Prezirao sam tatinu novu žensku Ljilju Đomlinu kad bi se USPINJALA NA TREĆI KAT kuće u Oćestvovu i nabijala zastavu na balkonsku ogradu da svi vide da je ona prva ovjesila barjak i da će ga zadnja skinut, kako i priliči istinskoj prvoborkinji koja je na početku devedesetih krenula u rat, a nije kao Plenković malaksalo sjedila u zamračenoj sobi i na jedno uho slušala s tv ekrana domoljubne pjesme
Moj brat Gojko rođen je točno na prošlogodišnju Oluju, tako da je za ovu sad slavio prvi rođendan. Stari nije htio da dođem tamo kod njih u Oćestvovo, em me njegova nova životna partnerica Ljilja Đomlina ne podnosi, em me optužio da se kod njih za Oluju dolazim samo nakrkat janjetine, iznapijat domaćeg vina, a frkćem i sijevam pogledom kad vidim hrvatsku zastavu obješenu na njihovom balkonu – iz očiju mi viri da ja tu Oluju uopće ne osjećam kao svoju pobjedu jer sam, kao i sva jugo-soroševska piskarala istinski sretan jedino kad se po Hrvatskoj pljuje i kad joj se nabijaju sankcije. Što se tiče tog mog animoziteta prema trobojnici na njihovom balkonu… to je donekle imao pravo. Iz dna duše prezirao sam tu njegovu novu žensku Ljilju Đomlinu kad bi se onim svojim pačjim hodom važno uspinjala na treći kat svoje bezfasadne kuće u Oćestvovu i gizdavo nabijala zastavu na balkonsku ogradu da svi okolo vide da je ona prva ovjesila barjak i da će ga zadnja skinut tek negdje tamo oko Gospe, kako i priliči istinskoj prvoborkinji koja je na početku devedesetih krenula u rat, a nije kao Plenković malaksalo sjedila u zamračenoj sobi i na jedno uho slušala s tv ekrana domoljubne pjesme Đuke Čajića i ostalih likova….
Komentari