Tužno je ako nemaš ni s kim proslaviti Prvi maj, napraviti roštilj, pojesti tanjur graha, tužno skoro kao biti sam na Badnju večer. Proganja me kompleks što nikad ništa nisam fizički radio, nikad nisam podigao ništa teže od kemijske olovke iako sam odrastao na selu, u Đakovu. Stara me štitila od fizičkog rada, uvijek bi potegla umjesto mene, a ja sam jedino sa starim potezao šljivovicu u podrumu. Sve te svoje frustracije istresao sam na Praznik rada ispred bračnog para Raspudić. Sjedili smo na kavi na trešnjevačkom placu. Nino Raspudić rekao je da se rad ne mjeri po tome koliko si lopatao, kosio, drva cijepao, ugljena nosio, postoji i intelektualni rad koji je puno teži od fizičkog.

“Istina, i Matanić je puko od previše takvog intelektualnog rada. Stalno je morao snimat nekakve filmove, reklame, serije. To ti sjebe psihu. Onda još svi oni domjenci, tulumi gdje moraš biti živahan, duhovit. Čim malo ostariš, ne možeš to podnijet bez alkohola, kokaina”, rekao sam.

“Gdje je sad Matanić?” zanimalo je Raspudića.

“Navodno na liječenju od ovisnosti u Jankomiru. Ti si isto prilično zaslužan za njegov psihički slom. Ti si prvi u onim svojim kolumnama u Večernjem doveo u pitanje uspjeh onog nekog njegova filma u Kanu, napisao si da to nije nikakav uspjeh, da je dobio nagradu u nekoj žnj, regionalnoj kategoriji.”

“Zašto bi mu Nino bio kriv? Svaka medijska osoba mora se naučit nosit s kritikama. Evo, i mom suprugu nije baš najbolje leglo ovo što nas nakon razlaza s Mostom svi živi ismijavaju po društvenim mrežama, medijima. Posebno ga pogađa što nas uspoređuju s onim luzerima iz Živog zida, Sinčićem i Vladimirom Palfi. Ali to ne znači da će odmah navaliti na kokain i alkohol i saborskim zastupnicama iz Možemo! slat svoje gole fotke i tražit Radu Borić da ona njemu pošalje snimku kako gola pleše na neku indi muziku”, podsmjehnula se Marija Selak Raspudić.

“Golu Radu Borić kako pleše na indi muziku vidio bih rađe nego danas pojeo prvomajski roštilj”, uzdahnuo sam.

“Golu Borićku ti ne mogu priuštit, ali mogu roštilj. Moji Mostarc… mostovci danas na Jarunu rade roštilj, Bulj će mislim ispeć janje. To je Petrov organizirao kao neku vrstu timbildinga. Zvao je Mariju i mene da nas pokuša pomiriti s…”

“Tim debildinga! Nema šanse da idemo tamo! Nećemo se ni s kim mirit uz janjetinu!” prekinula je Marija supruga.

“Ali zašto ne bismo svi troje otišli na taj roštilj? Pojest dobru, domaću janjetinu iz Metkovića ne možeš svaki dan. Ajmo na Jarun! Uostalom, zašto se ne bismo pomirili s mostovcima, vratili se u stranku. Glupo će biti da sami kao bračni par dolazite u Sabor, da ne pripadate baš nikome. Postat ćete kao svojevremeno braco i seka Kerum. Mislim da vas na društvenim mrežama već podjebavaju na tu spiku”, skrolao sam po mobitelu.

“Idi ti sam tamo, najedi se tog janjeta. Možda ti prisjedne kad vidiš kako jadno janje peku na ražnju”, osorno će Marija.

“Janjeta ti je žao, a nije ti žao fetusa koje abortiraju… Sama si rekla da si iz Mosta otišla jer je Miletić izjavio da se u medijima nisi jasno izjasnila protiv abortusa”, drsko sam joj uzvratio.

Glad, želja za prvomajskim roštiljem, janjetom, činili su me sve nervoznijim. A Mariju moja primjedba o abortusu još više. Ustala je od stola, odrješito suprugu rekla da idu doma kuhati tjesteninu s povrćem. Nino je tugaljivog lica pokupio s poda vrećice s povrćem kupljenim na placu i krenuo za suprugom. A lijepo je s mostovcima mogao jesti janjetinu. Žene uvijek sve upropaste. Nisu li žene zakuhale iza kulisa većinu ratova? To bi trebalo pitat Radu Borić. Pouzdano znam da je Joko Ono rasturila Bitlse, a Marija Selak Most. Pametnom dosta.

Ali nisam se dao smesti, sjeo sam na tramvaj, odvezao se do Jaruna. Mostovci su roštiljali u kućici na velikom jezeru. Bulj nažalost nije donio janje, ali bilo je u izobilju svakakvog drugog mesa. Dok sam uzimao kruh i mladi luk, ispriječio mi se Marin Miletić:

“Ti nisi član Mosta… Ne možeš uzimat hranu!”

“Pa nisu ni Raspudići bili članovi Mosta, pa su ipak bili na listi za izbore one prijašnje i donijeli vam hrpu glasova. A sad su zbog tebe i tvoje narcisoidnosti otišli od vas. Šta si ti imao Mariji docirat oko prava na abortus? Ona je za tebe Aristotel, ti si obični vjeroučitelj ispranog mozga…” raspizdio sam se.

“Bez pitanja uzimaš kruh, luk i još vrijeđaš mog dečka… Ma, što si umišljaš tko si ti?” obrecnula se na mene Miletićeva partnerica Kristina Krepela.

Ne obazirući se na nju, nastavio sam onako gladan sipat paljbu po Miletiću koji mi je zapriječio put do prvomajskog roštilja:

“To što si za curu izabrao glumicu, dodatna je potvrda tvoje narcisoidnosti… Stalno snimaš svoju facu na TikToku, ko neki klinac željan pažnje. Vođa stranke Petrov vam je psihijatar. Daj se njemu javi da ti pomogne, oslobodi te narcisoidnog poremećaja zbog kojeg vam se ruši Most!”

“Momci, kakva je to dernjava?” Miro Bulj došao je do nas s komadom mesa u ruci.

“Ovaj klošar se samo tu pojavio i bez pitanja uzima kruh, meso”, raportirao mu je Miletić.

“Nisam ja nikakav klošar. Ja sam izaslanik Raspudićevih. Poslali su me da vam kažem da će se vratiti u stranku ako Petrov Miletića izliječi od narcisoidnog poremećaja. I ako mene, njihova glasnika, dobro ugostite”, posegnuo sam za komadom mesa.

Miletić me snažno uhvatio za ruku, vidjelo se da puno vježba.

“Ajde, ne pravi Marine belaja, pusti momka da jide!” zapovjedio mu je Bulj.

I bome sam jio, jio kao da mi je zadnje u životu. Mi pisci i saborski zastupnici smo kao ptice nebeske, nit oremo nit žanjemo, a jedemo. Sretan nam Praznik rada!