Stipica, novi dečko moje sestre Slavice, izvukao je svinju iz svinjca. Svinji je na leđima plavim slovima bilo napisano HDZ. Stipica je izvukao mesarski nož.

“Nju ćemo prvu zaklat! Nećemo dozvolit da nam ovu zdravu svinju oduzme HDZ ko što su komunisti nekad mom didi uzimali ovce i odvlačili u zadrugu, a dida mi nazivali kulakom! Moj dida je radije sam poklao sve svoje ovce nego da dopadnu komunjarama u ruke. Tako ću i ja svoje svinje!”

“Ali ta svinja već pripada HDZ-u… Preko svinjske kuge dobili su vlast i nad našim svinjama. Mogu te uhapsit ako je zakolješ”, tjeskobno će moja sestra.

“E, pa ako je to HDZ-ova svinja, onda ću je s još većim guštom zaklat! Neće se oni na mojoj muci mastit kulenom, šunkom, čvarcima!” Stipica je svinji stavio nož pod vrat.

Svinja je počela ispuštat neke grozne zvukove, shvatila je da joj se sprema smaknuće. Počeo sam se tresti od tog grozomornog zvuka, skvičanja. Vratila mi se trauma kad sam kao mali tu na ovom istom dvorištu gledao kako moj dida Bajo ubija svinju. Pucao je u nju mesarskim pištoljem, ali kako je već u ranu zoru bio pijan, promašio ju je, metak joj je samo probio uho. Svinja se ustrčala po dvorištu, a moj dida sa sjekirom za njom. Sjekirom ju je dotukao, tupim dijelom. Nije ni čudo da sam se rano propio nakon gledanja svih tih klanja svinja.

S nama u dvorištu bili su i Nino Raspudić i njegova supruga Marija Selak. Raspudić nije bio ništa manje užasnut od mene. Lice mu se grčilo od pogleda na smrtno uplašenu svinju.

“Znao sam da ćeš nas uvući u neku svinjariju, molio sam Mariju da ne idemo s tobom u Đakovo. Tko sa Svircem tikve sadi…”, skoro pa je zavapio.

“Šta sam sad ja kriv… Zamolio sam vas da dođete dati podršku slavonskim seljacima. Kad se već Grmoja toliko angažirao u pobuni seljaka, glupo je da Marija i ti sjedite u Zagrebu skrštenih ruku.”

“Jedno je dati podršku, a drugo je gledat smaknuće svinja! Osjećam se gore nego onaj lik u Nabokovljevu romanu Poziv na smaknuće!” Raspudić nije propuštao niti jednu priliku da pokaže svoju načitanost, kao ono kad je u Saboru citirao Dantea.

“Vas dvojica ste kao od pekmeza. Kao da nikad niste bili na svinjokolji”, posprdno će Marija Selak.

“Ja sam bio, i previše puta. Pa tu sam iz Đakova”, podsjetio sam je.

“Danas je ministrica Vučković u posjetu Đakovu. Ako čuje ove užasne zvukove klanja, mogla bi poslat interventnu policiju u dvorište”, zabrinuto će Raspudić.

“Samo neka pošalje! Bit će joj već kasno!” Stipica je naglo nožem prerezao svinji vrat.

“Stavi joj to pod grlo! Treba skupit krv za krvavice!” sestra Slavica gurnula mi je žuti lavor u ruke.

“Ne mogu ja to…”

“Pa jesi muško ili nisi, nećeš valjda žene pustit da skupljaju krv!” opatrnula me Marija.

Problijedio sam.

“Ali to je nekad radila moja baka. Žene su skupljale krv iz vrata, a muškarci klali”, protisnuo sam.

“E, pa nisu više ta vremena. Zašto bi žene skupljale krv nakon klanja”, u Mariji se probudila feministkinja kao nekad u emisiji Peti dan kad je usprkos umjereno desnim stavovima zagovarala prava žena.

“Daj ti…”, prebacio sam lavor Raspudiću u ruke kao pionir pioniru štafetu.

“Jesi normalan! Em si me namamio u Đakovo, em da ti još skupljam krv!” razjario se Raspudić.

“Šta, bojiš se da se preko krvi ne zaraziš svinjskom kugom? Svinjska kuga je izmišljotina za malu djecu, kao i korona. Pa sudjelovao si na prosvjedu protiv korona-mjera. Onda valjda ne vjeruješ u te masonske podvale”, Stipica je zaklanu svinju sam na rukama nosio do korita koje se nalazilo u blizini Raspudića, pod drvetom kajsije.

“Nisam ja negirao koronu. Borio sam se protiv samovolje stožera za zaštitu od korone i uvođenja obaveznog cjepiva.”

“Eh, čudni ste mi vi mostovci. Malo ovako, malo onako! S vama se nikad ne zna do kraja. Malo biste s ljevicom, malo biste s desnicom. Evo, Grmoja je izvalio da ćete na izbore s SDP-om! Pa odlučite više tko ste i šta ste! Šta nejdete u koaliciju s Domovinskim pokretom i zgazite već jednom komuniste! Opet biste vi tikve sadili s komunjarama iz SDP-a, sram vas bilo! Narod hoće lustraciju!” Stipica je podignuo šaku krvavu od svinjske krvi.

“Ne govori tako s čovjekom! Jedini političar koji nam je došao dati podršku u svinjokolji a ti ga tu napadaš!” prekinula ga je Slavica.

Stipica se pokunjio. Moja sestra još uvijek je znala uspostaviti vlast nad muškima. Svi njezini dečki, a pogotovo onaj jadni muž koji je ostao u Irskoj, bili su teški papučari. Stipica se krenuo ispričavat Raspudiću. Razrezao je svinju na pola i izvadio iz nje dio mesa, džigericu. To se odmah moglo nabosti na štap i ispeći u kotlu koji je stajao nasred dvorišta.

“Za Raspudića i njegovu suprugu ispecite najbolji komad džigerice, i luka nataknite na štap!” zapovjedio je Stipica.

Sestra i ja uhvatili smo se posla. Sirovo, još krvavo meso nabijali smo na tanki štap kao kad si hipsterice same prave ogrlice od orahovih ljuski i sličnih koještarija. Ja sam prvi gurnuo svoj štap s mesom u otvor u kotlu. O, kako je fino zamirisalo! Baš kao nekad u djetinjstvu kad nam je dida Bajo ovako nakon svinjokolje pekao šiš. Ministrica Vučković bila je na sastanku tamo negdje blizu katedrale. E, sad sam se tek bojao da će nam banuti u dvorište privučena ovim zamamnim mirisom. Poznato je da su HDZ-ovci ludi za domjencima na kojima ništa ne moraju plaćati, a dobro se najedu. Teško da ih od dobro pečene svinjetine može odvratiti čak i svinjska kuga.