Kopkalo me to, stalno bit u ulozi podređenog koji mora slušat o tuđim podvizima. Slično sam se osjećao i sa svojim starim. Stalno to ponižavanje u stilu: šta ti možeš o ičem srat kad nisi bio u ratu. Itekako SAM SUOSJEĆAO S HASANBEGOVIĆEM jer su i njemu to sad već brutalno počeli svi nabijati na nos: kakav si ti domoljub, da ičem vrijediš uzeo bi devedesetprve pušku u ruke…
Samo da se maknem iz Zagreba u kojem više nisam mogao izdržat ljetnu čamotinju, zamolio sam kazališnog kritičara i poetu Tomislava Čadeža da me povede sa sobom put Knina. On je tamo išao s pjesnikom Tomislavom Bajsićem, odlučili su ove godine u Knin otići par dana prije proslave Oluje da im boravak tamo ne bi ogadilo jeftino politikanstvo, da ne moraju po gradu gledat odvratne političarske njuške koje se uspopaste uoči Oluje, skvičeći, guraju se tko će se više napojit nad valom domoljublja. Ja ću pak u Kninu morat biti i na samu Oluju, moj polubrat Gojko rodio se prošle godine baš na taj dan i evo, ove godine će taj olujni mali slaviti svoj prvi rođendan…
Komentari