Ispred Sabora sačekao sam glavnu državnu odvjetnicu Zlatu Hrvoj-Šipek. Izašla je sva blijeda u licu. Podsjetila me na moju staru kad bi izašla iz škole nakon roditeljskog sastanka na kojem ju je razrednica suočila s mojim katastrofalnim ocjenama i lošim vladanjem. Što nije čudno, jer je oporba u Saboru glavnu državnu odvjetnicu također rešetala zbog lošeg vladanja DORH-om. A sasuli su joj i da je ona, svojom slabašnom borbom protiv korupcije, doprinijela lošem vladanju vlade.

“Gospođo Zlata, mogao bih pozlatit vaše brige i nevolje, pretvorit ih u zlato”, pristupio sam joj slatkorječivo.

Zastala je. Moje riječi očito su kao melem pale na njezinu izmučenu dušu. Nastavio sam:

“Čuo sam kako ste se maloprije požalili novinarima da gubite energiju, da vam treba punjač. Ja ću vam to biti. Ja ću vas napuniti!”

“Kako?”

“Prijavit ću se za ravnatelja USKOK-a i tako vam maknut tu brigu s leđa. Prestat će ta bruka odjekivat Hrvatskom, to kako se baš nitko ne želi javit na natječaj za ravnatelja. Evo, uz vaš blagoslov ja ću se javit na ponovljeni natječaj. Znam da je plaća mala, a odgovornost ogromna. Znam da su prostorije USKOK-a zapuštene, kancelarije ruinirane, prašnjave kao u Dikensovim romanima. Ali meni to ne smeta. Navikao sam na bijedu i oskudicu. Sve mogu podnijeti…”

“Nije baš tako, ministar Malenica upravo je najavio da će ravnatelju USKOK-a povećati plaću”, pomalo uvrijeđenim tonom će glavna državna odvjetnica.

“Nemam ništa protiv toga. To me svakako dodatno motivira.”

“Vi ste završili pravo?”

Muk. Zagledao sam se u vršak svojih pohabanih tenisica.

“Ne baš… Na Filozofskom sam studirao književnost i turski jezik. Tamo sam pročitao hrpu knjiga koje opisuju sudske parnice. Pročitaš Dikensa i znaš sve o poslu odvjetnika, tužioca i suca. On je pratio hrpu sudskih rasprava na engleskom sudu, opisivao ih. Isto tako i Dostojevski kojem je Dikens bio uzor. U ‘Piščevu dnevniku’ opisao je hrpu parnica na ruskim sudovima. Sve to imam u malom prstu. Pročitao sam i skoro sve Grišamove romane o suvremenim odvjetnicima… Vjerujte, mi s Filozofskog znamo puno više o pravu nego oni kastrirani štreberi s Prava.”

“Ma, bez završenog Pravnog fakulteta ne možemo ni razgovarati. To je osnova za javljanje na natječaj. Da ne govorim da morate priložiti uvjerenje državnog odvjetništva o obnašanju državnoodvjetničke dužnosti. Dajte, molim vas…”

“Mislim da niste u situaciji da birate. Ako se ne javim ja, neće vam se nitko javit niti na taj ponovljeni natječaj, opet će puknut bruka. Dajte malo olabavite te uvjete natječaja. Pa HDZ je majstor u tome… Ili da nekako na brzinu mi skrpamo neku odvjetničku diplomu, mogu ja brzo prepisat nečiji diplomski, znam jako brzo tipkat s dva prsta.”

Glavna državna odvjetnica samo je umorno odmahnula rukom na te moje riječi.

“Ma vi se sa mnom samo šalite. Nije vam to lijepo. Vidite koliko imam briga i sad me još vi tu…”

“Ne šalim se! Itekako sam ozbiljan! Smatram se savršenim kandidatom za novog ravnatelja USKOK-a! Ja vam neću biti neposlušan kao prethodna ravnateljica! Evo, zaklinjem se tu na Markovu trgu da vam ništa neću raditi iza leđa! Nema šanse da pokrenem istražni postupak protiv ijednog HDZ-ovca, pogotovo ne protiv premijera! I bez njih ima se koga goniti u ovoj truloj državi! Na primjer, proklete novinare koji objavljuju svakakve transkripte i dokumente sa suda! Vjerujte, znat ću od njih izvući tko im dobavlja sve te dokumente! Napit ću ih u Kroli i sve od njih doznat! A USKOK mi samo mora refundirat sav taj novac koji ću potrošit na alkoholna pića u cilju saznavanja informacija!”

“Hahaha, Svirac! Pa ti si savršen za novog ravnatelja USKOK-a!” začuo sam negdje s visina.

U prvi mah pomislio sam da se to javio sam Jahve. Ali kad sam podigao pogled prema nebu, vidio sam kako me zastupnik Nino Raspudić gleda s prozora sabora. Onakav mrk, sijede kose i brade, zbilja je podsjećao na starozavjetnog Boga u holivudskim filmovima.

“Samo se ti rugaj! Domovinski pokret podnio je protiv tebe prijavu DORH-u! Jer si lagao, obmanjivao! U siječnju si tvrdio da si član Mosta, a nisi bio, postoje dokazi! Ako postanem ravnatelj USKOK-a, gonit ću te kao onaj dektiva Kikaša u Prosjacima i sinovima!”

“Samo naprijed, moj dektiva”, samo zadovoljno se nacerio Raspudić.

“Kod depresivnog Ace Stankovića hvalio si se svojom vitalnošću, kako spavaš kao beba. E, nećeš više tako dobro i slatko spavat kad te ja počnem gonit. Sigurno i hercegovački duhan švercaš tu po Saboru. I tu ću ti stavit soli na rep! Ne postoji Hercegovac koji ne šverca duhan, samo mu se treba dokazat!” raspomamio sam se.

Glavna državna odvjetnica gledala me i slušala s vidnim divljenjem na licu.

“Da, takvi mladi, odvažni, beskompromisni ljudi nam trebaju na čelu USKOK-a. Kakva šteta što ne ispunjavate uvjete natječaja. Koji vrag vas je tjerao na Filozofski umjesto na Pravo”, razočarano je promrsila sebi u bradu.

“Znači baš se nikako ne mogu kandidirat za ravnatelja USKOK-a mimo tih pravila?”

“Ne možete, nažalost. Zakoni i pravila se moraju poštovati.”

“Neka te AP preporuči pa možda i možeš postat ravnatelj USKOK-a!” opet se gore sa saborskih visina začuo Raspudić.