga što im se stavlja na teret. Tvrdi se da je Jelenić na više neformalnih koordinacijskih sastanaka s pripadnicima policije iz nepoznatih razloga inzistirao da se osumnjičene blaže tereti. Izvor upućen u ovaj slučaj naveo je i da se glavni državni odvjetnik uplašio da ga jedan od osumnjičenih u ovoj aferi javno ne prokaže kao masona te da je to utjecalo na kvalitetu obnašanja njegove javne dužnosti. U središtu te afere kao žrtva pokušaja iznude nalazio se poznati hrvatski oftalmolog Nikica Gabrić. Slučaj je dospio u javnost kada je zagrebačka policija zbog sumnje da su počinili kazneno djelo pokušaja iznude, privela glavnog urednika tjednika 7Dnevno i portala dnevno.hr Marka Cigoja, njegova zamjenika Vuka Radića i direktoricu Mariju Dekanić. Oni su uhićeni pod sumnjom da su u tijekom nekoliko tjedana ucjenjivali Nikicu Gabrića, osnivača i ravnatelja Specijalne bolnice za oftalmologiju Svjetlost.

Jelenić je u početku tvrdio da činjenica što je član masonske lože nema veze s ovim slučajem te da ne planira podnijeti ostavku, ali je pod pritiskom javnosti i premijera Andreja Plenkovića na kraju ipak podnio ostavku koju je u priopćenju ovako obrazložio: „Ovih dana su se u javnosti pojavile insinuacije vezano za moje članstvo u masonskoj udruzi. To članstvo u zakonitoj udruzi ni na koji način nije utjecalo na obnašanje moje dužnosti, no te su objede do takve mjere opteretile daljnje obnašanje dužnosti glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske da je ono praktički postalo nemoguće. Istodobno, u želji da se ovo opterećenje ne prenese na cijelo državno odvjetništvo, procijenio sam da je u nastalim okolnostima davanje ostavke na mjesto čelnika cijele državnoodvjetničke organizacije jedino moralno i odgovorno rješenje.“

Međutim, ni njegova nasljednica Zlata Hrvoj Šipek nije se pokazala kao najsretnije rješenje premijera Plenkovića. Naime, u studenome je Nacional od više visokih pravosudno-političkih izvora doznao da glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek na skorom natječaju za zamjenikemaso u Državnom odvjetništvu u građanskom odjelu želi imenovati Baricu Novosel, donedavnu zamjenicu županijskog državnog odvjetnika i savjetnicu ministra pravosuđa, s kojom je i privatno prijateljica, što je u pravosudnim krugovima izazvalo zgražanje, konsternaciju pa čak i tihu pobunu. Glavni razlog za takvu pobunu je jedan stari dokument iz 1998. na koji je Barica Novosel stavila svoj potpis kao tada državna pravobraniteljica Zagrebačke županije, zbog čega je, prema tvrdnjama više izvora, oštetila državni proračun za iznos koji se do danas popeo na oko 70 milijuna kuna. To smatraju glavnom, ali ne i jedinom preprekom imenovanju “Črne Bare”, kako je nazivaju. Zanimljivo je da se Barica Novosel i u mandatu Dražena Jelenića kandidirala za zamjenicu glavnog državnog odvjetnika, ali Nacionalovi izvori tvrde da čak ni on nije želio dopustiti da ona prođe. Isto kao što ni Vladimiru Šeksu nije uspjelo da je postavi za ministricu pravosuđa jer se i tada za Baricom Novosel kao “sjena ili mač nad glavom” vukao sporni ugovor iz 1998. koji je osobno “amenovala”. Riječ je o ugovoru o prodaji državnog poljoprivrednog zemljišta i ribnjaka u Posebnom ornitološkom rezervatu Crna Mlaka kod Jastrebarskog tvrtki G.P. Gradnja iz Jastrebarskog za iznos od 3 milijuna kuna. Ugovor o prodaji sklopljen je 5. listopada 1998. između Zagrebačke županije, koju je tada predstavljao moćni HDZ-ov župan Branimir Pasecky, i tvrtke G.P. Gradnja iz Jastrebarskog. Nacionalovi izvori kažu da je Pasecky tada slovio za jednog od najistaknutijih HDZ-ovaca, za Franju Tuđmana je držao kontrolu nad cijelom županijom. Barica Novosel je u to vrijeme bila državna pravobraniteljica Zagrebačke županije koja je stavila svoj potpis na kupoprodajni ugovor kao jamstvo da je ugovor napisan u skladu s pozitivnim propisima Republike Hrvatske, iako je vrlo upitno je li to doista i bio ili je ona potpis stavila na ugovor koji je kršio zakone jer je bila riječ o posebnom zaštićenom dijelu prirode koji je od 1980. proglašen posebnim ornitološkim rezervatom.

Krajem veljače, par tjedana prije nego što je država završila u potpunom „lockdownu“ zbog pandemije koronavirusa, Nacional je otkrio i veliku aferu u kojoj se našla Zagrebačka banka. Iz HNB-a je tada potvrđeno da su revizori središnje državne banke otkrili goleme propuste u poslovanju, brojne sumnjive transfere ruskog novca i ogromne uplate bez ikakvih provjera pa je predsjednik Uprave Miljenko Živaljić morao otići zbog zapovjedne odgovornosti. Zagrebačka banka, najveća hrvatska banka, koja je prošle godine službeno prijavila bruto dobit od 2,11 milijardi kuna te je svojim vlasnicima nakon plaćenog poreza tijekom 2019. odlučila isplatiti 1,85 milijardi kuna dividendi, tako se našla usred vjerojatno i najvećeg skandala u svojoj povijesti. Ta se banka našla pod sumnjom da je većem broju svojih klijenata omogućila pranje novca. I to zato što veliki broj transakcija, koje se zbog visine transferiranih novčanih iznosa sukladno Zakonu o sprječavanju pranja novca trebaju temeljito provjeravati, Zagrebačka banka uopće nije provjeravala. To su Nacionalu potvrdila i tri neovisna izvora s neposrednim saznanjima o tom dramatičnom skandalu čiji se razmjeri još i danas utvrđuju. To je ujedno bio i glavni razlog što je Miljenko Živaljić, tadašnji predsjednik Uprave Zagrebačke banke, u siječnju 2020. podnio ostavku na tu funkciju. Ali on to nije učinio iz osobnih razloga, kako su to pokušali objasniti u službenom priopćenju poslanom medijima iz Zagrebačke banke, već je morao otići zbog objektivne zapovjedne odgovornosti, vjerojatno vrlo brzo nakon što se shvatilo da se afera neće moći zataškati.

Među sumnjivim su transakcijama koje uopće nisu provjerene, a trebale su biti, i visoke uplate koje su sjele na račun tvrtki povezanih s poznatim poduzetnicima, a potječu iz Rusije ili off-shore oaza te one koje su uplaćene na račun pojedinih tvrtki čiji su vlasnici viđenije osobe u hrvatskoj javnosti, otkrila je Hrvatska narodna banka. Nacional je otkrio da su se pod lupom našle brojne neobične transakcije, ali to su bili tek neki od većeg broja takvih slučajeva. Čak se u prvotnim neslužbenim najavama spominjalo da je takvih transakcija bilo oko 35 tisuća te da su bile povezane s otprilike toliko različitih računa. Međutim, to ne znači da se preko svih tih računa doista prao novac. Ali je Zagrebačka banka otvorila vrata mogućnosti da se to dogodi jer to uopće nije provjeravala.

Ubrzo nakon otkrića te afere, u Hrvatsku je stigao prvi val koronavirusa te je sredinom ožujka život na nekoliko tjedana gotovo popotpuno stao. Zatvoreni su vrtići, škole, kazališta, kina, kafići, restorani, frizerski saloni, a radile su samo pojedine trgovine. Imena Alemke Markotić, Krunoslava Capaka, Vilija Beroša i Davora Božinovića od tada do danas postala su dio svakodnevice, a u tim su prvim danima oni uživali i veliko povjerenje i popularnost među hrvatskim građanima. No kako je prolazilo vrijeme i kako su se donosile neke nelogične odluke, tako je i njihova popularnost padala. Sredinom ožujka veliki intervju Nacionalu dao je ministar zdravstva Vili Beroš koji je tek nekoliko tjedana prije toga na toj poziciji zamijenio aferama opterećenog Milana Kujundžića. U trenutku kada je Beroš dao intervju Nacionalu, u Hrvatskoj je potvrđeno 56 zaraženih osoba od početka zaraze, što iz današnje perspektive izgleda kao vrlo mala brojka, no državni vrh se tada spremao za uvođenje restriktivnih mjera koje su po mnogočemu bile strože nego danas, kada se svakodnevno u Hrvatskoj zabilježi i nekoliko tisuća novooboljelih. Zanimljivo je da je u tom razgovoru Beroš iznio i procjenu o tome kada bi u Hrvatskoj epidemija mogla okončati:

„Epidemija ima svoje karakteristike, svoj tijek. Mi možemo djelomično utjecati na njen tijek smanjujući broj ukupno oboljelih, ali ne možemo bitno utjecati na sve odrednice epidemije. Ako je u Kini epidemija počela sredinom prosinca i završava sredinom ožujka, a to su ukupno četiri mjeseca, otprilike možemo očekivati da će tako biti i u Italiji i u drugim europskim zemljama, pa i u Hrvatskoj. Nadam se da će se taj kineski scenarij ponoviti u Europi.“

Iz riječi ministra zdravstva može se zaključiti kako se on nadao da će epidemija u Hrvatskoj završiti do sredine lipnja, a brojke su do tog razdoblja doista i počele padati pa su tako početkom srpnja nesmetano održani parlamentarni izbori, a i turistička je sezona u drugoj polovici lipnja i srpnju bila puno bolja od očekivane te se život donekle počeo vraćati u normalu unatoč upozorenjima nekih epidemiologa da nam slijedi drugi val virusa na jesen i da se zato ne treba odustati od provođenja nekih mjera. Opustio se i sam ministar Beroš koji se početkom kolovoza fotografirao u društvu pjevačice Nine Badrić, a Nacional je donio ekskluzivnu informaciju da je pjevačica umjesto na Hvaru trebala biti u samoizolaciji. Naime, Nina Badrić je nekoliko dana prije nego što se fotografirala s Berošem pjevala 6. kolovoza na otočiću Stupe, na privatnoj proslavi za više od 100 ljudi, među kojima su bile i Maja Šuput i Severina Kojić, koja je ubrzo nakon toga objavila da je pozitivna na koronavirus. Nacional je razotkrio kako je oko te proslave na Korčuli zavladala neka vrste omerte u kojoj se po svemu sudeći svjesno prešućivalo jedno veće žarište širenja koronavirusa koje se nalazilo u neposrednoj blizini tog otoka. Tu zavjeru šutnje vjerojatno su podržale i lokalne vlasti i to lako moguće jer se žarište pojavilo na proslavi rođendana zagrebačkog odvjetnika Pere Lozice, koja se doslovno prometnula u ono što se kolokvijalno naziva „korona-party“. Lozica je jedan od istaknutijih, ali i zagonetnijih investitora u razne poslovne projekte na Korčuli, gdje je u izvrsnim odnosima s lokalnim vlastima, a prema tvrdnjama izvora s neposrednim saznanjima o tom događaju, na proslavi tog rođendana bio je i gradonačelnik Korčule Andrija Fabris.

To skandalozno zataškavanje dodatno je značajno kompromitiralo ostatak turističke sezone u Dalmaciji, kao i kredibilitet Nacionalnog stožera koji se trudio prikazati kako se turistička sezona može održati bez većih komplikacija usprkos pandemiji koronavirusa. No, takav pristup Hrvatske turističkoj sezoni nije najbolje sjeo državama u okruženju koje nisu blagonaklono gledale na potpuno otvaranje Hrvatske i na solidne turističke brojke u trenutku kada njihovo gospodarstvo trpi velike gubitke. Nacional je početkom srpnja otkrio da iz tih razloga neke države pokušavaju minirati turističku sezonu u Hrvatskoj.

Hrvatski turizam tako se u kritičnom trenutku suočio s jednim krupnim neočekivanim, nevjerojatnim problemom koji se nikako nije uspio riješiti. Dok je s jedne strane hrvatska diplomacija uspjela dogovoriti na državnoj razini vrlo povoljne i korektne aranžmane s više europskih zemalja odakle dolazi najveći broj turista, što se vidjelo i po većem broju njihovih dolazaka, istodobno se odjednom početkom srpnja počeo bilježiti i veliki broj iznenadnih otkaza za čije uzroke u prvi tren turistički radnici nisu znali. No neki od gostiju ipak su im u povjerenju rekli o čemu je riječ.

Ti potencijalni turisti iz Austrije, Njemačke i Slovenije otkazali su svoje ljetovanje u Hrvatskoj jer su im u matičnim državama njihovi poslodavci prijetili da će ostati bez radnih mjesta ako se otkrije da su svoj godišnji odmor proveli u Hrvatskoj. Ovu za hrvatski turizam alarmantnu informaciju Nacionalu su otkrili hrvatski turistički djelatnici, ali i iznajmljivači apartmana u jednom istarskom gradu koji se s ovim problemom susreću otkako je tijekom ljeta u Hrvatskoj ponovno buknula epidemija koronavirusa. Da takvih primjera doista ima sve više Nacionalu je potvrdio i direktor Hrvatske udruge turizma i bivši ministar turizma Veljko Ostojić. On je rekao da je upoznat s takvim slučajevima koji, po njegovim riječima, samo potvrđuju da je Hrvatska trenutno u „specijalnom ratu s nekim državama Europske unije koji se vodi za svakog potencijalnog turista“.

Osim s miniranjem turističke sezone, Hrvatska se tijekom epidemije koronavirusa morala nositi i s primjerima klasičnim za našu državu jer su i u nekim državnim tvrtkama pokušali situaciju iskoristiti kako bi izvukli pokoju kunu iz državnog proračuna za vlastiti probitak. Tako je Nacional na vrhuncu prvog vala epidemije, kada je gospodarstvo bilo potpuno zatvoreno i kada je Vlada izdvajala milijarde kune za pomoć poduzetnicima, otkrio da je Uprava Hrvatske pošte na čelu s predsjednikom Ivanom Čulom proizvela rijetko viđenu aferu. U vrijeme kada je državni vrh na čelu s premijerom Andrejem Plenkovićem u više navrata slao javne apele da se gospodarske aktivnosti obavljaju obazrivo i oprezno, a naročito da se u ova napeta i neizvjesna vremena vodi računa o potrošnji, čelnici Hrvatske pošte odlučili su mimo Zakona o javnoj nabavi kupiti robu vrijednu 131 milijun kuna. Prema tvrdnjama njihova resornog ministra Olega Butkovića koji je i predsjednik Glavne skupštine Hrvatske pošte, taj je posao realiziran bez njegova znanja. Postupak je proveden tako da se na njega javio samo jedan kandidat, a naručena roba po svemu sudeći značajno je preplaćena.

Uprava Hrvatske pošte sredinom travnja ove godine dovršila je postupak odabira najpovoljnijeg ponuđača za nabavu 300-tinjak paketomata i prateće opreme vrijedan 131 milijun kuna. Postupak raspisivanja poziva i odabira najpovoljnijeg ponuđača proveden je vrlo brzo, sve je bilo gotovo za manje od mjesec dana i naizgled, sve je obavljeno po zakonu. No samo naizgled. Jer način na koji je natječaj proveden i na koji je odabran isporučitelj u najmanju ruku budi veliku sumnju u legalnost, a svakako je nemoralan. Štošta je spornoga u tom natječaju, a najviše bode u oči vrlo visoka, čak i nerealna cijena opreme, činjenica da je nabava vrijedna više od 130 milijuna kuna provedena mimo Zakona o javnoj nabavi, kao i podatak da se na javni poziv objavljen u kaotično doba pandemije javio jedan jedini ponuđač. Iako su u HP-u tvrdili da su s projektom nabave paketomata bili upoznati Ministarstvo gospodarstva i resorno Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, Nacionalu je potvrđeno posve suprotno. Naime, ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković u telefonskom nam je razgovoru potvrdio da o projektu nabave paketomata nije znao ništa te da nema saznanja da je HP o tome obavijestio njegovo Ministarstvo. No, iako ga Uprava HP-a o tome nije obavijestila, do kraja godine članovima Uprave i njenom predsjedniku Ivanu Čuli se ništa nije dogodilo i oni usprkos brojnim aferama i dalje obnašaju svoje dobro plaćene dužnosti. Cijela stvar oko paketomata i odgovornosti Uprave HP-a je dobila novu dimenziju krajem godine kada je Nacional otkrio da su čelnici Hrvatske pošte preplatili sporne paketomate i oštetili Hrvatsku poštu za najmanje deset milijuna eura, a to se može tvrditi na temelju nabavne cijene koju je dobavljač za paketomate platio prije nego što ih je preprodao Hrvatskoj pošti. Zanimljivo je i da se kulminacija ovog ogromnog skandala događa usred nezapamćene eksplozije reklamacija građana na usluge Hrvatske pošte, čiji se sukus svodi na tvrdnje da se dostava pošiljki i paketa u vrijeme pandemije korone doslovno raspada.

Zato ne treba čuditi i da je epidemija koronavirusa pridonijela i otkrivanju jedne od najvećih pljački u povijesti moderne hrvatske države. Radi se o ogromnoj aferi koja nije samo oštetila državni proračun, nego je i pridonijela ugrožavanju zdravlja hrvatskih građana. Nacional je u travnju ove godine opsežno izvijestio kako razmjeri te afere pomažu shvatiti zašto je zapravo došlo do razaranja Imunološkog zavoda te je otkrio da iza svega stoje interesi koji se mjere milijardama kuna, a operacija koja je omogućila tu pljačku bila je, dakako, pomno planirana i proveli su je pojedinci unutar sustava državnih institucija.

Nacional je dobio uvid u šokantne dokumente koji otkrivaju tko su te osobe, za čiji su račun to napravile i kako se sve to odvijalo. Sukus tog otkrića je sljedeći: Imunološki zavod namjerno je nezakonito i neutemeljeno osakaćen, nelegalno mu je zabranjena sva proizvodnja kako bi dramatično porastao interventni uvoz nekih lijekova. Sadržaj dokumenata koji su Nacionalu ustupljeni na uvid otkriva i da je nakon smišljenog paraliziranja Imunološkog zavoda, interventni uvoz lijekova eksplodirao. U četiri godine u tu svrhu izdvojeno je najmanje 1,7 milijardi kuna. Trećina tog iznosa potrošena je na imunobiološke lijekove i cjepiva koje je proizvodio Imunološki zavod. Nabavljeni su i plaćeni višestruko skuplje nego što bi ih trebalo platiti Imunološkom zavodu. Te podatke Nacional je pokušao i službeno provjeriti u HALMED-u, međutim, kao što se moglo i očekivati oni su te podatke zatajili, a umjesto konkretnih iznosa interventno uvezenih lijekova ponudili su nepotpune odgovore i ustvrdili da oni nemaju podatke o tome jesu li lijekovi za koje su oni izdali suglasnosti uistinu i uvezeni. Nacionalu je te eksplozivne dokumente ustupio izvor blizak Vladi, što priči daje dodatnu dimenziju dramatičnosti. Ti izvori navode da je ključno osvijetliti još jedan detalj – o budućnosti Imunološkog zavoda trebao bi odlučivati, po svemu sudeći, isti krug ljudi koji je prije nekoliko godina toj ustanovi nezakonito oduzeo dozvole za proizvodnju.

Osim epidemije koronavirusa, godinu na izmaku obilježile su i dvije velike političke afere – afera Vjetroelektrane i afera JANAF. Nakon što je u pritvoru završila nekadašnja gradonačelnica Knina Josipa Rimac, Nacional je ekstenzivno pratio nastavak ove afere te je otkrivao nove detalje koje su u ovu aferu uvukle i dio državnog vrha pa čak i samog premijera. Osim toga, neki od osumnjičenih u ovoj velikoj aferi poput Milenka Bašića i Dragana Stipića za Nacional su prvi put iznijeli svoju stranu priče u kojoj su teško optužili čelnike Hrvatskih šuma za koje tvrde da su od njih tražili mito kako bi mogli nastaviti sa svojim projektom. Nacional je otkrio i detalje oko nestale SIM kartice iz mobitela Josipe Rimac, a prošloga tjedna smo otkrili da u procesu svoje obrane bivša gradonačelnica Knina kao svjedoka želi zvati i premijera Andreja Plenkovića s kojim je komunicirala upravo oko pitanja spornih vjetroelektrana.

Cijela afera Vjetroelektrane otkrila je i neke nezgodne detalje za premijera i jednog od njegovih najbližih suradnika, ministra gospodarstva Tomislava Ćorića. Odmah nakon izbijanja afere Nacional je otkrio kako je svojim potpisom na korupcijom impregnirani projekt vjetroelektrane Krš-Pađene ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić otvorio put da se može propitivati seže li korupcijska hobotnica do samog vrha Plenkovićeve vlade. Nacional je donio i ključne dijelove cjelovitog rješenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike od 31. srpnja 2017. kojim je potpredsjednik Vlade i ministar Tomislav Ćorić osobno svojim potpisom dao “zeleno svjetlo” za izgradnju projekta vjetroelektrane Krš-Pađene. Taj dokument, koji je Nacional pišući još 2017. ekstenzivno o tom projektu prvi u Hrvatskoj objavio netom nakon njegova izdavanja, Ćorića promiče u potencijalnog protagonista afere u čijem se središtu nalazi bivša gradonačelnica Knina Josipa Rimac.

Ćorić je taj dokument potpisao svega mjesec dana nakon što je preuzeo ministarsku funkciju u tom resoru i ponio se prema tom projektu kao prema prvorazrednom nacionalnom prioritetu. Napravio je to iako realno nije imao ni približno dovoljno vremena da se pobliže upozna s intrigama koje su taj projekt već tada pratile ili je to napravio unatoč svemu tome iz nekih sasvim drugih motiva. Možda upravo zato što je to rješenje, koje je potpisao, investitoru trasiralo put prema astronomskom iznosu državnih poticaja – negdje između dvije i 4,5 milijardi kuna tijekom 14 godina. Dokument s Ćorićevim potpisom, koji je Nacional objavio, bacio je novo svjetlo na funkcioniranje kadrovske infrastrukture unutar HDZ-a, strukture koju je Plenković prigrlio i nije se od nje jasno distancirao. Štoviše, Josipa Rimac je u njegovoj administraciji osvanula kao državna tajnica, a Ćorić je nakon parlamentarnih izbora postao jedan od njegovih ključnih kadrovskih aduta.

Plenković i Ćorić su u središtu još jedne afere koju je otkrio Nacional, a povezana je s Inom i mađarskim MOL-om. Naime, krajem svibnja Nacional je dobio na uvid sadržaj tajnog, u hrvatskoj javnosti iz neobjašnjivih razloga temeljito prešućenog i skrivanog dokumenta koji baca sasvim novo svjetlo na premijerski mandat Andreja Plenkovića. Potpisan još sredinom 2018., navedeni dokument osvjetljava jednu prljavu dvostruku igru te pokazuje da se Plenković kontinuirano, barem kada je taj segment njegove politike u pitanju, ponaša krajnje snishodljivo prema mađarskim nacionalnim interesima, a na štetu hrvatske države.

Riječ je o Memorandumu o razumijevanju potpisanom između Ine, JANAF-a i Ministarstva zaštite okoliša i energetike. U ime Ine Memorandum su potpisali predsjednik Uprave Sandor Fasimon i član Uprave Niko Dalić, u ime JANAF-a predsjednik Uprave Dragan Kovačević, a u ime Ministarstva ministar Tomislav Ćorić. Taj memorandum u bitnome pokazuje da je Plenković samo produžio kontinuitet sluganske politike koju je prema mađarskom MOL-u uveo bivši premijer i šef HDZ-a Ivo Sanader. Sanaderova politika u tom je segmentu imala i svoju koruptivnu stranu; zbog otvorenog zagovaranja podilaženja mađarskoj strani oko odnosa s Inom, kao i sukoba interesa u kojem se našao zbog poslova svoje supruge Ane, Tomislav Karamarko morao je napustiti visoku politiku.

Sadržaj spornog Memoranduma pokazuje da se tu svakako radilo o kontinuitetu političke slabosti, po svemu sudeći i o manjku brige za nacionalne interese, a možda i o nečemu puno zlokobnijem. I to zato što su potpisi na tom Memorandumu omogućili MOL-u da samo u prvih nekoliko mjeseci ove godine čak 247 tisuća tona domaće nafte s hrvatskih naftnih polja iz Slavonije i Moslavine, putem JANAF-ova naftovoda transportira izravno prema MOL-ovoj rafineriji u mjestu Százhalombatta nedaleko od Budimpešte. To je izravna posljedica toga što je Vlada, kao suvlasnik u Ini, dopustila zatvaranje Rafinerije nafte u Sisku gdje se donedavno hrvatska nafta prerađivala, a još ranije Memorandumom o razumijevanju u kojem se decidirano navodi kako će se nafta iz Siska slati na preradu u MOL-ove rafinerije u Mađarskoj i Slovačkoj, stvorila preduvjete da se to počne događati.

JANAF i Dragan Kovačević u središtu su i druge velike afere koja je ove godine zatresla Hrvatsku nakon što su osim Kovačevića u pritvoru završili i gradonačelnici Velike Gorice Dražen Barišić i Nove Gradiške Vinko Grgić jer su navodno pogodovali tvrtkama u vlasništvu moćnog poduzetnika iz Ivanić Grada Kreše Peteka. Nacional je otkrio možda i najzanimljiviji dio afere koja se vrti oko tajanstvenog kluba u zagrebačkoj Slovenskoj ulici, a u kojem se okupljala politička i društvena elita. U tom je klubu navodno Petek predao mito Draganu Kovačeviću dok je bio pod nadzorom istražitelja USKOK-a. No, ono što je javnosti bilo nepoznato jest činjenica da je u tom trenutku u klubu bio i suprug tadašnje predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, Jakov Kitarović. On je osobno svjedočio primopredaji mita u iznosu od 1,96 milijuna kuna koje je poduzetnik Krešo Petek, kako tvrde istražitelji USKOK-a, odnio predsjedniku Uprave JANAF-a Draganu Kovačeviću. Što god se ondje zbivalo, bilo je to zapravo tijekom prilično posjećene privatne zabave organizirane 8. studenoga 2019., u petak uoči Martinja, u Kovačevićevu klubu u Slovenskoj 9. Tu senzacionalnu informaciju Nacional je dobio od izvora s neposrednim saznanjima o tijeku istrage otvorene protiv protagonista u aferi JANAF. To praktički piše u dijelu Rješenja o otvaranju istrage, gdje se navodi da u tom kontekstu, osim Jakova Kitarovića, trebaju biti ispitana još čak 23 svjedoka.

Ta prešućivana okolnost pomogla je razumjeti zašto istražitelji USKOK-a nisu naprosto ušli u prostorije Slovenske 9 i na mjestu navodne primopredaje jednostavno uhitili Peteka i Kovačevića, možda baš u samom trenutku primopredaje. Za početak, možda zato što bi u tom slučaju morali privesti 25 ljudi, a među njima i supruga tadašnje predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, koja je bila usred predizborne kampanje. Bila je to zapravo prvorazredna politička manipulacija u režiji USKOK-a. Jer USKOK je znao tko se tamo nalazio, iako prostorije kluba nisu bile ozvučene niti su u njih postavljene skrivene kamere. Nego je tajna pratnja, po svemu sudeći, fotografirala tko je sve u taj prostor toga dana ušao. Pa je tako jedna policijska ekipa tajno snimila kako druga policijska ekipa, zadužena za osiguranje i sigurnost supruga predsjednice države, njega dovozi na mjesto navodne primopredaje mita.

Kolinda Grabar-Kitarović predstavljala je tog 11. studenoga svoj program uoči kampanje za predsjedničke izbore i da je USKOK ušao u te prostorije u kojima je tada bio i njen suprug, morao bi i njega privesti i ispitati. Izbio bi prvorazredni skandal koji bi svakako utjecao na nadolazeće predsjedničke izbore te je moguće da se uslijed takvog skandala Kolinda Grabar-Kitarović ne bi ni kandidirala.

Krajem godine Nacional je objavio i detalje zvučnog zapisa koji bi, punih dvanaest godina nakon stravičnog atentata na jednog od osnivača i ključnog čovjeka Nacionala Ivu Pukanića i njegova bliskog suradnika Niku Franjića, mogle trasirati put prema naručiteljima tog atentata. Te su indicije iskrsnule zbog jednog slučaja koji s atentatom na Pukanića i Franjića uopće nije povezan. Radi se o krahu jedne neobične i očito impulzivne ljubavne priče s kojom je, čini se, povezan Sreten Jocić zvani Joca Amsterdam, kojem se u Beogradu sudilo pod optužbom da je taj atentat organizirao za 1,5 milijuna eura. Nakon neobičnog zapleta u toj ljubavnoj priči hrvatske institucije došle su do nekih sekvenci tonskog zapisa iz kojeg proizlazi da bi među naručiteljima atentata mogao biti crnogorski predsjednik Milo Đukanović. Što bi naručitelje tog atentata smjestilo u milje crnogorske duhanske mafije, o kojoj je Nacional godinama ekstenzivno pisao, stavljajući u njeno središte upravo Đukanovića. Radi se o snimci telefonskog razgovora Sretena Jocića zvanog Joca Amsterdam, u kojem Jocić konstatira da je dvanaest godina u zatvoru, ali da je mogao biti slobodan čovjek da je progovorio o ulozi crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića i to po svemu sudeći u ubojstvu Ive Pukanića.

I dok je 2020. obilježio koronavirus i uvjerljiva pobjeda HDZ-a i Andreja Plenkovića na parlamentarnim izborima, iduću godinu mogli bi obilježiti lokalni izbori u svibnju i potencijalni konačni pad dugogodišnjeg zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. On je s manjim prekidima na čelu Zagreba od 2000., a mnogi predviđaju da bi ga na izborima iduće godine mogao pobijediti predvodnik lijevo-zelene koalicije okupljene oko platforme Možemo! Tomislav Tomašević. Da je Bandić rano krenuo u borbu za politički opstanak potvrđuje i informacija koju je Nacional prvi objavio u rujnu, a koja govori da se zagrebački gradonačelnik sastao s kreatorom izborne pobjede Zorana Milanovića 2020. i HDZ-a na izborima 2016. Borisom Maleševićem u zagrebačkom hotelu As. Sastanku bi se mogao okarakterizirati i kao svojevrsni početak predizborne kampanje aktualnog zagrebačkog gradonačelnika uoči nadolazećih lokalnih izbora u proljeće iduće godine, a Malešević je za Nacional ovako prokomentirao o čemu se na tom sastanku diskutiralo:

‘’Naravno da smo pričali o izborima. Sportskim rječnikom rečeno, rekao sam mu da ne ovisi više sam o sebi i da sad mora gledati i na druge, inače će ispasti iz igre. Iznio sam mu svoje uvjerenje da će se u drugi krug ulaziti s malom razlikom u glasovima. Ali i da ima šanse ući u drugi krug. Kao i da treba na vrijeme analizirati i pripremati tko će koga eventualno podržati u drugom krugu.’’

Koliko Malešević može pomoći Bandiću, tek se treba vidjeti, ali čini se da će mu od puno veće pomoći biti podijeljena oporba koja se nije uspjela dogovoriti oko zajedničkog nastupa na lokalnim izborima. Hoće li takav rasplet omogućiti Bandićev ostanak na čelu Zagreba, znat će se vjerojatno početkom lipnja 2021. godine.