Oženio sam se za kolegicu Vedranu Rudan. U jednom parku u Opatiji. Mala, intimna svadba. Pokvarili su nam je samo nekakvi antifašisti, nosili su vijence na obližnji grob palim partizanima. Odmah mi je bilo jasno da je to loš znak. Mi se tu vjenčavamo, a ovi donose u park grobne vijence.

“Gubite se, jebeni antifašisti! Umjesto da tu plazite nad kostima partizana, bolje idite pomagat potlačenima koji robuju po blagajnama u šoping centrima!” Vedrana je viknula na nekog djedicu s petokrakom na kapi.

Coktala je i kad nas je svećenik pitao jesmo li uistinu spremni biti zajedno do kraja života, odnosno zauvijek, čak i u onom budućem, vječnom životu. Vedrani je ovo bilo prvo crkveno vjenčanje. Nije joj baš sjelo.

“Spremna sam, pope, ako lažem mrzim Tita, volim Hitlera”, rugala se svećeniku kojem se po faci vidjelo da ne može procijenit je li gore volit Tita ili mrzit Hitlera.

Nakon što smo obavili obred, Vedrana i ja odvezli smo se njezinim autom u Rijeku. Tamo smo imali zakusku u kafiću Tri majmuna, poznatom po tome što je vlasnik rekao da u kafić nikad neće pustit nijednog HDZ-ovca. Na ulasku, Vedrana dobacila konobarima:

“Evo, dovela sam vam četvrtog majmuna. Gori je od HDZ-ovaca, oni kradu državu, a ovaj pak postarije žene. Nudi nam brak i svoju mladost, potentnost, a onda nam hoće maznut, na sebe prepisat našu ušteđevinu, nekretnine. Ali malo se zajebo, izvozat ću ja njega ko malog majmuna, moći ćete njegovu fotku stavit kao najbolju reklamu za vaš kafić. Takvog majmuna ni HDZ-ovci ne mogu naći!” Vedrana me zagrlila i majčinski poljubila u svježe oprano tjeme.

U kafić je uskoro ušao i Mrle iz sastava Let 3. Čestitao je Vedrani na novom suprugu. Ja sam mu se predstavio, tko sam i odakle sam.

“A, Pavle Svirac… Znači Slavonac sad postao naš Fijuman. Dođi s nama preksutra gledat tu na Korzu utakmicu Hrvatska-Španjolska”, Mrle se pokazao kao dobar domaći.

“Neće on gledat nikakav idiotski nogomet, neće mi gledat Lukicu kako trči za loptom ko pastir za jarećom lubanjom. Muškarcima se odmah u braku moraju postavit granice. Pavle nikada neće smjeti gledat nogomet. Dok će igrat Hrvatska protiv Španjolske, ja ću stavit neku najljigaviju romantičnu komediju i to ćemo gledat dok svi drugi muški gledaju utakmicu”, Vedrana će autoritativnim glasom.

“Ali ja ionako mrzim utakmice, puno više volim romantične komedije ili neku dobru knjigu”, slavodobitno ću.

“Čekaj, pa nisam valjda takve sreće… Tražila mladog muža, a dobila mladog pedera. Baš mi se jedna mlađa poznanica žalila da si ne može naći pravog muškarca. Svi postali pederi, nose uske hlačice tri prsta iznad gležnjeva depiliranih”, Vedrana stisne usnice kao da je iz ljuske jajeta na pregrijanu tavu istresla mućak.

Nakon svadbenog slavlja u Tri majmuna, otišli smo u stan Vedrane Rudan. Inzistirao sam da je prenesem preko praga.

“Nemam povjerenja u tvoje slabašne ruke koje nikad nisu digle ništa teže osim olovke i vlastitog kurčića. Ne želim da ti ispadnem kao bunovnom pekaru kruh. Stara sam, imam lomljive kosti. Ti bi da ja prve bračne noći završim u bolnici pa da nemaš nikakve obaveze, nego da uživaš u mojoj nekretnini.’’

Ušli smo u stan svako za sebe. Unutra me dočekao novi šok. Vedrana je na zidovima zadržala fotografije svog bivšeg muža. U dnevnom boravku čak je bila uramljena fotka s njihova vjenčanja. Ormari puni njegove odjeće. Rekao sam da ne mogu živit u takvoj atmosferi, osjećam se kao uljez.

“Hoću da se što prije maknemo iz ovog muzeja tvog bivšeg. Hoću da odmah sutra odemo na medeni mjesec!”

“A di gospodin izvoljeva ići?”

“Ne znam… Di već idu poznate osobe poput nas. Treba vidjet di je Jelena Veljača otišla sa svojim novim mužem. Na Ibicu ili Majorku.’’

“Kako ćeš ti tamo kad nisi ni cijepljen protiv korone? Ja ti ne mislim plaćat kovid-testove. Još da riskiram da mene zaraziš koronom i naslijediš sve moje nekretnine.’’

“Pa di ćemo onda!? Neću valjda medeni mjesec imat u ovoj šugavoj Rijeci, di mnogi od zagađenog zraka dobivaju rak, ti si pisala o tome.”

“Ajde ne kmeči. Uplatila sam nam pet dana u Pločama.”

“U Pločama!? Pa tamo ni u vojni rok nisu htjeli ić služit, šta ćemo u jebenim Pločama? Slušat stare ploče Ive Robića! Nisam se za stariju oženio da bih se potucao po Pločama u nekom hotelu s tri zvjezdice!”

“Opa, vidi ga, na mojoj muci bi izigravao mušku Džeki Kenedi Onazis. Ako ti Ploče ne pašu, kupi svoje prnje i tornjaj se u onaj ucvrljeni, sparni Zagreb!”

“Već prve bračne noći bi me se riješila!? E, ne može, mi smo vjenčani pred svećenikom. Sve zakonski dijelimo po pola! I ovaj tvoj stan! I sve šta imaš!” izgubim nerve kao Laura u drami “U agoniji.”

“To sam i mislila. Da ćeš me ucjenjivat, jadniče polumuški. Evo, za tvoje obavještenje, onaj pop u parku bio je glumac tu iz riječkog HNK, glumio je u svim Frljićevim predstavama, većinom razbludnog popa”, isceri se Vedrana kao vještica iz Rija.

Uhvatim se za glavu.

“Za tebe je sve ovo znači bila farsa! Samo si me iskoristila. Ali za šta!? Nismo ni proveli prvu bračnu noć, nisi me ni konzumirala.”

“Ma, baš sam željna te konzumacije. Pa ti danima nosiš iste gaće, žute, umrljane, fuj! Ovo sam podnosila samo da bih izreklamirala svoju novu knjigu kolumni. A sad se tornjaj van! Moj suprug čeka u hotelu da se vrati na svoje”, pokaže mi prema vratima. Grunuo sam u plač. A kad sam malo došao sebi, zamolio sam je da mi barem dade novac za autobusnu kartu do Zagreba. Iz torbice je izvukla zgužvanih sto kuna. Dobacila mi ih je zgađeno kao postarija mušterija muškoj kurvi nakon snošaja.