Čamio sam s jednom hrvatskom glumicom u Kolažu. To je onaj kafić pored Petrinjske u čiju se terasu ljetos autom zabio nekadašnji predsjednik i skladatelj Ivo Josipović. Vjerojatno mu je pažnja popustila dok je u glavi skladao operu o Džonu Lenonu.

Glumica je depresivna, prije par dana ostavio ju je zaručnik.

“Sad mi je jasno zašto se stari svim silama trudio da ne upišem glumu nego pravo. A ja, glupača, zajunila za glumu i evo mi sad… Skoro ću 35, a sama ko pas. Biti glumica u ovoj našoj hrvatskoj, konzervativnoj sredini, to je najveća glupost koju si jedna žena može priuštiti. Evo, priznajem… Jesam, glupača sam!” protresla je praznu čašu.

Šanker je shvatio njezin znak, odmah joj je dotočio žesticu.

“Ajde, nemoj se žalit… Uvijek se možeš tješit da nisi spisateljica. To je tek pušiona. Ne bi imala za cugu i taksi, a ljeti bi se na more vozila Fliks busom kao ja…”, pokušao sam je utješit.

To kao da ju je dodatno razdražilo.

“Kao da se mi glumice ne vozimo Fliks busom. I onda tamo još doživljavamo sranja, teške neugodnosti, kao Uršula… Šta su njoj napravili samo zato što nije imala ispravnu kartu! Vozači, muškarčine iz Čavoglava pribili su je u medijima na stup srama. A koliko je ovo naše rvacko društvo degradiralo vidi se po tome što baš nitko nije stao u njezinu obranu! Čak ni dične feministice. Ne da nitko nije stao u njezinu obranu, nego su joj se svi rugali što se vozi Fliks busom!”

“Valjda zato što svi misle da su glumice pune love, pogotovo ove što glume po sapunicama. Pa im je bilo bizarno da nema auto. Nemat vozačku i auto, to je u Hrvatskoj neoprostiv grijeh, znam po sebi”, uzdahnuo sam.

“Zato što su ljudi glupi. Neš ti, jednom se pojavit u sapunici. Nas žene brzo izraubaju u sapunicama, odmah nas zamijene nekom mlađom, novom. Zato mi je na neki način i drago što nisam prošla na kastingu za te idiotske Kumove…”

“Šta je to?”

“Pa ova sapunica na Novoj tv. Išla sam na kasting zajedno s Uršulom. Ona je prošla, ja ne. Da je bilo drugačije možda bi mene sad razapinjali po medijima. Da sam ja razorila brak Jeleni Perčin, da sam ja na snimanju zavela njezinog Momčila.”

“Jel Uršula zbilja brije s Momčilom?”

“Jesi ti normalan? Pa je li vidiš šta im rade novinari? Njima je dokaz da njih dvoje nešto mute to što su se ljubili pred kamerama i zaneseno se gledali… Pa po tome sam ja bila sa svakim glumcem s kojim sam se poljubila. To je i mislio onaj moj zaručnik, pucao je od ljubomore, poslije mi doma pravio scene svaki put kad bi se poljubila s nekim na pozornici. Kurvom me nazivao. Šta sam sve trpila…”

“A jesi ikad zabrijala poslije s nekim glumcem s kojim si se ljubila na sceni? Rodi li se tu neka kemija?”

“Ja nisam. I to su mi muške kolege zamjerali. To što im nakon predstave ne bi dala kad se napiju. Zamjerali su mi to. Pa bi se kasnije prije predstave namjerno najeli luka, napili vinčine da im smrdi iz usta dok me ljube. Ogavno. To što glumci mogu iz pakosti radit glumcima, toga nema nigdje. Zato i jesmo tako nepovjerljivi jedni prema drugima. Ne bih se čudila da Jelena zbilja sumnja da joj je Uršula zbarila Momčila”, zavrtila je glavom glumica kojoj ne želim otkrit identitet. I bez toga ima dovoljno problema u životu.

“Znači, zaručnik te ostavio jer nije mogao podnosit da se s drugim muškarcima ljubiš na sceni?”

Kimnula je.

“Kap je prelilo kad me vidio da nakon jedne premijere na domjenku masiram leđa kazališnom kritičaru Tomislavu Čadežu…”

“Čadežu, haha. Baš sam s njim bio na Višnjiku u ZKM-u. Ubila me ta predstava, tri sata je trajala. Sad mi je jasno zašto su nekad u Rusiji zijevali od dosade kad su gledali Čehovljeve komade… Čekaj, a zašto si masirala Čadeža?”

“Pa jer se to tako radi. Nakon premijere malo budeš dobar prema Čadežu… Ako je dobro raspoložen, dobru će ti kritiku napisat.”

“Šta, i onda je taj tvoj popizdio?”

“Da, mislio je da se jebem s Čadežom za dobru kritiku. To više nije mogao podnijet, doma je počeo razbijat. Na koljenima sam ga uvjeravala da sam Čadeža samo masirala, da nikad ništa s njim nisam imala. Ali njega je već samo to masiranje ubilo. Po njemu je masaža pola seksa.”

Položio sam joj dlanove na ramena.

“Daj da te malo izmasiram…”

Kad je pristala, pomislio sam da je na pola već imam. Kasnije ide torbanje kod nje u stanu. Eto, i na svom primjeru osvjedočio sam se da svi glumice doživljavamo kao kurve. Nije ni čudo da su ih u Balzakovo doba sahranjivali na onom dijelu groblja na kojem su sahranjivali i kurve.

U Kolaž je ušao redatelj Ivica Buljan.

“Ej, pazi se, nemoj da netko fotka kako te Svirac dira za šankom. Mogla bi ti postat nova meta medijima. To da te Svirac šlata puno je gore nego da te izbace iz Fliks busa. Javnost bi se naslađivala kako si nisko pala”, nisam skužio da li Buljan to izgovara u šali ili je ozbiljan. Glumica ga je brže bolje ulizički pitala ima li kakvu ulogu za nju u nekoj novoj predstavi.

“Nemam… Sad režiram u Beogradu Dostojevskog. Odmaram malo od Hrvatske.”

Glumica je nastavila ozbiljno cugat. Toliko da je jedva ustala sa stolca kad je poželjela doma. Ja sam joj pomagao da se popne po stepenicama. To je to, sad je moja, nabrijavao sam se.

Ispred je dojurio Uber i skoro se spucao u terasu kao ljetos Josipović. Toliko sam se uplašio da sam odskočio natrag u Kolaž kao u bunker. Za to vrijeme glumica se stropoštala u taksi i odvezla se doma.

Pouka svima – kukavice ne jebu.