Javio sam se Ivanu Pernaru na fejsbuk da me povede sa sobom u Zambiju, da izvještavam sa suđenja Hrvatima. Pernar mi je odvratio da me ne može povesti sa sobom, put previše košta i sve je jako komplicirano i riskantno

Bio sam se javio Ivanu Pernaru na fejsbuk da me povede sa sobom u Zambiju, da izvještavam sa suđenja Hrvatima koji su došli tamo posvajat djecu i onda bili uhićeni. Pernar je na taj sud krenuo kao svjedok protiv Hrvata, želio je svjedočit da su ti Hrvati nelegalno došli usvojit djecu. Znao sam da bih dobio veliku reportažu, pritom bih pokušao ući u um nekadašnjeg saborskog zastupnika Ivana Pernara. Što ga je nagnalo da putuje sve do Zambije i tamo svjedoči protiv svojih vlastitih državljana koji će ga mrziti do smrti. Pernar mi je odvratio da me ne može povesti sa sobom, put previše košta i sve je jako komplicirano i riskantno. Ništa od moje namjere da postanem novi Željko Malnar koji će u Zambiji, uz reportažu o Pernaru, možda napisati i svoju inačicu „Staklenog grada“.

Pernar mi je ponudio utješnu opciju, da mi preko vocapa šalje filmiće sa svoje zambijske avanture, možda i sa suda. Želio je da njegova misija u Zambiji bude vjerodostojno opisana.

Prvi Pernarov filmić stigao mi je dok sam na afteru „Zvijezde pjevaju“ u kafiću Domino u Cvjetnom naselju stajao za stolom s glumicom Uršom Raukar i još nekim glumcima. Na tom prvom filmiću Pernar se snimio pored hidroelektrane na Viktorijinim slapovima rijeke Zambezi. Bio je vraški blizu slapovima. Samo da se za korak pomaknuo, odnio bi ga slap i on ne bi više mogao svjedočit protiv Hrvata koji su ovdje htjeli posvojit djecu. Pernar mi je u mobitelnu kamericu objašnjavao povijest ovih Viktorijinih slapova. S mržnjom je govorio o britanskom kolonijalizmu u Zambiji, a uzdizao nekakvog Keneta Kaundu koji je 1959. osnovao Afrički nacionalni kongres Zambije.

Nisam se mogao suzdržat, društvu za stolom, uglavnom su to bili glumci ZKM-a, pokazao sam Pernarov video.

“Kako imaš želuca s njim se dopisivat?” zgađeno me pitala Urša Raukar.

“Novinar sam… Kao što je govorio Pukanić, spreman sam se spetljat s crnim vragom za dobar tekst”, odvratio sam.

“Pa novinari mogu napravit i nešto dobro, utjecat na zbivanja. Probaj probudit neku ljudskost u njemu, neka odustane od tog svjedočenja”, s nekom tugom u glasu rekao je glumac Frano Mašković.

“Možda bih i mogao, daj naručite mi još jedan dupli pelin. Kad sam pripit poveća mi se moć govora, uvjeravanja…” zatresao sam svojom praznom čašom u ruci.

Ubrzo mi je konobar Ico donio dupli pelin. Suknuo sam ga pa snimio Pernaru glasovnu poruku: “Evo, ovdje sam u Pifu s Uršom Raukar, glumcima iz ZKM-a. Svi su se tu složili da još nije kasno… Odustani od svjedočenja, spasi dušu… Pokaži ljudskost…”

Nakon desetak minuta stigla mi je Pernarova glasovna poruka:

“Poruči im da ću itekako svjedočit, istina će se saznat u Zambiji! Dao sam im svima ultimatum, da kod Plenkovića urgiraju da iz zatvora bude pušten Francisković pa neću otić svjedočit u Zambiju. Dao sam im rok za puštanje, nisu ga ispoštovali!”

“Ali Francisković je pušten iz zatvora”, napisao sam mu poruku.

“Prekasno! Ne na onaj dan kad sam ja rekao da mora bit pušten!!!” odgovorio mi je.

Kakav ovaj ima narcisoidni poremećaj, pomislio sam u trenutku kad mi je stigao novi Pernarov video uradak. Sad je pak čučao pored smeđe rijeke Zambezi, a iz vode izronila njuška krokodila.

“Ne bojim se ni zambijskih krokodila, a kamoli LGBT zajednice! Iako znam koliko je moćna, pa po parlamentu u Briselu vise fotografije crnih i bijelih muškaraca kako zagrljeni leže nakon snošaja!” dok je to izgovarao krokodil mu se još malo približio.

Snimka se zacrnila.

“Krokodil je možda napao Pernara!” zabrinuto sam viknuo pokazujući svima oko sebe Pernarov video.

Jedino je kulinar Pažanin pogledao snimku. Rekao je da još nikada nije pripremao meso od krokodila, ali da bi to jako volio.

“Vi u Dalmaciji imate samo guštere. Možda da njih počnete spremat turistima kao poseban specijalitet. Gušteri na gradele. To bi išlo uz ovaj novi trend jedenja kukaca”, odvratio sam pa Pernaru poslao zabrinutu poruku:

“Jesi dobro, jesi živ?”

Desetak minuta nije bilo nikakvog odgovora. Pomislio sam na najgore. A onda je stigao novi video u kojem je Pernar stajao u nekom polju pšenice i govorio kako su europski kolonisti pustošili zambijsku poljoprivredu baš kao danas hrvatsku pšenicu i ostalo.

Do mene je stao voditelj Duško Ćurlić.

“Čekaj, ti se fakat dopisuješ s Pernarom?” pitao me.

“Da…” pokazao sam mu video s krokodilom

Ćurlić me prezrivo odmjerio, odmaknuo se od mene.

“Mislio sam da si više kul”, rekao je.

Ostao sam za stolom pored ulaznih vrata.

“Ti si meni najbolji, obožavam te! Onu tvoju pjesmu Jedna bira, tri biri”, zaskočio sam i zagrlio Batifjaku koji je upravo ulazio u Domino.

Negdje oko dva iza ponoći stigao mi je novi Pernarov video. Snimao se kako ulazi u zgradu suda u Zambiji. Za njim je trčao nekakav majmun, čimpanza, čini mi se, i gađao ga kokosovim orahom.

“Gotovo, ušao je u sudnicu. Svjedočit će protiv Hrvata. Ni majmun ga nije uspio spriječit, kamoli ja”, obavijestio sam Uršu Raukar.