Nisam imao pojma da Crkva ima vlastiti sud na Kaptolu. I da nije sve izgubljeno za one koji su se vjenčali u Crkvi. Izgubljeno u smislu da do u vječnost moraju ostati zajedno. Ne, ne moraju. Ako su dovoljno vješti, mogu na tom crkvenom sudu dobit razvrgnuće tih svojih svetih brakova i dozvolu da se ponovo vjenčaju u crkvi s novom, svježom partnericom ili partnerom. Jer ipak je nekako romantičnije vjenčat se u crkvi, nego u nekakvoj općini u kojoj su sivi zidovi bijeli samo na onim mjestima gdje su nekad visile Brozove uramljene slike.

Taj crkveni sud imao sam prilike dobro proučiti nakon Uskrsa, jer sam se na njemu morao pojavit kao svjedok. Onaj moj poznanik, bivši novinar iz EPH, našao je novu žensku. I otkantao ženu s kojom ima troje djece. Nova ženska uvjetovala mu je da se odmah rastane kako bi se mogao s njom oženit. Inzistirala je i da razvrgne crkveni brak jer ona se želi vjenčat s njim u crkvi. A ne kao sa svojim prvim mužem u općini. Tvrdila je da im je brak i bio takav jadan jer su se ženili u općini. E, tu je bivši novinar imao problem jer on se već jednom bio vjenčao u crkvi. Informirao se i saznao da postoji taj sud na Kaptolu, odnosno Međubiskupijski sud prvog stupnja u Zagrebu. Spisi s tog suda šalju se direktno papi u Vatikan. Papa navodno osobno prouči svaki spis i odluči smije li se ili ne brak poništiti. Čini se kompliciranije od posvajanja djece u Zambiji. Ako ti nekako pođe za rukom da ti papa poništi crkveni brak, to se naziva razvrg.

Bivši EPH-ov novinar dopratio me sve do ulaza na taj sud. Ulazilo se u zgradu iz parka Ribnjak. Zgrada se nalazi uz samu katedralu. Prije nego što sam ušao, još mi je jednom grozničavo objasnio:

“Dakle, moraš posvjedočit da me žena prevarila na poslovnom putovanju u Madrid. Sve sam ti rekao kako se dogodilo. Jedino tako mogu dobit razvrgnuće braka. Moram dokazat da me žena prevarila. Pokušaj insinuirat i da nije našu djecu odgajala u katoličkom duhu. To su jedini razlozi zbog kojih možeš dobit poništenje crkvenog braka. Ili da si pri ulasku u brak zatajio neku tešku bolest…”

“Okej.”

“Ako uspiješ, vodim te na janjetinu koju nisi bio u prilici jesti na Uskrs.’’

Tim riječima smo se rastali. Kad sam zakoračio u sudnicu, uhvatila me jeza. Ugledao sam sutkinju koja mi je jednom sudila na Općinskom sudu zbog uznemiravanja Natalije Price o kojoj sam želio napisat knjigu. Ta sutkinja očito je u fušu zarađivala na ovom crkvenom sudu. Nadao sam se da me zaboravila. Onda je u sudnicu ušao don Kaćunko. Sjeo je za prastaru pisaću mašinu, uvukao papir. Dakle, on je ovdje bio u svojstvu zapisničara. Možda je na taj način odrađivao neku kaznu kao kad u vojsci guliš krumpir.

Morao sam stati za govornicu koja je bila old skul s drvenom ogradicom. Za istom takvom govornicom stajao je Alojzije Stepinac kad se branio od optužbi komunista.

A bome sam se i osjećao kao Stepinac kad me sutkinja potanko počela ispitivat o bračnim navikama mog poznanika. Maltene sam morao odgovorit na koje su sve načine on i žena imali snošaje. Nisu zaobišli ni kontracepciju. Pitao sam se tko je Tompsonu bio svjedok na ovom sudu dok je razvrgavao brak s Danijelom. Možda general Gotovina. Ovakvu opaku torturu može izdržati samo netko tko je prošao Legiju stranaca.

Svih tih detaljnih pitanja sjećam se u magli, nisam vjerovao što me snašlo. Ispitivanje je trajalo puna tri sata. Rešetali su me pitanjima kojih se ne bi posramila ni inkvizicija. Jedno pitanje bilo je i o penetraciji. Trebao sam posvjedočiti da moj poznanik nikada nije izbjegavao obavljati svoje bračne dužnosti u krevetu. Činilo mi se da mi dobro ide, toliko dobro da sam nakon dokaza prevare pokušao ženi bivšeg novinara natovariti i to da djecu nije odgajala u katoličkom duhu:

“Ne samo da nije navečer djecu učila moliti, nego ih nije ni dojila. Mogla je, a nije htjela. Lakše joj je bilo na bočicu ih hranit. A svi znamo da je umjetno mlijeko za bebe sotonina vodica koja djecu od najranije dobi navikava na sve umjetno, na kraju i na umjetnu inteligenciju. Zato je on potajno davao najmlađe dijete jednoj susjedi da ga pokoji put podoji, tako da bar to najmlađe dijete osjeti izvorno, majčino mlijeko tako važno za razvoj. S tom susjedom koja mu je potajno dojila najmlađeg sina danas je on stupio u vezu, s njom želi ući u novi, ovaj put istinski crkveni brak…”

“Završio je sa ženom kojoj je bez znanja svoje supruge nosio sina na dojenje! Ja ovo ne mogu slušat! Ni u Lici na ispovijedima nisam čuo ovakve gadarije!” don Kaćunko tresnuo je zapisničarskom pisaćom mašinom po stolu.

“Šta se sad tu pravite fini… Pa vi ste promovirali ispovijesti Nives Celzijus po Zagrebu. Vjerojatno znate napamet njezinu Golu istinu”, nisam mogao da mu ne odbrusim.

Sutkinja je rekla da su od mene sasvim dovoljno čuli. Poslali su me van. Poznanik me nije čekao. Vjerojatno je odustao nakon što se puna tri sata nisam pojavljivao. Javio mi se tek nakon dva dana na mobitel.

“Proklet bio…”, začuo sam ga.

“Zašto?”

“Presuda je donesena brzinski nakon tvog svjedočenja. Presuđeno je da se ona moja može ponovo udat u crkvi, a ja nikako. Papa će se vjerojatno složit s tom presudom.”

“Jebi ga. Čak i Crkva te gazi kad nisi snažni Tompson nego bivši, olinjali novinar”, želio sam što prije prekinut razgovor s tim luzerom koji ljude samo uvlači u neprilike.