S publicistom Borisom Rašetom sjedio sam na terasi Čarlija. Prisjećali smo se zajedničke novinarske avanture – pretprošle godine Boro i ja išlo smo u Lapac tragom proročanstva fra Serafina iz hercegovačkog samostana u Dubravi. Fra Serafin prorokovao je da će se u Lapcu pojavit trudna pastirica. U utrobi će nosit plod koji će uništit hrvatski narod. Fra Serafin je aludirao da će tog malog antikrista posvojiti Jandroković i Pupovac.

“Nešto se od svega toga zbilja i ostvarilo… Kako je ono točno išlo proročanstvo?” Rašeta je na stol odložio kiosk knjige. S jednih korica u mene su zurile slijepe oči jednozube proročice Babe Vange.

“Sramni savez SDSS-a i HDZ-a sjemenom će uvezenim iz Brisela urodit đavoljim plodom koji će do u konac svijeta zarobit hrvatski narod! U lijepu, krepku pastiricu, u Lijepu Našu, bit će uštrcano đavolje sjeme koje će, nakon što se porodi, oskvrnaviti hrvatsko biće, kao što ga se svake godine iznova oskrnavljuje na četničkim obljetnicama u Srbu i Lapcu…”, pokušao sam se od riječi do riječi prisjetit fra Serafinova proročanstva.

Rašeta se zamišljeno zagleda niz Teslinu. Zgrade su i dalje, tri mjeseca nakon jakog potresa, izgledale kao da će se svakog trena urušiti.

“A, šta nije u tom proročanstvu bilo i nešto o tri, ili četiri sise? Iz kojih će curit otrov po Hrvatskoj?”

“Joj da! I onda pred izbore Raspudić koji je u dosluhu s hercegovačkim samostanom i koji vjerojatno moli krunicu s fra Serafinom, u medije pusti da je Jandroković tri sise sisao! Jebote! I, evo, na kraju HDZ i Pupovčeva stranka stvarno uspostavljaju vlast… A na zadarskom turniru srpski tenisač je proširio sjeme korone koje će dodatno uništit hrvatski turizam, ekonomiju…”, svrnem pogled prema zgradi preko puta u kojoj se nalazila redakcija Novosti i sjedište SDSS-a.

Rašeta se baš spremao u Novosti isporučit novu TV kolumnu. Falilo mu je još desetak redaka. Zapiljio se u TV ekran na terasi ne bi li našao materijala za nadopuniti tekst. Na ekranu snimka demonstracija u Beogradu: murjaci na konjima s uzdignutim pendrecima, dim suzavca, krici… Kriknem i ja:

“Gila!” uperim prstom prema ženskoj koja je na snimci upravo dobila pendrekom po slabinama.

Gila, moja prva ljubav! Otac joj je bio JNA oficir. Pobjegli su devedesetih iz Đakova od hrvatske rezervne policije. Da bi je sad pak srpska policija lemala pendrekom!

Iz sjedišta SDSS-a upravo je izašao Boris Milošević. U medijima se nagađalo da će on postat potpredsjednik u novoj vladi, zadužen za prava manjina, odnosno Srba. Dokoračao je do Rašete, pozdravio ga. A ja i dalje izvan sebe zbog onog što sam vidio na ekranu. Ustanem. Krenem se Miloševiću unosit u lice, govorit da on sad kad uđe u vlast mora napraviti nešto za Srbe koji su devedesetih sa svojim roditeljima morali pobjeći iz Hrvatske.

“Šta su oni krivi! Odrastali su s nama najnormalnije i onda su ih samo odvukli u nepoznato! Kao moju Gilu! Odveli je u nepoznato kao svatovi Balaševićevu lepu, protinu kćer!”

“Možda ti se pričinilo da je to baš ona na demonstracijama… Kao što se Danteu posvuda priviđala Beatriče po trgovima Firence”, eruditski će Rašeta.

“Nije mi se pričinilo! Vidio sam je!”

“Daj, smirite se…”, Milošević će uspavanog lica.

“Šta da se smirim!? Dajte se vi pokrenite! I dovedite nova lica u SDSS! Pa će ljudi počet glasat za vas, neće vam Škoro i ostali moći prigovarat da u vladu ulazite bez glasova… Vratite odbjegle Srbe natrag u Hrvatsku! Neka moja Gila bude predvodnica! Osigurajte nam negdje kuću za povratnike… Gila i ja možemo postat nova lica vaše stranke! Ja ću je odmah oženit! Bračni parovi su sad u modi u politici! Gila i ja bit ćemo srpska verzija Raspudića i Marije Selak! Fotkat ćemo se kako u irskim pabovima navijamo za Tuđmanov omiljeni klub Partizan! Preko društvenih mreža pozivat ćemo Srbe da se iz Irske i Srbije vrate u Hrvatsku. Ima za njih hrpa praznih kuća po Slavoniji, Lici, posvuda. Tako ćemo riješit problem izumiranja stanovništva… I svi oni glasat će za SDSS!” frcale su iz mene ideje zajedno s kapljicama sline. Nisam nosio masku, iako je stožer protiv korone preporučivao da se u kafiće ne ide bez maske.

“Bravo, sine! Kad te ovako gledam i slušam… kao da prvi i najbolji hrvatski predsjednik s neba progovara kroz tebe!” dobaci nekadašnji legendarni trener Ćiro Blažević, sjedio je par stolova udaljen od nas.

“Recimo da Milošević uspije sredit da Gila dođe u Hrvatsku i nađe vam kućicu iz snova u Lapcu… Ti bi se tamo kao Mile Budak u pastoralnom okruženju bavio pisanjem romana koji slave ognjište, a Gila bi nabavila koze da ti može svako jutro izmusti svježeg, zdravog mlijeka. Ona bi, dakle, mogla bit ta pastirica iz fra Serafinova proročanstva…”, u Rašeti se probudila zamrla intuicija istraživačkog novinara.

“Hoćeš reći da bih joj ja onda, sjemenom osnaženim kozjim mlijekom, napravio dijete antikrista?” lecnem se.

“Da napraviš sina Srpkinji tvoj bi ga stari sigurno smatrao antikristom. Nego, gdje će ti stari ove godine sa svojim suborcima slavit Oluju? Možda opet stare dobre Čavoglave?” Rašeta lizne ožiljak od opekotine na palcu; zadobio ga je kad sam ga prije pet godina vodio na dernek u Čavoglave, tamo je neoprezno dodirnuo lubanju janjeta kojeg su tek skinuli s ražnja.

“Nek se stari jebe! Baš u inat njemu volio bih svadbu s Gilom imat u Srbu baš na obljetnicu Oluje! Tako bih odmah odaslao snažnu političku poruku… “

Milošević me potapša po ramenu, kaže da će vidjet što može napravit po tom pitanju. Pa nastavi prema Banskim dvorima. Prioritet je formirat novu vladu.