Iz torbe su poispadale knjige bivšeg premijera Sanadera i bivšeg PREDSJEDNIKA SABORA ŠEKSA. ‘Pa šta ti to treba, jadovane? Evo, ja ti iskreno kažem, bolje i da se drogiraš nego da čitaš to smeće. Vidiš da te satralo gore od droge.’
U noći, vraćao sam se s tuluma u Novom Zagrebu toliko olešen da sam se ubrzo stropoštao s posuđenog bicikla i zaspao na travi kao klada. U neko doba osjetio sam da me netko nogom trka u leđa. Teškom mukom otvorio sam oči. Iznad mene dva tipa u uniformama, murjaci nekakvi. Tolko sam bio sjeban da nisam znao di sam ni šta sam; jedan od onih trenutaka kad se nakon teškog pijanstva probudiš i ne možeš locirat mjesto na kojem si se strovalio. Pridignuo sam se na laktove i ugledao iznad sebe kip Sergeja Jesenjina. Jeza.
“Ja sam… U Rusiji… Pijan sam u noći dobiciklirao do Moskve…”, počeo sam pretresat džepove i shvatio da nemam putovnicu. Uhvatila me dodatno panika. Kako sam bez putovnice uspio promigoljiti kroz sve te granice do Rusije? Valjda sam ih ilegalno prelazio kroz neke šikare kao sirijske izbjeglice…
Komentari